Korisnici prava na novcanu naknadu po osnovu privremene nezaposlenosti
PostPosted:Mon Oct 14, 2019 2:15 pm
Ĉlanovi 22. i 23. Zakona o zapošljavanju
Ĉlanovi 30. i 32. Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba
KORISNICI PRAVA NA NOVĈANU NAKNADU PO OSNOVU PRIVREMENE NEZAPOSLENOSTI KOJI SU TO PRAVO OSTVARILI NA OSNOVU RANIJEG ZAKONA O ZAPOŠLJAVANJU NASTAVIĆE PRIMATI NOVĈANU NAKNADU I PO NOVOM ZAKONU O POSREDOVANJU U ZAPOŠLJAVANJU I SOCIJALNOJ SIGURNOSTI NEZAPOSLENIH OSOBA, SAMO AKO I PO NOVOM ZAKONU IMAJU PRAVO NA TU NAKNADU.
Iz obrazloţenja:
Iz obrazloţenja osporenog rješenja slijedi da je tuţeni, odluĉujući o ţalbi tuţiteljice izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja, kojim je utvrĊen prestanak njenog prava na novĉanu naknadu po osnovu nezaposlenosti, polazeći od utvrĊene ĉinjenice
da je navedeno pravo poĉelo teći od 1.2.2000.godine odbio ţalbu, jer je našao da tuţiteljica ne ispunjava zakonske uslove za dalje korištenje navedenog prava. Donošenjem takvog rješenja, tuţeni po ocjeni ovog suda nije povrijedio zakon na štetu tuţiteljice, niti je u konkretnom sluĉaju materijalnopravni propis primijenio retroaktivno. Ovo stoga, što je u toku trajanja tuţiteljiĉinog prava, priznatog po ranije vaţećem zakonu donesen Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (“Sl.novine FBiH”, broj:55/00) koji je u ĉlanu 62. propisao da će osobe koje su primale novĉanu naknadu u skladu sa Zakonom o zapošljavanju (“Sl.list SR BiH”, broj:20/90) nastaviti primati novĉanu naknadu u skladu sa ovim zakonom, ako na to imaju pravo.
Kako je do dana stupanja na snagu novog zakona, a to je 29.12.2000.godine tuţiteljica primila novĉanu naknadu za ukopno 11 mjeseci, a po ĉlanu 30. stav 1. taĉka b) navedenog zakona, prema staţu osiguranja koji ne prelazi 25 godina to pravo joj pripada za 9 mjeseci, u tuţbi se neosnovano istiĉe da je osporenim rješenjem kojim je odbijena ţalba protiv prvostepenog rješenja a ovim utvrĊen prestanak predmetnog prava, povrijeĊen zakon na štetu tuţiteljice.
Iz iznesenih razloga, sud je na osnovu ĉlana 38. stav 2. Zakona o upravnim sporovima tuţbu odbio.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-1601/01 od 21.11.2002.g.)
Ĉlanovi 30. i 32. Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba
KORISNICI PRAVA NA NOVĈANU NAKNADU PO OSNOVU PRIVREMENE NEZAPOSLENOSTI KOJI SU TO PRAVO OSTVARILI NA OSNOVU RANIJEG ZAKONA O ZAPOŠLJAVANJU NASTAVIĆE PRIMATI NOVĈANU NAKNADU I PO NOVOM ZAKONU O POSREDOVANJU U ZAPOŠLJAVANJU I SOCIJALNOJ SIGURNOSTI NEZAPOSLENIH OSOBA, SAMO AKO I PO NOVOM ZAKONU IMAJU PRAVO NA TU NAKNADU.
Iz obrazloţenja:
Iz obrazloţenja osporenog rješenja slijedi da je tuţeni, odluĉujući o ţalbi tuţiteljice izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja, kojim je utvrĊen prestanak njenog prava na novĉanu naknadu po osnovu nezaposlenosti, polazeći od utvrĊene ĉinjenice
da je navedeno pravo poĉelo teći od 1.2.2000.godine odbio ţalbu, jer je našao da tuţiteljica ne ispunjava zakonske uslove za dalje korištenje navedenog prava. Donošenjem takvog rješenja, tuţeni po ocjeni ovog suda nije povrijedio zakon na štetu tuţiteljice, niti je u konkretnom sluĉaju materijalnopravni propis primijenio retroaktivno. Ovo stoga, što je u toku trajanja tuţiteljiĉinog prava, priznatog po ranije vaţećem zakonu donesen Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (“Sl.novine FBiH”, broj:55/00) koji je u ĉlanu 62. propisao da će osobe koje su primale novĉanu naknadu u skladu sa Zakonom o zapošljavanju (“Sl.list SR BiH”, broj:20/90) nastaviti primati novĉanu naknadu u skladu sa ovim zakonom, ako na to imaju pravo.
Kako je do dana stupanja na snagu novog zakona, a to je 29.12.2000.godine tuţiteljica primila novĉanu naknadu za ukopno 11 mjeseci, a po ĉlanu 30. stav 1. taĉka b) navedenog zakona, prema staţu osiguranja koji ne prelazi 25 godina to pravo joj pripada za 9 mjeseci, u tuţbi se neosnovano istiĉe da je osporenim rješenjem kojim je odbijena ţalba protiv prvostepenog rješenja a ovim utvrĊen prestanak predmetnog prava, povrijeĊen zakon na štetu tuţiteljice.
Iz iznesenih razloga, sud je na osnovu ĉlana 38. stav 2. Zakona o upravnim sporovima tuţbu odbio.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-1601/01 od 21.11.2002.g.)