Clanak 14. Zakona o radnim odnosima i placama sluzbenika
PostPosted:Thu Oct 10, 2019 2:59 pm
Ĉlanak 14. Zakona o radnim odnosima i plaćama sluţbenika tijela uprave u Federaciji BiH
Ĉlanak 10. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa - raniji
U RADNOM SPORU SUD NIJE OVLAŠTEN ODLUĈITI O IZBORU KANDIDATA PRIJAVLJENIH NA NATJEĈAJ ZA ZASNIVANJE RADNOG ODNOSA I KADA PONIŠTI ODLUKU O NEPRAVILNO IZVRŠENOM IZBORU.
Iz obrazloţenja:
Spor o zakonitosti odluke o izboru kandidata, nije spor pune jurisdikcije i sud nema ovlaštenje odluĉivati o izboru kandidata, niti naloţiti tuţeniku da donese odluku o izboru tuţiteljice, što bi bilo u suštini isto što i odluĉiti o tome, jer bi time neovlašteno uzurpirao prava nadleţog tijela tuţenika. Zbog toga su sudovi niţeg stupnja pravilno postupili kada su po zahtjevu tuţiteljice odbili odluĉiti o izboru kandidata, ĉemu tuţiteljica neosnovano u reviziji prigovara (ĉlanak 14. Zakona o radnim odnosima i plaćama sluţbenika tijela uprave iz FBiH i ĉlanak 10. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa).
Neosnovano tuţiteljica prigovara i da sud drugog stupnja nije dao razloge zašto tuţeniku nije naloţeno da je primi u radni odnos, jer je taj sud u razlozima svoje presude jasno naveo da se radi o sporu o zakonitosti odluke o izboru i da sud nema ovlasti utvrditi koji kandidat treba biti izabran, jer da je to iskljuĉivo pravo radnika tuţenika.
Nije niţestupanjskim presudama naloţeno tuţeniku raspisivanje novog oglasa, kako opet neosnovano prigovara tuţiteljica, jer se pravilnostima postupka raspisivanja oglasa sudovi niţeg stupnja nisu ni bavili, budući da u tome pravcu nije ni postavljen tuţbeni zahtjev, pa bi da su protivno postupili izašli iz okvira tuţbenog zahtjeva i poĉinili bitnu povredu postupka.
Budući da tuţiteljica po raspisanom oglasu nije zasnovala radni odnos, niti je tuţeniku naloţeno da sa njom zasnuje taj odnos, neosnovan je i tuţbeni zahtjev za plaćanje naknade osobnog dohotka, kao prava koje je iskljuĉivo vezano za radni odnos, pa su sudovi niţeg stupnja pravilno primjenili materijalno pravo, kada su i ovaj tuţbeni zahtjev odbili.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Rev-236/02 od 3.6.2003.god.)
Ĉlanak 10. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa - raniji
U RADNOM SPORU SUD NIJE OVLAŠTEN ODLUĈITI O IZBORU KANDIDATA PRIJAVLJENIH NA NATJEĈAJ ZA ZASNIVANJE RADNOG ODNOSA I KADA PONIŠTI ODLUKU O NEPRAVILNO IZVRŠENOM IZBORU.
Iz obrazloţenja:
Spor o zakonitosti odluke o izboru kandidata, nije spor pune jurisdikcije i sud nema ovlaštenje odluĉivati o izboru kandidata, niti naloţiti tuţeniku da donese odluku o izboru tuţiteljice, što bi bilo u suštini isto što i odluĉiti o tome, jer bi time neovlašteno uzurpirao prava nadleţog tijela tuţenika. Zbog toga su sudovi niţeg stupnja pravilno postupili kada su po zahtjevu tuţiteljice odbili odluĉiti o izboru kandidata, ĉemu tuţiteljica neosnovano u reviziji prigovara (ĉlanak 14. Zakona o radnim odnosima i plaćama sluţbenika tijela uprave iz FBiH i ĉlanak 10. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa).
Neosnovano tuţiteljica prigovara i da sud drugog stupnja nije dao razloge zašto tuţeniku nije naloţeno da je primi u radni odnos, jer je taj sud u razlozima svoje presude jasno naveo da se radi o sporu o zakonitosti odluke o izboru i da sud nema ovlasti utvrditi koji kandidat treba biti izabran, jer da je to iskljuĉivo pravo radnika tuţenika.
Nije niţestupanjskim presudama naloţeno tuţeniku raspisivanje novog oglasa, kako opet neosnovano prigovara tuţiteljica, jer se pravilnostima postupka raspisivanja oglasa sudovi niţeg stupnja nisu ni bavili, budući da u tome pravcu nije ni postavljen tuţbeni zahtjev, pa bi da su protivno postupili izašli iz okvira tuţbenog zahtjeva i poĉinili bitnu povredu postupka.
Budući da tuţiteljica po raspisanom oglasu nije zasnovala radni odnos, niti je tuţeniku naloţeno da sa njom zasnuje taj odnos, neosnovan je i tuţbeni zahtjev za plaćanje naknade osobnog dohotka, kao prava koje je iskljuĉivo vezano za radni odnos, pa su sudovi niţeg stupnja pravilno primjenili materijalno pravo, kada su i ovaj tuţbeni zahtjev odbili.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Rev-236/02 od 3.6.2003.god.)