Clan 18 Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga
PostPosted:Thu Nov 21, 2019 6:13 pm
Clan 18 Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga
Član 18. tačka 13. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga (prečišćeni tekst)
INVALIDSKO LICE KOJE JE UVEZLO PUTNIČKI AUTOMOBIL BEZ OBAVEZE PLAĆANJA POREZA NA PROMET I KOJE JE PRIJE ISTEKA ZAKONSKOG ROKA OD PET GODINA, PODNIJELO ZAHTJEV ZA RAZREZ POREZA RADI PRODAJE AUTOMOBILA, DUŽNO JE DA PLATI POREZ NA PROMET PREMA POREZNOJ OSNOVICI KOJA ČINI NABAVNU VRIJEDNOST AUTOMOBILA UZ OBAVEZU PLAĆANJA I ZATEZNIH KAMATA.
Iz obrazloženja:
Neosnovano se u tužbi ističe da je nadležni organ pogrešno postupio kada je u konkretnom slučaju, nakon što je tužitelj koji je prethodno kao invalidno lice osloboĊen plaćanja fiskalnih obaveza za uvezeni "Hyndai" putnički automobil, podnio zahtjev za razrez poreza, o istom odlučio primjenom člana 18. stav 1. tačka 13. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Službene novine FBiH", broj:49/02 - prečišćen tekst). Ovo stoga što je tužitelj prije isteka petogodišnjeg roka od vremena uvoza predmetnog automobila, faktički sâm odustao od povlastice koju je koristio tražeći nakon nepune dvije godine od dana uvoza automobila, da mu se izvrši razrez poreza. Takva pravna situacija se i po ocjeni suda izjednačava sa onom koja je regulisana naprijed navedenim zakonskim odredbama, pa su neosnovani navodi iz tužbe da tužitelj nije prekršio zakonske uslove koji su mu omogućili
oslobaĊanje od plaćanja poreza, budući da, kako sâm u tužbi navodi, razrez poreza traži kako bi se mogao dovesti u status koji mu daje pravo da automobil otuĊi. Tačan je, naime, navod iz tužbe, da on ima pravo izmiriti poreske obaveze, ali samo na način i u visini koja je zakonom propisana budući da zakonodavac nijednom odredbom nije propisao pravo lica koje je odustalo od priznate povlastice da mu se period kroz koji je on koristio takav automobil, potpuno zanemari i da se uzme kao da ga je nabavio onog momenta kada je podnio zahtjev za naplatu poreskih obaveza. Dakle, on ima pravo da se njegovo vozilo, kako u tužbi navodi, tretira kao vozilo kupljeno bez povlastice, ali samo od dana kada je faktički nabavljeno, što podrazumijeva tadašnju vrijednost automobila kao osnovicu za razrez poreza, te kamatu iz člana 31. istog zakona od dana nabavke do dana plaćanja poreza.
Budući da su nadležni organi, kako iz spisa proizilazi, upravo tako i postupili, uzimajući za osnovicu fakturnu vrijednost robe, koju je Porezna uprava - Ispostava B. i tada, prilikom donošenja rješenja o oslobaĊanju tužitelja od plaćanja poreza utvrdila, u tužbi se neosnovano ističe da je poresku osnovicu trebalo utvrditi do visine koju je Carinarnica S. rješenjem broj:UP/I- 16-8-5709/02 od 03.12.2002.godine komisijski utvrdila i to na dan podnošenja zahtjeva za plaćanje carine. Ovo stoga što je članom 18. stav 1. tačka 13. navedenog Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, izričito propisano da će se u ovakvim slučajevima porez na promet naplatiti kao da je poreska obaveza nastala u času nabavke, što podrazumijeva nabavnu vrijednost te robe u tom trenutku, a ne vrijednost automobila nakon što je on korišten, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za razrez poreza.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-3714/03 od 1.9.2004.g.)
Član 18. tačka 13. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga (prečišćeni tekst)
INVALIDSKO LICE KOJE JE UVEZLO PUTNIČKI AUTOMOBIL BEZ OBAVEZE PLAĆANJA POREZA NA PROMET I KOJE JE PRIJE ISTEKA ZAKONSKOG ROKA OD PET GODINA, PODNIJELO ZAHTJEV ZA RAZREZ POREZA RADI PRODAJE AUTOMOBILA, DUŽNO JE DA PLATI POREZ NA PROMET PREMA POREZNOJ OSNOVICI KOJA ČINI NABAVNU VRIJEDNOST AUTOMOBILA UZ OBAVEZU PLAĆANJA I ZATEZNIH KAMATA.
Iz obrazloženja:
Neosnovano se u tužbi ističe da je nadležni organ pogrešno postupio kada je u konkretnom slučaju, nakon što je tužitelj koji je prethodno kao invalidno lice osloboĊen plaćanja fiskalnih obaveza za uvezeni "Hyndai" putnički automobil, podnio zahtjev za razrez poreza, o istom odlučio primjenom člana 18. stav 1. tačka 13. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Službene novine FBiH", broj:49/02 - prečišćen tekst). Ovo stoga što je tužitelj prije isteka petogodišnjeg roka od vremena uvoza predmetnog automobila, faktički sâm odustao od povlastice koju je koristio tražeći nakon nepune dvije godine od dana uvoza automobila, da mu se izvrši razrez poreza. Takva pravna situacija se i po ocjeni suda izjednačava sa onom koja je regulisana naprijed navedenim zakonskim odredbama, pa su neosnovani navodi iz tužbe da tužitelj nije prekršio zakonske uslove koji su mu omogućili
oslobaĊanje od plaćanja poreza, budući da, kako sâm u tužbi navodi, razrez poreza traži kako bi se mogao dovesti u status koji mu daje pravo da automobil otuĊi. Tačan je, naime, navod iz tužbe, da on ima pravo izmiriti poreske obaveze, ali samo na način i u visini koja je zakonom propisana budući da zakonodavac nijednom odredbom nije propisao pravo lica koje je odustalo od priznate povlastice da mu se period kroz koji je on koristio takav automobil, potpuno zanemari i da se uzme kao da ga je nabavio onog momenta kada je podnio zahtjev za naplatu poreskih obaveza. Dakle, on ima pravo da se njegovo vozilo, kako u tužbi navodi, tretira kao vozilo kupljeno bez povlastice, ali samo od dana kada je faktički nabavljeno, što podrazumijeva tadašnju vrijednost automobila kao osnovicu za razrez poreza, te kamatu iz člana 31. istog zakona od dana nabavke do dana plaćanja poreza.
Budući da su nadležni organi, kako iz spisa proizilazi, upravo tako i postupili, uzimajući za osnovicu fakturnu vrijednost robe, koju je Porezna uprava - Ispostava B. i tada, prilikom donošenja rješenja o oslobaĊanju tužitelja od plaćanja poreza utvrdila, u tužbi se neosnovano ističe da je poresku osnovicu trebalo utvrditi do visine koju je Carinarnica S. rješenjem broj:UP/I- 16-8-5709/02 od 03.12.2002.godine komisijski utvrdila i to na dan podnošenja zahtjeva za plaćanje carine. Ovo stoga što je članom 18. stav 1. tačka 13. navedenog Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, izričito propisano da će se u ovakvim slučajevima porez na promet naplatiti kao da je poreska obaveza nastala u času nabavke, što podrazumijeva nabavnu vrijednost te robe u tom trenutku, a ne vrijednost automobila nakon što je on korišten, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za razrez poreza.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-3714/03 od 1.9.2004.g.)