Dokazivanje prava na naknadu na ime izgubljene zarade
PostPosted:Thu Jul 11, 2019 11:46 am
DOKAZIVANjE PRAVA NA NAKNADU NA IME IZGUBLjENE ZARADE
Zakon o parničnom postupku
član 7
Povrijeđeno lice koje traži naknadu štete na ime izgubljene zarade je dužno da dokaže da nije zapošljavalo druge radnike u okviru svoje zanatske radnje i da zbog djelimičnog gubitka radne sposobnosti njegova radnja nije više mogla da obavlja poslove iz okvira svoje djelatnosti, te da izvede dokaz vještačenjem radi utvrđenja stepena umanjenja njegove radne sposobnosti i da dokaže da je odjavljivanje zanatske radnje posljedica njegove invalidnosti.
Obrazloženje:
"U ovoj parnici tužitelj traži da mu tužena naknadi izgubljenu zaradu (izmaklu korist) u vidu razlike između invalidske penzije i primanja koje je ostvarivao prije štetnog događaja. Da bi uspio sa ovim zahtjevom tužitelj je morao dokazati da je prestanak obavljanja njegove samostalne djelatnosti odnosno odjavljivanje samostalne zanatske radnje posljedica povrede koju je zadobio u saobraćajnoj nezgodi u junu 2007. godine.
U konkretnom slučaju kod tužitelja nije nastupila trajna odnosno potpuna nesposobnost za rad već samo djelimična nesposobnost. Tužitelj je bio dužan i da dokaže uzročnu vezu između te djelimične nesposobnosti za rad i gubitka zarade odnosno da dokaže da je umanjenje njegove mjesečne zarade posljedica umanjenja njegove radne sposobnosti. S tim u vezi je bilo bitno utvrditi da li se kod tužitelja tjelesno oštećenje i djelimično umanjenje radne sposobnosti odrazilo na njegovu mogućnost privređivanja poslije zadobijanja tjelesne povrede.
Umanjenje životne aktivnosti tužitelja iznosi 27,50%, ali nije utvrđen procenat umanjenja njegove radne sposobnosti, jer na tu okolnost tužitelj nije izveo dokaze. U vrijeme povređivanja isti je imao 49 godina života. Povrijeđen je u junu 2007. godine, a samostalnu radnju je odjavio u februaru 2009. godine, što znači da je i nakon povređivanja radnja obavljala djelatnost još 20 mjeseci. Tužitelj nije izveo dokaz o visini prihoda u tom periodu pa je ostalo neutvrđeno da li su prihodi koje je ostvarivao obavljanjem zanatske djelatnosti smanjeni u odnosu na ranije prihode, a što bi bila posljedica umanjenja njegove radne sposobnosti.
Iz nalaza invalidske komisije proizlazi da tužitelj uslijed smanjenja radne sposobnosti ne može više da obavlja teške fizičke poslove, ali je sposoban da obavlja lakše poslove iz oblasti svoje struke (stolarska djelatnost, montaža namještaja). S tim u vezi je bilo neophodno utvrditi koje je poslove tužitelj obavljao kao vlasnik samostalne zanatske radnje te da li je u radnji bilo drugih zaposlenih radnika i koje poslove su oni obavljali. Naime, samo u slučaju da tužitelj nije zapošljavao druge radnike u okviru svoje zanatske radnje i da zbog djelimičnog gubitka radne sposobnosti njegova radnja nije više mogla da obavlja poslove iz okvira svoje djelatnosti, tužitelj bi imao pravo na odgovarajuću naknadu na ime izgubljene zarade. Međutim, tužitelj nije izveo dokaze na prednje okolnosti kao ni dokaz vještačenjem radi utvrđenja stepena umanjenja njegove radne sposobnosti, pa s tim u vezi nije ni dokazao da je odjavljivanje zanatske radnje posljedica njegove invalidnosti. Posebno treba imati u vidu da tužitelj nije predložio ni svoje saslušanje u svojstvu stranke na naprijed navedene okolnosti niti je u pogledu tih okolnosti predložio druge odgovarajuće dokaze, što je bio dužan učiniti u skladu sa odredbom člana 7. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 58/03 do 61/13, dalje: ZPP). On je proveo samo dokaz na okolnost visine štete koju potražuje tužbenim zahtjevom, ali nije ponudio dokaze za utvrđivanje osnova svog potraživanja naknade materijalne štete.
Odredbama članova 123. i 126. ZPP je propisana obaveza stranaka da dokažu činjenice na kojima zasnivaju zahtjev i pravilo o teretu dokazivanja. Imajući u vidu da tužitelj izvedenim dokazima nije dokazao osnovanost dijela tužbenog zahtjeva kojim se traži naknada materijalne štete na ime izgubljene zarade, drugostepeni sud je pravilno sudio kada je ovaj dio tužbenog zahtjeva odbio."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 091288 15 Rev od 26.1.2017. godine)
Zakon o parničnom postupku
član 7
Povrijeđeno lice koje traži naknadu štete na ime izgubljene zarade je dužno da dokaže da nije zapošljavalo druge radnike u okviru svoje zanatske radnje i da zbog djelimičnog gubitka radne sposobnosti njegova radnja nije više mogla da obavlja poslove iz okvira svoje djelatnosti, te da izvede dokaz vještačenjem radi utvrđenja stepena umanjenja njegove radne sposobnosti i da dokaže da je odjavljivanje zanatske radnje posljedica njegove invalidnosti.
Obrazloženje:
"U ovoj parnici tužitelj traži da mu tužena naknadi izgubljenu zaradu (izmaklu korist) u vidu razlike između invalidske penzije i primanja koje je ostvarivao prije štetnog događaja. Da bi uspio sa ovim zahtjevom tužitelj je morao dokazati da je prestanak obavljanja njegove samostalne djelatnosti odnosno odjavljivanje samostalne zanatske radnje posljedica povrede koju je zadobio u saobraćajnoj nezgodi u junu 2007. godine.
U konkretnom slučaju kod tužitelja nije nastupila trajna odnosno potpuna nesposobnost za rad već samo djelimična nesposobnost. Tužitelj je bio dužan i da dokaže uzročnu vezu između te djelimične nesposobnosti za rad i gubitka zarade odnosno da dokaže da je umanjenje njegove mjesečne zarade posljedica umanjenja njegove radne sposobnosti. S tim u vezi je bilo bitno utvrditi da li se kod tužitelja tjelesno oštećenje i djelimično umanjenje radne sposobnosti odrazilo na njegovu mogućnost privređivanja poslije zadobijanja tjelesne povrede.
Umanjenje životne aktivnosti tužitelja iznosi 27,50%, ali nije utvrđen procenat umanjenja njegove radne sposobnosti, jer na tu okolnost tužitelj nije izveo dokaze. U vrijeme povređivanja isti je imao 49 godina života. Povrijeđen je u junu 2007. godine, a samostalnu radnju je odjavio u februaru 2009. godine, što znači da je i nakon povređivanja radnja obavljala djelatnost još 20 mjeseci. Tužitelj nije izveo dokaz o visini prihoda u tom periodu pa je ostalo neutvrđeno da li su prihodi koje je ostvarivao obavljanjem zanatske djelatnosti smanjeni u odnosu na ranije prihode, a što bi bila posljedica umanjenja njegove radne sposobnosti.
Iz nalaza invalidske komisije proizlazi da tužitelj uslijed smanjenja radne sposobnosti ne može više da obavlja teške fizičke poslove, ali je sposoban da obavlja lakše poslove iz oblasti svoje struke (stolarska djelatnost, montaža namještaja). S tim u vezi je bilo neophodno utvrditi koje je poslove tužitelj obavljao kao vlasnik samostalne zanatske radnje te da li je u radnji bilo drugih zaposlenih radnika i koje poslove su oni obavljali. Naime, samo u slučaju da tužitelj nije zapošljavao druge radnike u okviru svoje zanatske radnje i da zbog djelimičnog gubitka radne sposobnosti njegova radnja nije više mogla da obavlja poslove iz okvira svoje djelatnosti, tužitelj bi imao pravo na odgovarajuću naknadu na ime izgubljene zarade. Međutim, tužitelj nije izveo dokaze na prednje okolnosti kao ni dokaz vještačenjem radi utvrđenja stepena umanjenja njegove radne sposobnosti, pa s tim u vezi nije ni dokazao da je odjavljivanje zanatske radnje posljedica njegove invalidnosti. Posebno treba imati u vidu da tužitelj nije predložio ni svoje saslušanje u svojstvu stranke na naprijed navedene okolnosti niti je u pogledu tih okolnosti predložio druge odgovarajuće dokaze, što je bio dužan učiniti u skladu sa odredbom člana 7. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 58/03 do 61/13, dalje: ZPP). On je proveo samo dokaz na okolnost visine štete koju potražuje tužbenim zahtjevom, ali nije ponudio dokaze za utvrđivanje osnova svog potraživanja naknade materijalne štete.
Odredbama članova 123. i 126. ZPP je propisana obaveza stranaka da dokažu činjenice na kojima zasnivaju zahtjev i pravilo o teretu dokazivanja. Imajući u vidu da tužitelj izvedenim dokazima nije dokazao osnovanost dijela tužbenog zahtjeva kojim se traži naknada materijalne štete na ime izgubljene zarade, drugostepeni sud je pravilno sudio kada je ovaj dio tužbenog zahtjeva odbio."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 091288 15 Rev od 26.1.2017. godine)