Dodoja protiv Hrvatske
PostPosted:Fri Jun 25, 2021 11:24 am
Dodoja protiv Hrvatske
u kojem se aplikant žalio da se presuda kojom je oglašen krivim u odlučujućem dijelu zasnivala na svjedočenju saoptuženog u istom predmetu, te da mu nije pružena prilika da ispita ovog svjedoka optužbe – utvrđena povreda člana 6. st. 1 i 3.d).
Dodoja v. Croatia (br. 53587/17), 24.6.2021. godine Povreda član 6. st. 1 i 3.d)
Aplikant je Siniša Dodoja, hrvatski državljanin, rođen 1963. godine. Živi u Splitu.
Slučaj se odnosi na krivični postupak koji je vođen protiv aplikanta zbog trgovine heroinom, a koji je okončan donošenjem osuđujuće presude. Aplikantu je izrečena kazna zatvora u trajanju od osam godina.
Pozivajući se na član 6. stavovi 1. i 3. (d) (pravo na pravično suđenje), aplikant se žali da se presuda kojom je oglašen krivim u odlučujućem dijelu zasnivala na svjedočenju saoptuženog u istom predmetu, te da mu nije pružena prilika da ispita ovog svjedoka optužbe.
Evropski sud je ispitujući pravičnost postupka u cjelini, između ostalog istakao da se, osuđujući aplikanta, prvostepeni sud uveliko oslanjao na policijsku izjavu suokrivljenog koji je bio odsutan sa suđenja, i koji je čini se i sam pokušao da povuče svoju izjavu datu policiji i s kojim aplikant nikada nije mogao da se suoči ili da ga ispita, uprkos činjenici da su to bili presudni dokazi protiv njega.
Kao posljedica toga, osuđen je za teži oblik krivičnog djela i osuđen na strožu kaznu na osnovu dokaza u vezi s kojima su mu bila znatno ograničena prava na odbranu.
https://www.anwalt-bih.de
u kojem se aplikant žalio da se presuda kojom je oglašen krivim u odlučujućem dijelu zasnivala na svjedočenju saoptuženog u istom predmetu, te da mu nije pružena prilika da ispita ovog svjedoka optužbe – utvrđena povreda člana 6. st. 1 i 3.d).
Dodoja v. Croatia (br. 53587/17), 24.6.2021. godine Povreda član 6. st. 1 i 3.d)
Aplikant je Siniša Dodoja, hrvatski državljanin, rođen 1963. godine. Živi u Splitu.
Slučaj se odnosi na krivični postupak koji je vođen protiv aplikanta zbog trgovine heroinom, a koji je okončan donošenjem osuđujuće presude. Aplikantu je izrečena kazna zatvora u trajanju od osam godina.
Pozivajući se na član 6. stavovi 1. i 3. (d) (pravo na pravično suđenje), aplikant se žali da se presuda kojom je oglašen krivim u odlučujućem dijelu zasnivala na svjedočenju saoptuženog u istom predmetu, te da mu nije pružena prilika da ispita ovog svjedoka optužbe.
Evropski sud je ispitujući pravičnost postupka u cjelini, između ostalog istakao da se, osuđujući aplikanta, prvostepeni sud uveliko oslanjao na policijsku izjavu suokrivljenog koji je bio odsutan sa suđenja, i koji je čini se i sam pokušao da povuče svoju izjavu datu policiji i s kojim aplikant nikada nije mogao da se suoči ili da ga ispita, uprkos činjenici da su to bili presudni dokazi protiv njega.
Kao posljedica toga, osuđen je za teži oblik krivičnog djela i osuđen na strožu kaznu na osnovu dokaza u vezi s kojima su mu bila znatno ograničena prava na odbranu.
https://www.anwalt-bih.de