Naknada stete gubitkom izdrzavanja
PostPosted:Mon Apr 29, 2019 2:12 pm
NAZIV SUDA VRHOVNI SUD FBIH
BROJ PREDMETA 68 0 P 019234 18 Rev
SENTENCA Za priznavanje prava na naknadu štete zbog izgubljenog izdržavanja osobi, koju je poginuli izdržavao (supruga), nije odlučno ima li ta osoba sredstva za život, odnosno je li sposobna za rad, već je odlučno da li ju je poginuli izdržavao ili nije.
PRAVNA OBLAST GRAĐANSKO PRAVO
PRAVNI INSTITUTI NAKNADA ŠTETE GUBITKOM IZDRŽAVANJA
( novčana renta)
PRIMJENJENI PROPIS
naziv propisa, broj člana i broj(evi) službenog glasila u kojem je propis objavljen Čl. 194. ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA
(Sl. list SFRJ br.29/78, 39/85) i ( Sl. novine F BiH br. 2/92, 13/94)
PRETHODNE ODLUKE
broj(evi) predmeta i naziv suda koji je donio odluku Općinski sud Livno br.68 0 P 019234 17 P3 od 5.3.2018. godine
Kantonalni sud Livno br.68 0 P 019 234 18 Gž3 od 27.9.2018.godine
ODLUKA USTAVNOG SUDA BiH
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 68 0 P 019234 18 Rev
Sarajevo, 21.03.2019. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija Tife Potogija, kao predsjednice vijeća, Amre Hadžimustafić i Fatime Mrdović kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.I., udove L., općina ... i M.I. sina L., općina ... oboje zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog advokatskog ureda, advokatima J.M. i A.P. iz M., Ulica ...., protiv tuženog .... zastupanog po punomoćniku iz Zajedničkog ureda ...., advokatu J.R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj: 68 0 P 019234 18 Gž 3 od 27.09.2018. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 21.03.2019. godine, donio je
R J E Š E NJ E
Revizija se usvaja, drugostepena presuda ukida i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom Općinskog suda u Livnu broj: 68 0 P 019234 17 P 3 od 05.03.2018. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da im tuženi isplati na ime naknade štete-rente za devet mjeseci 1996. godine od po 254,21 KM, za 1997. godinu mjesečno po 283,10 KM, za 1998. godinu mjesečno po 170,40 KM, za 1999. godinu za dva mjeseca od po 242,60 KM i za deset mjeseci po 170,60 KM, za 2000. godinu mjesečno po 170,60 KM, za 2001. godinu za dva mjeseca od po 577,30 KM, a za deset mjeseci po 663,20 KM, za 2002. godinu mjesečno po 824,60 KM, za 2003. godinu mjesečno po 814,10 KM, za 2004. godinu mjesečno po 982,10 KM, za 2005. godinu mjesečno po 803,70 KM, za 2006. godinu mjesečno po 992,60 KM, za 2007. godinu mjesečno po 1.025,61 KM, za 2008. godinu mjesečno po 947,10 KM, za 2009. godinu mjesečno po 884,66 KM, za 2010. godinu mjesečno po 858,46 KM, za 2011. godinu mjesečno po 832,09 KM, za 2012. godinu mjesečno po 843,87 KM, za 2013. godinu mjesečno po 820,09 KM, a od 01.01.2014. godine pa ubuduće da im isplaćuje mjesečno od po 820,09 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 05.09.1996. godine i dospjelosti svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, s tim da je dospjele obroke do pravomoćnosti presude dužan isplatiti odjednom sa pripadajućim kamatama. Tužitelji su obavezani da tuženom naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 24.237,22 KM.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Livnu broj: 68 0 P 019234 18 Gž 3 od 27.09.2018. godine žalba tužitelja je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka tako da se tužitelji obavezuju da tuženom naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 6.120,00 KM umjesto u iznosu od 24.237,22 KM. U preostalom dijelu žalba tužitelja se odbija i prvostepena presuda potvrđuje. Odbija se zahtjev tuženog za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 840,00 KM plus PDV.
Protiv drugostepene presude reviziju su izjavili tužitelji zbog povrede odredaba parničnog postupka učinjene pred drugostepenim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da sud reviziju usvoji, pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti ili da je ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
Tuženi je podnio odgovor na reviziju. Traži naknadu troškova za sastav odgovora u iznosu od 840,00 KM plus PDV.
Revizija je osnovana.
Prema odredbi člana 241. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj: 53/03, 73/05 i 19/06, koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju odredbe člana 106. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Službene novine Federacije BiH“ broj: 98/15) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom, u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava.
Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog izgubljenog izdržavanja, koju trpe tužitelji nakon pogibije njihovog srodnika (supruga i oca) za čiju smrt odgovara tuženi.
Tužbeni zahtjev tužitelji temelje na odredbi člana 194. Zakona o obligacionim odnosima koji propisuje:
„(1) Lice koje je poginuli izdržavao ili redovno pomagao, kao i ono koje je po zakonu imalo pravo zahtijevati izdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom izdržavanja, odnosno pomaganja.
(2) Ova šteta naknađuje se plaćanjem novčane rente, čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti veći od onoga što bi oštećenik dobijao od poginulog da je ostao u životu.“
U postupku pred nižestepenim sudovima je utvrđeno da je srodnik tužitelja poginuo u saobraćajnoj nezgodi koja se dogodila 05.06.1996. godine krivicom vozača vozila koje u momentu nezgode nije bilo registrovano i za koju štetu odgovara tuženi.
Vezano za potraživane iznose naknade štete zbog gubitka izdržavanja utvrđeno je da je prednik tužitelja radio u ... sa sjedištem u P., da je poslove zavarivača obavljao u S., da je, prema iskazu tužiteljice, neposredno prije pogibije za izdržavanje tužitelja slao po 1.000,00 do 1.500,00 kuna mjesečno, što je iznosilo 2/3 njegove plaće, a što konvertovano u KM odgovara iznosu od 330,00 KM, da je imao obezbijeđen smještaj i ishranu i da nije ostvarivao dodatnu zaradu.
Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke, utvrđeno je, prema prosječnoj plaći dva uporedna radnika za iste poslove, da bi prosječna mjesečna plaća prednika tužitelja iznosila 1.078,36 KM za period od 01.06.1996. godine do 31.07.2017. godine. Utvrđeno je da su za isti period tužitelji primili po osnovu obiteljske mirovine, doplatka za dijete za razdoblje od 01.09.1996. do 31.08.2017. godine ukupan iznos od 67.691,32 KM (za 255 mjeseci), i osobnu invalidninu za tužiteljicu za period od 01.04.2007. godine do 30.06.2009. godine u iznosu od 1.150,20 KM, sve ukupno 68.841,52 KM. Osobni troškovi prednika tužitelja, kao iznos koji bi mjesečno trošio za svoje potrebe prema obračunu vještaka iznose 393,42 KM.
Na osnovu navedenog utvrđenja nižestepeni sudovi zaključuju da su tužitelji po ostvarenim pravima nakon pogibije prednika primili više od iznosa koji bi dobili po osnovu izdržavanja (sudovi koriste iznos od po 330,00 KM mjesečno kao iznos izdržavanja, što za 163 mjeseca iznosi 53.790,00 KM) što je manje za 15.051,52 KM od ukupno primljenih iznosa od 68.841,52 KM, zbog čega odbijaju tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Ovakav zaključak nižestepenih sudova, po ocjeni ovog suda, je proizvoljan, utemeljen na pogrešnoj primjeni odredbi člana 194. Zakona o obligacionim odnosima, pa shodno tome i na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.
U konkretnom slučaju radi se o naknadi štete u obliku novčane rente pri čemu se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, ali ne smije biti veći od onoga što bi oštećeni, tužitelji, dobivali od sada poginulog da je on ostao živ. Odgovorna osoba dužna je oštećenima naknaditi ono što su oni stvarno izgubili i što bi nastavili primati da nije bilo štetnog događaja.
Kako je u ovom postupku utvrđeno da bi suprug i otac tužitelja da je živ, radeći ostvarivao zaradu od koje da bi za izdržavanje tužitelja izdvajao po 1/3, ukupno 2/3 (da bi za sopstvene troškove imao izdatak od 1/3 plaće), to je u slučaju potraživanja naknade štete u skladu sa članom 194. Zakona o obligacionim odnosima od ukupno ostvarene zarade umanjene za 1/3 troškova davaoca izdržavanja, trebalo dobiti iznose za potrebe izdržavanja tužitelja. Od tih iznosa treba odbiti penziju i druga primanja ostvarena po osnovu pogibije prednika, pa dobijenu razliku utvrditi kao pripadajuću rentu. Dakle, tužiteljima po traženom osnovu izgubljenog izdržavanja pripada onaj iznos koji su oni stvarno izgubili u utuženom periodu.
U nalazu vještaka su izračunati i mjesečni iznosi plaća komparanata, radnika koji obavljaju poslove koje je obavljao prednik tužitelja, kao što su navedeni i pojedinačni iznosi primljeni po osnovu ostvarenih prava, obiteljske mirovine i dječijeg doplatka. U pismenom nalazu vještak ne obračunava razliku između iznosa izdržavanja koje bi ostvarili tužitelji (iznosi koje bi prednik tužitelja izdvajao za suprugu i dijete, nakon odbijanja iznosa za sopstveno izdržavanje od 1/3) i primljenih iznosa na mjesečnom, eventualno godišnjem nivou, dok na ročištu za glavnu raspravu 13.02.2018. godine vještak navodi: „za razdoblje od 01.06.1996. godine pa do dana izrade nalaza razlika između visine prosječne plaće prednika tužitelja, visine obiteljske mirovine i doplatka za djecu i visine prosječnih osobnih troškova prednika tužitelja iznosi 419,40 KM, na mjesečnoj razini, odnosno za navedeni period iznosi 106.947,00 KM, za potrošačku košaricu Splita, a za potrošačku košaricu Pule to bi iznosilo 360,90 KM.“
Ovaj dio nalaza vještaka nižestepeni sudovi ne cijene kada odlučuju o tužbenom zahtjevu. Tačno je da tužitelji nisu uskladili tužbeni zahtjev prema nalazu vještaka, ali su ga odredili na način kako je postavljen, što se moglo uporediti sa podacima koje je utvrdio vještak u svom nalazu, a što sudovi nisu učinili, kada su iz nalaza koristili podatke u ukupnom iznosu primljenih naknada za period od 06.05.1996. godine do 31.08.2017. godine, a iznose koje bi tužitelji primali od prednika utvrđuju za period od 163 mjeseca po 330,00 KM, koliko su primali u vrijeme prije pogibije prednika, prema iskazu tužiteljice.
Iz navedenog slijedi da nižestepeni sudovi nisu ni odlučivali o tužbenom zahtjevu u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (preinačen na ročištu 13.02.2018. godine za period od devet mjeseci 1996. godine do 01.01.2014. godine, pa ubuduće) dakle, suprotno odredbi člana 2. stav 1. ZPP.
Pored te povrede ZPP, nižestepeni sudovi su učinili i povredu odredaba parničnog postupka iz člana 209. u vezi sa članom 8., 123, 191. stav 4. i 231. ZPP, na koje povrede osnovano ukazuju tužitelji u reviziji. Prvostepeni sud nije cijenio sve provedene dokaze, posebno nalaz vještaka, koji je po prijedlogu tužitelja trebalo dopuniti u skladu sa odredbom člana 155. stav 2. ZPP, koje povrede nije sankcionisao drugostepeni sud kada nije cijenio relevantne prigovore žalbe prema odredbi člana 231. ZPP. Pobijana presuda ne sadrži jasne razloge i isti se ne mogu ispitati. Navedene povrede postupka su također uticale da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.
Zbog navedenog, na temelju odredbe člana 250. stav 2. ZPP valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku drugostepeni sud će otkloniti povrede odredaba parničnog postupka učinjene pred drugostepenim sudom i pravilnom primjenom materijalnog prava, u skladu sa uputama u ovom rješenju, potpuno utvrditi činjenice značajne za odlučivanje o tužbenom zahtjevu, nakon čega će donijeti zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu i sporednim potraživanjima, troškovima cijelog postupka.
Tužitelji koje je poginuli izdržavao (pri čemu treba imati u vidu odredbe člana 215. i 216. Porodičnog zakona o izdržavanju malodobne djece, odnosno nakon punoljetstva do 26-e godine pod uslovima određenim zakonom) imaju pravo da od odgovornog lica traže naknadu štete koju trpe gubitkom izdržavanja. U takvom slučaju sud mora utvrditi iznose izdržavanja koje bi poginuli bio dužan i mogao obezbijediti izdržavanom licu. Prvo se mora utvrditi šta bi poginuli da je ostao u životu mogao da ostvari radom i šta bi od ostvarenih prihoda bio u mogućnosti i bio dužan da izdvoji za potrebe izdržavanja lica koja traže naknadu štete po ovom osnovu, uz prethodno odbijanje troškova za njegove životne potrebe. Od tako dobijenih iznosa treba odbiti primljene iznose porodične penzije i dodataka ostvarenih nakon pogibije srodnika, pa tek onda donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja. Za priznavanje prava na naknadu štete zbog izgubljenog izdržavanja osobi koju je poginuli izdržavao (supruga) nije odlučno ima li ta osoba sredstva za život, odnosno je li sposobna za rad, već je odlučno da li ju je poginuli izdržavao ili nije, dok je za drugotužitelja bitno utvrđenje da li je nakon punoljetstva bio na redovnom školovanju do 26 godine, za koji period ima zakonsko pravo na izdržavanje.
Predsjednica vijeća
Tifa Potogija, s.r.
BROJ PREDMETA 68 0 P 019234 18 Rev
SENTENCA Za priznavanje prava na naknadu štete zbog izgubljenog izdržavanja osobi, koju je poginuli izdržavao (supruga), nije odlučno ima li ta osoba sredstva za život, odnosno je li sposobna za rad, već je odlučno da li ju je poginuli izdržavao ili nije.
PRAVNA OBLAST GRAĐANSKO PRAVO
PRAVNI INSTITUTI NAKNADA ŠTETE GUBITKOM IZDRŽAVANJA
( novčana renta)
PRIMJENJENI PROPIS
naziv propisa, broj člana i broj(evi) službenog glasila u kojem je propis objavljen Čl. 194. ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA
(Sl. list SFRJ br.29/78, 39/85) i ( Sl. novine F BiH br. 2/92, 13/94)
PRETHODNE ODLUKE
broj(evi) predmeta i naziv suda koji je donio odluku Općinski sud Livno br.68 0 P 019234 17 P3 od 5.3.2018. godine
Kantonalni sud Livno br.68 0 P 019 234 18 Gž3 od 27.9.2018.godine
ODLUKA USTAVNOG SUDA BiH
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 68 0 P 019234 18 Rev
Sarajevo, 21.03.2019. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija Tife Potogija, kao predsjednice vijeća, Amre Hadžimustafić i Fatime Mrdović kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.I., udove L., općina ... i M.I. sina L., općina ... oboje zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog advokatskog ureda, advokatima J.M. i A.P. iz M., Ulica ...., protiv tuženog .... zastupanog po punomoćniku iz Zajedničkog ureda ...., advokatu J.R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj: 68 0 P 019234 18 Gž 3 od 27.09.2018. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 21.03.2019. godine, donio je
R J E Š E NJ E
Revizija se usvaja, drugostepena presuda ukida i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom Općinskog suda u Livnu broj: 68 0 P 019234 17 P 3 od 05.03.2018. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da im tuženi isplati na ime naknade štete-rente za devet mjeseci 1996. godine od po 254,21 KM, za 1997. godinu mjesečno po 283,10 KM, za 1998. godinu mjesečno po 170,40 KM, za 1999. godinu za dva mjeseca od po 242,60 KM i za deset mjeseci po 170,60 KM, za 2000. godinu mjesečno po 170,60 KM, za 2001. godinu za dva mjeseca od po 577,30 KM, a za deset mjeseci po 663,20 KM, za 2002. godinu mjesečno po 824,60 KM, za 2003. godinu mjesečno po 814,10 KM, za 2004. godinu mjesečno po 982,10 KM, za 2005. godinu mjesečno po 803,70 KM, za 2006. godinu mjesečno po 992,60 KM, za 2007. godinu mjesečno po 1.025,61 KM, za 2008. godinu mjesečno po 947,10 KM, za 2009. godinu mjesečno po 884,66 KM, za 2010. godinu mjesečno po 858,46 KM, za 2011. godinu mjesečno po 832,09 KM, za 2012. godinu mjesečno po 843,87 KM, za 2013. godinu mjesečno po 820,09 KM, a od 01.01.2014. godine pa ubuduće da im isplaćuje mjesečno od po 820,09 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 05.09.1996. godine i dospjelosti svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, s tim da je dospjele obroke do pravomoćnosti presude dužan isplatiti odjednom sa pripadajućim kamatama. Tužitelji su obavezani da tuženom naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 24.237,22 KM.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Livnu broj: 68 0 P 019234 18 Gž 3 od 27.09.2018. godine žalba tužitelja je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka tako da se tužitelji obavezuju da tuženom naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 6.120,00 KM umjesto u iznosu od 24.237,22 KM. U preostalom dijelu žalba tužitelja se odbija i prvostepena presuda potvrđuje. Odbija se zahtjev tuženog za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 840,00 KM plus PDV.
Protiv drugostepene presude reviziju su izjavili tužitelji zbog povrede odredaba parničnog postupka učinjene pred drugostepenim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da sud reviziju usvoji, pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti ili da je ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
Tuženi je podnio odgovor na reviziju. Traži naknadu troškova za sastav odgovora u iznosu od 840,00 KM plus PDV.
Revizija je osnovana.
Prema odredbi člana 241. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj: 53/03, 73/05 i 19/06, koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju odredbe člana 106. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Službene novine Federacije BiH“ broj: 98/15) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom, u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava.
Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog izgubljenog izdržavanja, koju trpe tužitelji nakon pogibije njihovog srodnika (supruga i oca) za čiju smrt odgovara tuženi.
Tužbeni zahtjev tužitelji temelje na odredbi člana 194. Zakona o obligacionim odnosima koji propisuje:
„(1) Lice koje je poginuli izdržavao ili redovno pomagao, kao i ono koje je po zakonu imalo pravo zahtijevati izdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom izdržavanja, odnosno pomaganja.
(2) Ova šteta naknađuje se plaćanjem novčane rente, čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti veći od onoga što bi oštećenik dobijao od poginulog da je ostao u životu.“
U postupku pred nižestepenim sudovima je utvrđeno da je srodnik tužitelja poginuo u saobraćajnoj nezgodi koja se dogodila 05.06.1996. godine krivicom vozača vozila koje u momentu nezgode nije bilo registrovano i za koju štetu odgovara tuženi.
Vezano za potraživane iznose naknade štete zbog gubitka izdržavanja utvrđeno je da je prednik tužitelja radio u ... sa sjedištem u P., da je poslove zavarivača obavljao u S., da je, prema iskazu tužiteljice, neposredno prije pogibije za izdržavanje tužitelja slao po 1.000,00 do 1.500,00 kuna mjesečno, što je iznosilo 2/3 njegove plaće, a što konvertovano u KM odgovara iznosu od 330,00 KM, da je imao obezbijeđen smještaj i ishranu i da nije ostvarivao dodatnu zaradu.
Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke, utvrđeno je, prema prosječnoj plaći dva uporedna radnika za iste poslove, da bi prosječna mjesečna plaća prednika tužitelja iznosila 1.078,36 KM za period od 01.06.1996. godine do 31.07.2017. godine. Utvrđeno je da su za isti period tužitelji primili po osnovu obiteljske mirovine, doplatka za dijete za razdoblje od 01.09.1996. do 31.08.2017. godine ukupan iznos od 67.691,32 KM (za 255 mjeseci), i osobnu invalidninu za tužiteljicu za period od 01.04.2007. godine do 30.06.2009. godine u iznosu od 1.150,20 KM, sve ukupno 68.841,52 KM. Osobni troškovi prednika tužitelja, kao iznos koji bi mjesečno trošio za svoje potrebe prema obračunu vještaka iznose 393,42 KM.
Na osnovu navedenog utvrđenja nižestepeni sudovi zaključuju da su tužitelji po ostvarenim pravima nakon pogibije prednika primili više od iznosa koji bi dobili po osnovu izdržavanja (sudovi koriste iznos od po 330,00 KM mjesečno kao iznos izdržavanja, što za 163 mjeseca iznosi 53.790,00 KM) što je manje za 15.051,52 KM od ukupno primljenih iznosa od 68.841,52 KM, zbog čega odbijaju tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Ovakav zaključak nižestepenih sudova, po ocjeni ovog suda, je proizvoljan, utemeljen na pogrešnoj primjeni odredbi člana 194. Zakona o obligacionim odnosima, pa shodno tome i na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.
U konkretnom slučaju radi se o naknadi štete u obliku novčane rente pri čemu se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, ali ne smije biti veći od onoga što bi oštećeni, tužitelji, dobivali od sada poginulog da je on ostao živ. Odgovorna osoba dužna je oštećenima naknaditi ono što su oni stvarno izgubili i što bi nastavili primati da nije bilo štetnog događaja.
Kako je u ovom postupku utvrđeno da bi suprug i otac tužitelja da je živ, radeći ostvarivao zaradu od koje da bi za izdržavanje tužitelja izdvajao po 1/3, ukupno 2/3 (da bi za sopstvene troškove imao izdatak od 1/3 plaće), to je u slučaju potraživanja naknade štete u skladu sa članom 194. Zakona o obligacionim odnosima od ukupno ostvarene zarade umanjene za 1/3 troškova davaoca izdržavanja, trebalo dobiti iznose za potrebe izdržavanja tužitelja. Od tih iznosa treba odbiti penziju i druga primanja ostvarena po osnovu pogibije prednika, pa dobijenu razliku utvrditi kao pripadajuću rentu. Dakle, tužiteljima po traženom osnovu izgubljenog izdržavanja pripada onaj iznos koji su oni stvarno izgubili u utuženom periodu.
U nalazu vještaka su izračunati i mjesečni iznosi plaća komparanata, radnika koji obavljaju poslove koje je obavljao prednik tužitelja, kao što su navedeni i pojedinačni iznosi primljeni po osnovu ostvarenih prava, obiteljske mirovine i dječijeg doplatka. U pismenom nalazu vještak ne obračunava razliku između iznosa izdržavanja koje bi ostvarili tužitelji (iznosi koje bi prednik tužitelja izdvajao za suprugu i dijete, nakon odbijanja iznosa za sopstveno izdržavanje od 1/3) i primljenih iznosa na mjesečnom, eventualno godišnjem nivou, dok na ročištu za glavnu raspravu 13.02.2018. godine vještak navodi: „za razdoblje od 01.06.1996. godine pa do dana izrade nalaza razlika između visine prosječne plaće prednika tužitelja, visine obiteljske mirovine i doplatka za djecu i visine prosječnih osobnih troškova prednika tužitelja iznosi 419,40 KM, na mjesečnoj razini, odnosno za navedeni period iznosi 106.947,00 KM, za potrošačku košaricu Splita, a za potrošačku košaricu Pule to bi iznosilo 360,90 KM.“
Ovaj dio nalaza vještaka nižestepeni sudovi ne cijene kada odlučuju o tužbenom zahtjevu. Tačno je da tužitelji nisu uskladili tužbeni zahtjev prema nalazu vještaka, ali su ga odredili na način kako je postavljen, što se moglo uporediti sa podacima koje je utvrdio vještak u svom nalazu, a što sudovi nisu učinili, kada su iz nalaza koristili podatke u ukupnom iznosu primljenih naknada za period od 06.05.1996. godine do 31.08.2017. godine, a iznose koje bi tužitelji primali od prednika utvrđuju za period od 163 mjeseca po 330,00 KM, koliko su primali u vrijeme prije pogibije prednika, prema iskazu tužiteljice.
Iz navedenog slijedi da nižestepeni sudovi nisu ni odlučivali o tužbenom zahtjevu u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (preinačen na ročištu 13.02.2018. godine za period od devet mjeseci 1996. godine do 01.01.2014. godine, pa ubuduće) dakle, suprotno odredbi člana 2. stav 1. ZPP.
Pored te povrede ZPP, nižestepeni sudovi su učinili i povredu odredaba parničnog postupka iz člana 209. u vezi sa članom 8., 123, 191. stav 4. i 231. ZPP, na koje povrede osnovano ukazuju tužitelji u reviziji. Prvostepeni sud nije cijenio sve provedene dokaze, posebno nalaz vještaka, koji je po prijedlogu tužitelja trebalo dopuniti u skladu sa odredbom člana 155. stav 2. ZPP, koje povrede nije sankcionisao drugostepeni sud kada nije cijenio relevantne prigovore žalbe prema odredbi člana 231. ZPP. Pobijana presuda ne sadrži jasne razloge i isti se ne mogu ispitati. Navedene povrede postupka su također uticale da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.
Zbog navedenog, na temelju odredbe člana 250. stav 2. ZPP valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku drugostepeni sud će otkloniti povrede odredaba parničnog postupka učinjene pred drugostepenim sudom i pravilnom primjenom materijalnog prava, u skladu sa uputama u ovom rješenju, potpuno utvrditi činjenice značajne za odlučivanje o tužbenom zahtjevu, nakon čega će donijeti zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu i sporednim potraživanjima, troškovima cijelog postupka.
Tužitelji koje je poginuli izdržavao (pri čemu treba imati u vidu odredbe člana 215. i 216. Porodičnog zakona o izdržavanju malodobne djece, odnosno nakon punoljetstva do 26-e godine pod uslovima određenim zakonom) imaju pravo da od odgovornog lica traže naknadu štete koju trpe gubitkom izdržavanja. U takvom slučaju sud mora utvrditi iznose izdržavanja koje bi poginuli bio dužan i mogao obezbijediti izdržavanom licu. Prvo se mora utvrditi šta bi poginuli da je ostao u životu mogao da ostvari radom i šta bi od ostvarenih prihoda bio u mogućnosti i bio dužan da izdvoji za potrebe izdržavanja lica koja traže naknadu štete po ovom osnovu, uz prethodno odbijanje troškova za njegove životne potrebe. Od tako dobijenih iznosa treba odbiti primljene iznose porodične penzije i dodataka ostvarenih nakon pogibije srodnika, pa tek onda donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja. Za priznavanje prava na naknadu štete zbog izgubljenog izdržavanja osobi koju je poginuli izdržavao (supruga) nije odlučno ima li ta osoba sredstva za život, odnosno je li sposobna za rad, već je odlučno da li ju je poginuli izdržavao ili nije, dok je za drugotužitelja bitno utvrđenje da li je nakon punoljetstva bio na redovnom školovanju do 26 godine, za koji period ima zakonsko pravo na izdržavanje.
Predsjednica vijeća
Tifa Potogija, s.r.