Akt medjusobne komunikacije institucija ili agencija
PostPosted:Sun Jun 23, 2019 1:27 pm
Akt medjusobne komunikacije institucija ili agencija
Akt medjusobne komunikacije institucija ili agencija ili drugih organa kojim se traži ili daje uputa o tome kako da se postupi u nekoj konkretnoj situaciji, u pravilu, nema karakter upravnog akta i ne može se pobijati žalbom kod Odbora državne službe za žalbe, ukoliko zakonom nije drugačije riješeno.
Članom 63 stav 1 Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine propisano je da je Odbor državne službe za žalbe, u skladu s tim Zakonom i njegovim podzakonskim aktima, odgovoran za razmatranje svih konačnih odluka, te poduzetih ili propuštenih radnji institucija i/ili agencija koje se odnose na status državnih službenika i to, izmedju ostalih, i na zahtjev državnog službenika na kojeg se sporna odluka, poduzeta ili propuštena radnja odnosi (tačka a. stav 1 člana 63 navedenog Zakona).
Iz obrazloženja:
Presudom Vijeća za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine, broj i datum naveden u uvodu, odbijena je tužiočeva tužba, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženog broj 08-127- 4/03 od 04.09.2003.godine. Tim rješenjem odbačena je kao nedopuštena predstavka tužioca podnesena na akt Agencije za državnu službu Bosne i Hercegovine broj: 104/03/03. od 12.03.2003.godine, upućen Ministarstvu civilnih poslova Bosne i Hercegovine u vezi sa imenovanjem tužioca na radno mjesto sekretara tog Ministarstva.
Pravovremeno podnesenim zahtjevom tužitelj traži preispitivanje navedene presude Vijeća za upravne sporove ovog Suda, u kojem ističe da u pobijanoj presudi Vijeće nije cijenilo odredbu člana 63 Zakona o državnoj službi i institucijama Bosne i Hercegovine, kao što ih nije cijenio ni tuženi organ. Navodi, zatim, pobliže u čemu nalazi nedostatke pobijane presude, te predlaže da se presuda Vijeća za upravne sporove Bosne i Hercegovine br. 58/03 od 30.12.2003.godine preinači i odluči na način kako je to on predložio u tužbi, tj. da se osporeno rješenje poništi, a njegova predstavka od 17.03.2003.godine proslijedi nadležnom organu, koji će mu priznati radnopravni status koji je imao prije donošenja osporenog rješenja.
U odgovoru na zahtjev tuženi je predložio da se zahtjev odbije iz razloga navedenih u osporavanom rješenju.
Apelaciono upravno vijeće ovog Suda je ispitalo zakonitost pobijane presude Vijeća za upravne sporove u skladu sa odredbama člana 53 Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 19/02), pa je odlučilo kao u dispozitivu ove presude iz sljedećih razloga:
Aktom Agencije za državnu službu broj 104-03/03 od 12.03.2003.godine upućenim Ministarstvu civilnih poslova Bosne i Hercegovine ukazano je na propuste tog Ministarstva u vezi sa imenovanjem tužioca, te preduzete radnje koje nisu bile u skladu sa zakonom, što je sve pobliže navedeno u tom aktu, te date upute kako se dalje treba postupati i koje radnje treba preduzeti.
Na ovaj akt tužitelj je podnio predstavku dana 17.03.2003.godine, ali ju je uputio Agenciji za državnu službu Bosne i Hercegovine, koja ju je dopisom od 18.03.2003.godine (dopis
potpisao rukovodilac Agencije) proslijedila Odboru državne službe za žalbe, pozivom na odredbu člana 63 Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 19/02). Odbor državne službe za žalbe je osporenim rješenjem odbacio ovu tužiteljevu predstavku kao nedopuštenu na osnovu odredbe člana 227 stav 1 Zakona o upravnom postupku, jer je zauzeo pravni stav da navedeni akt Agencije za državnu službu Bosne i Hercegovine od 12.03.2003.godine nije upravni akt protiv kojeg bi se mogla izjaviti žalba niti u žalbenom postupku preispitivati u smislu Zakona o upravnom postupku. Na stranici 2 osporenog rješenja navedeni su i neki drugi razlozi, koji bi zalazili u meritum spora, medjutim, dispozitivom osporenog rješenja, koje je procesnog karaktera, samo je odbačena kao nedozvoljena tužiteljeva predstavka (žalba), a prema članu 199 stav 1, u vezi s članom 233 Zakona o upravnom postupku, o predmetu spora se odlučuje samo dispozitivom. Tuženi organ je, medjutim, donoseći osporeno rješenje, zanemario odredbu člana 63 Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine (na koji upućuje i dopis rukovodioca Agencije za državnu službu Bosne i Hercegovine upućen tužitelju dana 18.03.2003.godine, koji se nalazi u spisima predmeta), koje je izgubilo iz vida i Vijeće za upravne sporove ovog Suda u svojoj presudi. Akt medjusobne komunikacije institucija ili agencija ili drugih organa kojim se traži ili daje uputa o tome kako da se postupi u nekoj situaciji, u pravilu, nema karakter upravnog akta. Medjutim, članom 63 stav 1 Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine propisano je da je Odbor državne službe za žalbe, u skladu sa ovim Zakonom i njegovim podzakonskim aktima, odgovoran za razmatranje svih konačnih odluka, a zatim i poduzetih ili propuštenih radnji institucija i/ili agencija koje se odnose na status državnih službenika i to, izmedju ostalih, i na zahtjev državnog službenika na kojeg se sporna odluka, poduzeta ili propuštena radnja odnosi (tačka a), stav 1 člana 63 navedenog Zakona.
Kako je tuženi organ odbacio tužiteljevu predstavku (žalbu) kao nedopuštenu, a da je nije cijenio i sa aspekta člana 63 spomenutog Zakona, počinio je povredu Zakona na štetu tužitelja, pa Vijeće za upravne sporove ovog suda nije moglo osporeno rješenje ocijeniti kao pravilno i zakonito, a kako ga je takvim ocijenilo, to Vijeće je povrijedilo zakon na štetu tužitelja.
S obzirom na iznijete razloge, Apelaciono upravno vijeće ovog Suda je uvažilo tužiteljev zahtjev za preispitivanje sudske odluke, te riješilo kao u dispozitivu ove presude primjenom člana 54 stav 2 Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine.
(Presuda Suda Bosne i Hercegovine broj Uvl-04/04 od 05.04.2004.godine)
Akt medjusobne komunikacije institucija ili agencija ili drugih organa kojim se traži ili daje uputa o tome kako da se postupi u nekoj konkretnoj situaciji, u pravilu, nema karakter upravnog akta i ne može se pobijati žalbom kod Odbora državne službe za žalbe, ukoliko zakonom nije drugačije riješeno.
Članom 63 stav 1 Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine propisano je da je Odbor državne službe za žalbe, u skladu s tim Zakonom i njegovim podzakonskim aktima, odgovoran za razmatranje svih konačnih odluka, te poduzetih ili propuštenih radnji institucija i/ili agencija koje se odnose na status državnih službenika i to, izmedju ostalih, i na zahtjev državnog službenika na kojeg se sporna odluka, poduzeta ili propuštena radnja odnosi (tačka a. stav 1 člana 63 navedenog Zakona).
Iz obrazloženja:
Presudom Vijeća za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine, broj i datum naveden u uvodu, odbijena je tužiočeva tužba, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženog broj 08-127- 4/03 od 04.09.2003.godine. Tim rješenjem odbačena je kao nedopuštena predstavka tužioca podnesena na akt Agencije za državnu službu Bosne i Hercegovine broj: 104/03/03. od 12.03.2003.godine, upućen Ministarstvu civilnih poslova Bosne i Hercegovine u vezi sa imenovanjem tužioca na radno mjesto sekretara tog Ministarstva.
Pravovremeno podnesenim zahtjevom tužitelj traži preispitivanje navedene presude Vijeća za upravne sporove ovog Suda, u kojem ističe da u pobijanoj presudi Vijeće nije cijenilo odredbu člana 63 Zakona o državnoj službi i institucijama Bosne i Hercegovine, kao što ih nije cijenio ni tuženi organ. Navodi, zatim, pobliže u čemu nalazi nedostatke pobijane presude, te predlaže da se presuda Vijeća za upravne sporove Bosne i Hercegovine br. 58/03 od 30.12.2003.godine preinači i odluči na način kako je to on predložio u tužbi, tj. da se osporeno rješenje poništi, a njegova predstavka od 17.03.2003.godine proslijedi nadležnom organu, koji će mu priznati radnopravni status koji je imao prije donošenja osporenog rješenja.
U odgovoru na zahtjev tuženi je predložio da se zahtjev odbije iz razloga navedenih u osporavanom rješenju.
Apelaciono upravno vijeće ovog Suda je ispitalo zakonitost pobijane presude Vijeća za upravne sporove u skladu sa odredbama člana 53 Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 19/02), pa je odlučilo kao u dispozitivu ove presude iz sljedećih razloga:
Aktom Agencije za državnu službu broj 104-03/03 od 12.03.2003.godine upućenim Ministarstvu civilnih poslova Bosne i Hercegovine ukazano je na propuste tog Ministarstva u vezi sa imenovanjem tužioca, te preduzete radnje koje nisu bile u skladu sa zakonom, što je sve pobliže navedeno u tom aktu, te date upute kako se dalje treba postupati i koje radnje treba preduzeti.
Na ovaj akt tužitelj je podnio predstavku dana 17.03.2003.godine, ali ju je uputio Agenciji za državnu službu Bosne i Hercegovine, koja ju je dopisom od 18.03.2003.godine (dopis
potpisao rukovodilac Agencije) proslijedila Odboru državne službe za žalbe, pozivom na odredbu člana 63 Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 19/02). Odbor državne službe za žalbe je osporenim rješenjem odbacio ovu tužiteljevu predstavku kao nedopuštenu na osnovu odredbe člana 227 stav 1 Zakona o upravnom postupku, jer je zauzeo pravni stav da navedeni akt Agencije za državnu službu Bosne i Hercegovine od 12.03.2003.godine nije upravni akt protiv kojeg bi se mogla izjaviti žalba niti u žalbenom postupku preispitivati u smislu Zakona o upravnom postupku. Na stranici 2 osporenog rješenja navedeni su i neki drugi razlozi, koji bi zalazili u meritum spora, medjutim, dispozitivom osporenog rješenja, koje je procesnog karaktera, samo je odbačena kao nedozvoljena tužiteljeva predstavka (žalba), a prema članu 199 stav 1, u vezi s članom 233 Zakona o upravnom postupku, o predmetu spora se odlučuje samo dispozitivom. Tuženi organ je, medjutim, donoseći osporeno rješenje, zanemario odredbu člana 63 Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine (na koji upućuje i dopis rukovodioca Agencije za državnu službu Bosne i Hercegovine upućen tužitelju dana 18.03.2003.godine, koji se nalazi u spisima predmeta), koje je izgubilo iz vida i Vijeće za upravne sporove ovog Suda u svojoj presudi. Akt medjusobne komunikacije institucija ili agencija ili drugih organa kojim se traži ili daje uputa o tome kako da se postupi u nekoj situaciji, u pravilu, nema karakter upravnog akta. Medjutim, članom 63 stav 1 Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine propisano je da je Odbor državne službe za žalbe, u skladu sa ovim Zakonom i njegovim podzakonskim aktima, odgovoran za razmatranje svih konačnih odluka, a zatim i poduzetih ili propuštenih radnji institucija i/ili agencija koje se odnose na status državnih službenika i to, izmedju ostalih, i na zahtjev državnog službenika na kojeg se sporna odluka, poduzeta ili propuštena radnja odnosi (tačka a), stav 1 člana 63 navedenog Zakona.
Kako je tuženi organ odbacio tužiteljevu predstavku (žalbu) kao nedopuštenu, a da je nije cijenio i sa aspekta člana 63 spomenutog Zakona, počinio je povredu Zakona na štetu tužitelja, pa Vijeće za upravne sporove ovog suda nije moglo osporeno rješenje ocijeniti kao pravilno i zakonito, a kako ga je takvim ocijenilo, to Vijeće je povrijedilo zakon na štetu tužitelja.
S obzirom na iznijete razloge, Apelaciono upravno vijeće ovog Suda je uvažilo tužiteljev zahtjev za preispitivanje sudske odluke, te riješilo kao u dispozitivu ove presude primjenom člana 54 stav 2 Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine.
(Presuda Suda Bosne i Hercegovine broj Uvl-04/04 od 05.04.2004.godine)