Clan 262. stav 1. i 2. Zakona o upravnom postupku
PostPosted:Wed Nov 27, 2019 1:17 pm
Član 262. stav 1. i 2. Zakona o upravnom postupku Član 9. Zakona o upravnim sporovima
PISMENO OBAVIJEŠTENJE ORGANA UPRAVE KOJIM SE STRANKA OBAVIJEŠTAVA DA ORGAN UPRAVE NE PRIHVATA NJEN ZAHTJEV ZA UKIDANJE I MIJENJANJE PRAVOSNAŽNOG RJEŠENJA I KADA JE DONIJETO U FORMI RJEŠENJA NEMA KARAKTER UPRAVNOG AKTA PROTIV KOJEG SE MOŽE IZJAVITI ŽALBA ILI POKRENUTI UPRAVNI SPOR.
Iz obrazloženja:
Zahtjevom od 03.08.1990. godine tužitelj je zahtjevao da se izmjeni pravosnažno rješenje Filijale tuženog u S. broj:1205460311 od 16.09.1988. godine primjenom člana 265. (sada 262.) Zakona o opštem upravnom postupku, tako da se utvrdi da je njegov otac stupio u sastav NOV-a 27.07.1941. godine i da je poginuo u mjesecu decembru 1942. godine kao borac NOV-a, iz razloga što je rješenjem od 16.09.1988. godine odbijen njegov zahtjev za utvrĊivanje naprijed navedenih činjenica.
Dopisom od 11.10.1990. godine Filijala S. je obavjestila tužitelja da rješenjem od 16.09.1988. godine nije povrijeĊen materijalni propis i da nema potrebe mijenjati navedeno prvostepeno rješenje.
Odredbom člana 265. stav 2. preuzetog Zakona o opštem upravnom postupku (sada član 262. stav 2. Zakona o upravnom postupku) propisano je da se pod uslovima iz stava 1. ovog člana a po zahtjevu stranke, može ukinuti ili izmijeniti i pravosnažno rješenje koje je nepovoljno po stranku. Ako organ naĊe da nema potrebe da se rješenje ukine ili izmijeni, dužan je o tome obavjestiti stranku.
Obavještenje u smislu stava 2. citiranog člana nema karakter upravnog akta iz člana 6. ZUS-a (sada član 9. ZUS-a) s obzirom na to da odbijanje odnosnog zahtjeva stranke ne predstavlja odlučivanje o nekom pravu ili obavezi tužitelja. Protiv takvog obavještenja nema mjesta izjavljivanju žalbe, niti je dopušteno voĊenje upravnog spora, pošto je to pravo dato samo u slučaju donošenja rješenja kojim se mijenja ili ukida ranije pravosnažno rješenje, a ne i u slučaju kada upravni organ naĊe da ovakvoj izmjeni ili ukidanju pravosnažnog rješenja nema mjesta, kakav je slučaj u konkretnoj stvari.
Stoga je tuženi organ osporenim rješenjem pravilno odbacio žalbu tužitelja kao nedopuštenu u skladu sa odredbom člana 239. stav 1. ZUP-a.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-2171/99 od 18.6.2004.g.)
PISMENO OBAVIJEŠTENJE ORGANA UPRAVE KOJIM SE STRANKA OBAVIJEŠTAVA DA ORGAN UPRAVE NE PRIHVATA NJEN ZAHTJEV ZA UKIDANJE I MIJENJANJE PRAVOSNAŽNOG RJEŠENJA I KADA JE DONIJETO U FORMI RJEŠENJA NEMA KARAKTER UPRAVNOG AKTA PROTIV KOJEG SE MOŽE IZJAVITI ŽALBA ILI POKRENUTI UPRAVNI SPOR.
Iz obrazloženja:
Zahtjevom od 03.08.1990. godine tužitelj je zahtjevao da se izmjeni pravosnažno rješenje Filijale tuženog u S. broj:1205460311 od 16.09.1988. godine primjenom člana 265. (sada 262.) Zakona o opštem upravnom postupku, tako da se utvrdi da je njegov otac stupio u sastav NOV-a 27.07.1941. godine i da je poginuo u mjesecu decembru 1942. godine kao borac NOV-a, iz razloga što je rješenjem od 16.09.1988. godine odbijen njegov zahtjev za utvrĊivanje naprijed navedenih činjenica.
Dopisom od 11.10.1990. godine Filijala S. je obavjestila tužitelja da rješenjem od 16.09.1988. godine nije povrijeĊen materijalni propis i da nema potrebe mijenjati navedeno prvostepeno rješenje.
Odredbom člana 265. stav 2. preuzetog Zakona o opštem upravnom postupku (sada član 262. stav 2. Zakona o upravnom postupku) propisano je da se pod uslovima iz stava 1. ovog člana a po zahtjevu stranke, može ukinuti ili izmijeniti i pravosnažno rješenje koje je nepovoljno po stranku. Ako organ naĊe da nema potrebe da se rješenje ukine ili izmijeni, dužan je o tome obavjestiti stranku.
Obavještenje u smislu stava 2. citiranog člana nema karakter upravnog akta iz člana 6. ZUS-a (sada član 9. ZUS-a) s obzirom na to da odbijanje odnosnog zahtjeva stranke ne predstavlja odlučivanje o nekom pravu ili obavezi tužitelja. Protiv takvog obavještenja nema mjesta izjavljivanju žalbe, niti je dopušteno voĊenje upravnog spora, pošto je to pravo dato samo u slučaju donošenja rješenja kojim se mijenja ili ukida ranije pravosnažno rješenje, a ne i u slučaju kada upravni organ naĊe da ovakvoj izmjeni ili ukidanju pravosnažnog rješenja nema mjesta, kakav je slučaj u konkretnoj stvari.
Stoga je tuženi organ osporenim rješenjem pravilno odbacio žalbu tužitelja kao nedopuštenu u skladu sa odredbom člana 239. stav 1. ZUP-a.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-2171/99 od 18.6.2004.g.)