Clan 446. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima
PostPosted:Mon Nov 04, 2019 12:16 pm
Član 446. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima
ISTEKOM ROKA IZ OGLASA U "SLUŽBENIM NOVINAMA FBIH" I DNEVNOM LISTU "OSLOBOĐENJE", KOJIM PREUZIMALAC POZIVA POVJERIOCE NA IZJAŠNJENJE DA LI PRISTAJU NA PREUZIMANJE DUGA, POVJERILAC KOJI ŽIVI U INOSTRANSTVU, NE MORA IZGUBITI PRAVO NA DAVANJE PRISTANKA NA UGOVOR O PREUZIMANJU DUGA.
Iz obrazloženja:
U nižestepenom postupku je utvrĊeno da je drugotužena sve povjerioce– štedište pozvala oglasom – ponudom objavljenom u dnevnom listu “OsloboĊenje” od 13.3.2001. godine i u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 8/01 od 14.3.2001. godine da se u roku od 60 dana od dana objave oglasa izjasne da li pristaju na prenos duga sa prvotužene na drugotuženu. Drugostepeni sud smatra da je ovakav način pozivanja uobičajen i rok od 60 dana razuman. MeĊutim, po mišljenju ovog suda, može se reči da je ovakav način oglašavanja uobičajen za štediše koji žive u Bosni i Hercegovini, ali ne i za prvotužiteljicu koja je u to vrijeme živjela u Danskoj i tek u junu 2001. godine došla u zemlju na godišnji odmor. "Službene novine Federacije BiH" se u Danskoj zasigurno ne prodaju, a malo je vjerovatno da se u mjestu gdje je živjela tužiteljica u to vrijeme mogao redovno kupiti i dnevni list
“OsloboĊenje”. Zato se ne može reči da je drugotužena tužiteljicu pozvala na način kako to predviĊa odredba člana 446. stav 4. ZOO kako bi tužiteljica pouzdano i blagovremeno mogla saznati za ponudu drugotužene. Zato tužiteljica istekom objavljenog roka nije izgubila pravo da i naknadno pristane na ugovor o preuzimanju duga zaključenog izmeĊu tuženih. Ona je to učinila usmenim obraćanjem drugotuženoj u junu 2001. godine nakon svog dolaska u zemlju, no svakako je taj pristanak dala najkasnije podnošenjem tužbe 16.7.2001. godine iz čijeg sadržaja se vidi da ona pristaje i na druge uslove iz ugovora o preuzimanju duga – da se njen oročeni štedni ulog od dana preuzimanja obaveze drugotužene smatra štednim ulogom po viĊenju, te da kamata na taj dug ne teče već od 1.1.2000. godine. Zato je njen tužbeni zahtjev u pogledu isplate glavnog duga osnovan u cijelosti, a u pogledu kamate djelimično. Kamata na glavno potraživanje tužiteljici teče od dana podnošenja tužbe, tj. 16.7.2001. godine, a ne od 01.01.2001. godine kako je ona tražila u
tužbi, jer ovaj sud smatra da je prvotužiteljica sa tim danom dala saglasnost da drugotužena preuzme obavezu prvotužene prema njoj.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev–153/03 od 1.6.2004. god.)
ISTEKOM ROKA IZ OGLASA U "SLUŽBENIM NOVINAMA FBIH" I DNEVNOM LISTU "OSLOBOĐENJE", KOJIM PREUZIMALAC POZIVA POVJERIOCE NA IZJAŠNJENJE DA LI PRISTAJU NA PREUZIMANJE DUGA, POVJERILAC KOJI ŽIVI U INOSTRANSTVU, NE MORA IZGUBITI PRAVO NA DAVANJE PRISTANKA NA UGOVOR O PREUZIMANJU DUGA.
Iz obrazloženja:
U nižestepenom postupku je utvrĊeno da je drugotužena sve povjerioce– štedište pozvala oglasom – ponudom objavljenom u dnevnom listu “OsloboĊenje” od 13.3.2001. godine i u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 8/01 od 14.3.2001. godine da se u roku od 60 dana od dana objave oglasa izjasne da li pristaju na prenos duga sa prvotužene na drugotuženu. Drugostepeni sud smatra da je ovakav način pozivanja uobičajen i rok od 60 dana razuman. MeĊutim, po mišljenju ovog suda, može se reči da je ovakav način oglašavanja uobičajen za štediše koji žive u Bosni i Hercegovini, ali ne i za prvotužiteljicu koja je u to vrijeme živjela u Danskoj i tek u junu 2001. godine došla u zemlju na godišnji odmor. "Službene novine Federacije BiH" se u Danskoj zasigurno ne prodaju, a malo je vjerovatno da se u mjestu gdje je živjela tužiteljica u to vrijeme mogao redovno kupiti i dnevni list
“OsloboĊenje”. Zato se ne može reči da je drugotužena tužiteljicu pozvala na način kako to predviĊa odredba člana 446. stav 4. ZOO kako bi tužiteljica pouzdano i blagovremeno mogla saznati za ponudu drugotužene. Zato tužiteljica istekom objavljenog roka nije izgubila pravo da i naknadno pristane na ugovor o preuzimanju duga zaključenog izmeĊu tuženih. Ona je to učinila usmenim obraćanjem drugotuženoj u junu 2001. godine nakon svog dolaska u zemlju, no svakako je taj pristanak dala najkasnije podnošenjem tužbe 16.7.2001. godine iz čijeg sadržaja se vidi da ona pristaje i na druge uslove iz ugovora o preuzimanju duga – da se njen oročeni štedni ulog od dana preuzimanja obaveze drugotužene smatra štednim ulogom po viĊenju, te da kamata na taj dug ne teče već od 1.1.2000. godine. Zato je njen tužbeni zahtjev u pogledu isplate glavnog duga osnovan u cijelosti, a u pogledu kamate djelimično. Kamata na glavno potraživanje tužiteljici teče od dana podnošenja tužbe, tj. 16.7.2001. godine, a ne od 01.01.2001. godine kako je ona tražila u
tužbi, jer ovaj sud smatra da je prvotužiteljica sa tim danom dala saglasnost da drugotužena preuzme obavezu prvotužene prema njoj.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev–153/03 od 1.6.2004. god.)