Clan 22. i 28. Zakona o stambenim odnosima
PostPosted:Thu Oct 31, 2019 4:49 pm
Član 22. i 28. Zakona o stambenim odnosima
Član 16. prethodnog Zakona o parničnom postupku
NIJE NADLEŽAN SUD DA ZA NOSIOCA STANARSKOG PRAVA ODREDI ČLANA PORODIČNOG DOMAĆINSTVA NAKON SMRTI RANIJEG NOSIOCA STANARSKOG PRAVA.
Iz obrazloženja:
U ovom predmetu predlagateljica je tražila da sud utvrdi da je ona, kao član porodičnog domaćinstva svoje majke, nakon njene smrti 1993. godine postala nosilac stanarskog prava na spornom stanu.
Odredbama člana 22. i 28. Zakona o stambenim odnosima propisano je da kad nosilac stanarskog prava umre, članovi porodičnog domaćinstva će izmeĊu sebe odrediti jedno lice za nosioca stanarskog prava i o tome obavijestiti davaoca stana na korištenje. Ako davalac stana na korištenje neće da zaključi ugovor o korištenju stana u roku od 30 dana od dana podnesenog traženja, stambeni organ donosi rješenje koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana dok taj ugovor ne bude zaključen po odredbama ZSO.
Dakle, za zahtjev kakav je predlagateljica podnijela u ovom predmetu nije nadležan sud već organ uprave pa su nižestepeni sudovi, odlučujući o zahtjevu koji ne ide u sudsku nadležnost (član 16. prethodnog ZPP–a), počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 336. stav 2. tačka 3. prethodnog ZPP–a, koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na osnovu odredbe člana 456. stav 1. sada važećeg ZPP–a.
Zbog toga je reviziju protupredlagača, bez obzira na razloge koji su u njoj navedeni, primjenom odredbe člana 229. stav 2. važećeg ZPP–a, valjalo uvažiti i odlučiti kao u izreci.
(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev–11/03 od 2.3.2004. god.)
Član 16. prethodnog Zakona o parničnom postupku
NIJE NADLEŽAN SUD DA ZA NOSIOCA STANARSKOG PRAVA ODREDI ČLANA PORODIČNOG DOMAĆINSTVA NAKON SMRTI RANIJEG NOSIOCA STANARSKOG PRAVA.
Iz obrazloženja:
U ovom predmetu predlagateljica je tražila da sud utvrdi da je ona, kao član porodičnog domaćinstva svoje majke, nakon njene smrti 1993. godine postala nosilac stanarskog prava na spornom stanu.
Odredbama člana 22. i 28. Zakona o stambenim odnosima propisano je da kad nosilac stanarskog prava umre, članovi porodičnog domaćinstva će izmeĊu sebe odrediti jedno lice za nosioca stanarskog prava i o tome obavijestiti davaoca stana na korištenje. Ako davalac stana na korištenje neće da zaključi ugovor o korištenju stana u roku od 30 dana od dana podnesenog traženja, stambeni organ donosi rješenje koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana dok taj ugovor ne bude zaključen po odredbama ZSO.
Dakle, za zahtjev kakav je predlagateljica podnijela u ovom predmetu nije nadležan sud već organ uprave pa su nižestepeni sudovi, odlučujući o zahtjevu koji ne ide u sudsku nadležnost (član 16. prethodnog ZPP–a), počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 336. stav 2. tačka 3. prethodnog ZPP–a, koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na osnovu odredbe člana 456. stav 1. sada važećeg ZPP–a.
Zbog toga je reviziju protupredlagača, bez obzira na razloge koji su u njoj navedeni, primjenom odredbe člana 229. stav 2. važećeg ZPP–a, valjalo uvažiti i odlučiti kao u izreci.
(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev–11/03 od 2.3.2004. god.)