Mjesto izvrsenja krivicnog djela
PostPosted:Wed Jul 17, 2019 12:11 pm
Mjesto izvršenja krivičnog djela
Kako se u predmetnom slučaju radi o takvom krivičnom djelu koje je tranzitnog karaktera i čije je mjesto izvršenja svako ono mjesto gdje se odvijao proces njegovog vršenja, a to prodrazumijeva cijeli prostor koji je obuhvaćen krivičnim djelom, što u predmetnom slučaju predstavlja prostor više država preko kojih je vršen prevoz opojne droge, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, pa je shodno odredbi iz člana 23. KZ BiH mjesto izvršenja i teritorija Bosne i Hercegovine.
Iz obrazloženja:
Apelaciono vijeće nalazi da je odluka vanraspravnog vijeća zasnovana na pogrešnom tumačenju odredbe iz člana 23. KZ BiH i mjesta izvršenja krivičnog djela. U tom pogledu je navedeno obrazloženje u pobijanom rješenju u znatnoj
mjeri nejasno, pa čak i protivrječno i kontradiktorno, s obzirom da se navodi da je
„dio opisanih krivičnopravnih radnji počinjen i na teritoriji Bosne i Hercegovine, koja je bila tranzitno područje u prenošenju opojne droge, u okviru međunarodne prodaje....“, i istovremeno zaključuje da mjesto njegovog izvršenja nije teritorija Bosne i Hercegovine. Ovakva argumentacija je neprihvatljiva, pogotovo ako se ima u vidu da vanraspravno vijeće navodi da „radnja izvršenja nije u pretežnoj mjeri počinjena na području koje obuhvata teritorija Bosne i Hercegovine“ (znači jednim dijelom jeste), odnosno da „djelo nije ni započeto niti je posljedica nastupila na teritoriji Bosne i Hercegovine“.
Ako se ima u vidu odredba iz člana 23. KZBiH i pravila koja se odnose na pitanje utvrđivanja mjesta izvšrenja krivičnog djela, ne bi trebalo biti uopšte sporno da je za određivanje mjesta izvršenja krivičnog djela irelevatno da li je radnja izvršenja krivičnog djela „manjim ili pretežnijim dijelom“ učinjena na teritoriji BiH, već je odlučno da li je uopšte, makar i jednim svojim dijelom zahvatila i tu teritoriju (nastranu to što se proces izvršenja djela odvijao preko cijele teritorije BiH). Ovdje se radi o tzv. tranzitnom krivičnom djelu čije mjesto izvršenja je cijeli prostor (ili međuprostor) na kojem se odvija radnja, odnosno proces izvršenja krivičnog djela, počev od momenta kada je ono započeto pa sve do dovršenja radnje, a to je u ovom slučaju mjesto gdje je lice koje je prevozilo drogu otkriveno i lišeno slobode (granični prelaz između Hrvatske i Slovenije). Pored toga, u tumačenju mjesta izvršenja predmetnog djela vanraspravno vijeće se poziva na stav
3. člana 23. KZBiH, iako se ovdje radi o saizvršilaštvu, tj. iako je učešće potraživanog u navedenoj presudi Višeg suda iz Podgorice krivičnopravno kvalifikovano kao saizvršilaštvo i u kom slučaju se primjenjuje odredba iz stava 1. člana 23. KZBiH. Isto tako, pogrešno se u biće krivičnog djela iz člana 195. KZBiH unosi i posljedica, iako se ono iscrpljuje u samoj radnji izvršenja, jer se u zakonski opis ovog krivičnog djela ne unosi posljedica (tzv. djelatnosno krivično djelo).
Na osnovu naprijed iznesenog, nedvojbeno se može zaključiti da se u predmetnom slučaju radi o takvom krivičnom djelu koje je tranzitnog karaktera i čije je mjesto izvršenja svako ono mjesto gdje se odvijao proces njegovog vršenja, a to prodrazumijeva cijeli prostor koji je obuhvaćen krivičnim djelom, a što u predmetnom slučaju predstavlja prostor više država preko kojih je vršen prevoz opojne droge, što svakako uključuje i teritoriju Bosne i Hercegovine. Shodno tome navedeni zaključak vanraspravnog vijeća, da je u ovom slučaju ispunjena zakonska pretpostavka iz odredbe člana 34. tačka c) ZMPP, nije osnovan.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 K 010819 12 Kž 2 od 04.12.2012. godine)
https://advokat-prnjavorac.com/sudska-praksa-BiH.html
Kako se u predmetnom slučaju radi o takvom krivičnom djelu koje je tranzitnog karaktera i čije je mjesto izvršenja svako ono mjesto gdje se odvijao proces njegovog vršenja, a to prodrazumijeva cijeli prostor koji je obuhvaćen krivičnim djelom, što u predmetnom slučaju predstavlja prostor više država preko kojih je vršen prevoz opojne droge, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, pa je shodno odredbi iz člana 23. KZ BiH mjesto izvršenja i teritorija Bosne i Hercegovine.
Iz obrazloženja:
Apelaciono vijeće nalazi da je odluka vanraspravnog vijeća zasnovana na pogrešnom tumačenju odredbe iz člana 23. KZ BiH i mjesta izvršenja krivičnog djela. U tom pogledu je navedeno obrazloženje u pobijanom rješenju u znatnoj
mjeri nejasno, pa čak i protivrječno i kontradiktorno, s obzirom da se navodi da je
„dio opisanih krivičnopravnih radnji počinjen i na teritoriji Bosne i Hercegovine, koja je bila tranzitno područje u prenošenju opojne droge, u okviru međunarodne prodaje....“, i istovremeno zaključuje da mjesto njegovog izvršenja nije teritorija Bosne i Hercegovine. Ovakva argumentacija je neprihvatljiva, pogotovo ako se ima u vidu da vanraspravno vijeće navodi da „radnja izvršenja nije u pretežnoj mjeri počinjena na području koje obuhvata teritorija Bosne i Hercegovine“ (znači jednim dijelom jeste), odnosno da „djelo nije ni započeto niti je posljedica nastupila na teritoriji Bosne i Hercegovine“.
Ako se ima u vidu odredba iz člana 23. KZBiH i pravila koja se odnose na pitanje utvrđivanja mjesta izvšrenja krivičnog djela, ne bi trebalo biti uopšte sporno da je za određivanje mjesta izvršenja krivičnog djela irelevatno da li je radnja izvršenja krivičnog djela „manjim ili pretežnijim dijelom“ učinjena na teritoriji BiH, već je odlučno da li je uopšte, makar i jednim svojim dijelom zahvatila i tu teritoriju (nastranu to što se proces izvršenja djela odvijao preko cijele teritorije BiH). Ovdje se radi o tzv. tranzitnom krivičnom djelu čije mjesto izvršenja je cijeli prostor (ili međuprostor) na kojem se odvija radnja, odnosno proces izvršenja krivičnog djela, počev od momenta kada je ono započeto pa sve do dovršenja radnje, a to je u ovom slučaju mjesto gdje je lice koje je prevozilo drogu otkriveno i lišeno slobode (granični prelaz između Hrvatske i Slovenije). Pored toga, u tumačenju mjesta izvršenja predmetnog djela vanraspravno vijeće se poziva na stav
3. člana 23. KZBiH, iako se ovdje radi o saizvršilaštvu, tj. iako je učešće potraživanog u navedenoj presudi Višeg suda iz Podgorice krivičnopravno kvalifikovano kao saizvršilaštvo i u kom slučaju se primjenjuje odredba iz stava 1. člana 23. KZBiH. Isto tako, pogrešno se u biće krivičnog djela iz člana 195. KZBiH unosi i posljedica, iako se ono iscrpljuje u samoj radnji izvršenja, jer se u zakonski opis ovog krivičnog djela ne unosi posljedica (tzv. djelatnosno krivično djelo).
Na osnovu naprijed iznesenog, nedvojbeno se može zaključiti da se u predmetnom slučaju radi o takvom krivičnom djelu koje je tranzitnog karaktera i čije je mjesto izvršenja svako ono mjesto gdje se odvijao proces njegovog vršenja, a to prodrazumijeva cijeli prostor koji je obuhvaćen krivičnim djelom, a što u predmetnom slučaju predstavlja prostor više država preko kojih je vršen prevoz opojne droge, što svakako uključuje i teritoriju Bosne i Hercegovine. Shodno tome navedeni zaključak vanraspravnog vijeća, da je u ovom slučaju ispunjena zakonska pretpostavka iz odredbe člana 34. tačka c) ZMPP, nije osnovan.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 K 010819 12 Kž 2 od 04.12.2012. godine)
https://advokat-prnjavorac.com/sudska-praksa-BiH.html