Naknada stete nastale nakon sporazuma o vansudskoj nagodbi
PostPosted:Thu Jul 18, 2019 9:27 am
NAKNADA ŠTETE NASTALE NAKON SPORAZUMA O VANSUDSKOM PORAVNANjU
Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti
član 9
Kada tužena osiguravajuća organizacija isplati oštećenom naknadu štete na osnovu sporazuma o vansudskom poravnanju pri čemu se on odrekao bilo kakvih drugih potraživanja po bilo kojem osnovu iz konkretnog štetnog događaja, on može zahtijevati naknadu štete pod uslovom da je naknadno došlo do novih okolnosti koje nisu bile poznate ili nisu ni postojale u vrijeme zaključenja vansudskog poravnanja a uzrokovale su novu štetu iz istog štetnog događaja.
Obrazloženje:
"U reviziji tužitelj ističe da mu u momentu zaključenja sporazuma o vansudskom poravnanju nisu bile poznate sve relevantne činjenice i da se njegovo zdravstveno stanje pogoršalo nakon zaključenja ovih sporazuma, čime je nastupila nova šteta za koju nije dobio odgovarajuću naknadu. On takođe navodi da je bio u neravnopravnom položaju u odnosu na tuženog jer nije imao novčana sredstva da plati troškove vještačenja po vještaku ekonomske struke, na osnovu kojeg vještačenja bi dokazao osnovanost svog zahtjeva za isplatu rente.
Ovi navodi revidenta ne mogu ishodovati drugačiju odluku suda.
Vansudska poravnanja koje su stranke zaključile 2010. i 2011. godine jesu sporazumi stranaka koji se moraju poštovati i ona proizvode pravna dejstva ugovora. Njima su parnične stranke na drugačiji način uredile svoj već postojeći materijalno-pravni odnos nastao prouzrokovanjem štete, a na temelju odredbe člana 9. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 102/09 - Prečišćeni tekst), učinile ga izvjesnim i nesumnjivim tako što su odredile mjeru svojih obaveza prema stanju odnosa u momentu zaključenja poravnanja. Učesnici poravnanja, u principu, ne mogu da traže u parnici više nego što je poravnjanjem utvrđeno kao mjera prava i obaveza, izuzev novonastalih odnosa i potraživanja koja nisu bila poznata ili nisu ni postojala u vrijeme zaključenja vansudskog poravnanja.
U konkretnom slučaju tuženi je u toku 2010. i 2011. godine tužitelju na osnovu poravnanja isplatio iznos od ukupno od 42.900,00 KM, od čega na ime fizičkog bola 3.000,00 KM, na ime straha 2.000,00 KM, na ime umanjenja životne aktivnosti 15.000,000 KM, na ime naruženosti 2.000,00 KM, na ime troškova liječenja 20.500,00 KM i na ime troškova zastupanja 400,00 KM. Primajući navedene iznose tužitelj se u odnosu na tuženog odrekao bilo kakvih drugih potraživanja po bilo kojem osnovu iz konkretnog štetnog događaja. Međutim, naknadno je tužitelju amputirana lijeva natkoljenica, što je svakako nova činjenica koja bi bila relevantna pod uslovom da u vrijeme zaključenja vansudskih poravnanja tužitelj nije mogao znati da će doći do ove novonastale situacije. Iz priložene medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja ljekara vještaka S. B. proizlazi da je prije zaključenja vansudskih poravnanja tužitelju odstranjen zglob lijevog koljena i implantirana totalna endoproteza lijevog koljena, ali je ubrzo poslije toga došlo do infekcije koljena. Nadalje, u vrijeme zaključenja vansudskih poravnanja bilo je poznato da je kod tužitelja došlo do trajne nesposobnosti za rad na poslovima vozača teretnih vozila (o tome se izjasnio ljekar ortoped), ali tužitelj u to vrijeme nije tražio naknadu izgubljene zarade (iz priloženih dokaza proističe da u vrijeme štetnog događaja isti i nije bio zaposlen pa po tom osnovu nije ni ostvarivao prihode).
Tužitelj u ovoj parnici nije ponudio ni izveo dokaze, a što je bio dužan u skladu sa članom 7. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 58/03 do 61/13, dalje: ZPP), na osnovu kojih bi se moglo utvrditi da mu je amputacija lijeve natkoljenice, koja je izvršena nakon zaključena sporazuma o vansudskom poravnanju, uzrokovala novu štetu za koju mu nije isplaćena naknada. Tačno je da je ova amputacija novonastala činjenica, ali je štetu prouzrokovanu amputacijom noge trebalo razgraničiti od ranije pretrpljene štete, za koju je tužitelju isplaćena naknada u skladu sa zaključenim poravnanjima. Tužitelj je izveo dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost ukupnih pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova po osnovu umanjenja životne aktivnosti i naruženosti kao i pretrpljenog straha, što su posljedice zadobijenih povreda u saobraćajnog nezgodi, ali nalaz i mišljenje ljekara vještaka ne predstavlja pouzdan osnov za razrganičenje štete koju je tužitelj po navedenim osnovima pretrpio do zaključenja poravnanja od štete koja je nastala nakon zaključenja poravnanja. Prema tome, pravilan je zaključak drugostepenog suda da tužitelj nije iznio činjenice niti ponudio dokaze o osnovu i visini štete koju potražuje tužbenim zahtjevom. On je odustao od prijedloga da se provedu dokazi njegovim saslušanjem u svojstvu parnične stranke i vještačenjem po vještaku ekonomske struke, čime je sebe lišio mogućnosti da se izjasni o bitnim činjenicama (da li je u vrijeme štetnog događaja i u vrijeme zaključenja vansudskih poravnanja ostvarivao prihode i po kom osnovu), pa je vještačenje po vještaku ekonomske struke bilo bespotrebno obzirom da se vještak može izjašnjavati samo o visini štete, a ne i osnovanosti zahtjeva za naknadu štete po osnovu izgubljene zarade.
Ne stoji prigovor revizije da tužitelj u vrijeme zaključenja poravnanja nije znao za činjenice koje su od značaja za određivanje visine naknade štete. On je u postupku vansudskog obeštećenja imao stručnog punomoćnika - advokata, a nikada nije tražio poništenje zaključenih poravnanja već je, naprotiv, primio od tuženog iznose o čijoj su se visini parnične stranke dogovorile.
Kod takvog stanja stvari ovaj sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena. Dosljedno tome, revizija tužitelja je odbijena kao neosnovana (član 248. ZPP)."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 194229 17 Rev od 7.3.2018. godine)
https://www.forum-bosanskog-naroda.de/
Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti
član 9
Kada tužena osiguravajuća organizacija isplati oštećenom naknadu štete na osnovu sporazuma o vansudskom poravnanju pri čemu se on odrekao bilo kakvih drugih potraživanja po bilo kojem osnovu iz konkretnog štetnog događaja, on može zahtijevati naknadu štete pod uslovom da je naknadno došlo do novih okolnosti koje nisu bile poznate ili nisu ni postojale u vrijeme zaključenja vansudskog poravnanja a uzrokovale su novu štetu iz istog štetnog događaja.
Obrazloženje:
"U reviziji tužitelj ističe da mu u momentu zaključenja sporazuma o vansudskom poravnanju nisu bile poznate sve relevantne činjenice i da se njegovo zdravstveno stanje pogoršalo nakon zaključenja ovih sporazuma, čime je nastupila nova šteta za koju nije dobio odgovarajuću naknadu. On takođe navodi da je bio u neravnopravnom položaju u odnosu na tuženog jer nije imao novčana sredstva da plati troškove vještačenja po vještaku ekonomske struke, na osnovu kojeg vještačenja bi dokazao osnovanost svog zahtjeva za isplatu rente.
Ovi navodi revidenta ne mogu ishodovati drugačiju odluku suda.
Vansudska poravnanja koje su stranke zaključile 2010. i 2011. godine jesu sporazumi stranaka koji se moraju poštovati i ona proizvode pravna dejstva ugovora. Njima su parnične stranke na drugačiji način uredile svoj već postojeći materijalno-pravni odnos nastao prouzrokovanjem štete, a na temelju odredbe člana 9. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 102/09 - Prečišćeni tekst), učinile ga izvjesnim i nesumnjivim tako što su odredile mjeru svojih obaveza prema stanju odnosa u momentu zaključenja poravnanja. Učesnici poravnanja, u principu, ne mogu da traže u parnici više nego što je poravnjanjem utvrđeno kao mjera prava i obaveza, izuzev novonastalih odnosa i potraživanja koja nisu bila poznata ili nisu ni postojala u vrijeme zaključenja vansudskog poravnanja.
U konkretnom slučaju tuženi je u toku 2010. i 2011. godine tužitelju na osnovu poravnanja isplatio iznos od ukupno od 42.900,00 KM, od čega na ime fizičkog bola 3.000,00 KM, na ime straha 2.000,00 KM, na ime umanjenja životne aktivnosti 15.000,000 KM, na ime naruženosti 2.000,00 KM, na ime troškova liječenja 20.500,00 KM i na ime troškova zastupanja 400,00 KM. Primajući navedene iznose tužitelj se u odnosu na tuženog odrekao bilo kakvih drugih potraživanja po bilo kojem osnovu iz konkretnog štetnog događaja. Međutim, naknadno je tužitelju amputirana lijeva natkoljenica, što je svakako nova činjenica koja bi bila relevantna pod uslovom da u vrijeme zaključenja vansudskih poravnanja tužitelj nije mogao znati da će doći do ove novonastale situacije. Iz priložene medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja ljekara vještaka S. B. proizlazi da je prije zaključenja vansudskih poravnanja tužitelju odstranjen zglob lijevog koljena i implantirana totalna endoproteza lijevog koljena, ali je ubrzo poslije toga došlo do infekcije koljena. Nadalje, u vrijeme zaključenja vansudskih poravnanja bilo je poznato da je kod tužitelja došlo do trajne nesposobnosti za rad na poslovima vozača teretnih vozila (o tome se izjasnio ljekar ortoped), ali tužitelj u to vrijeme nije tražio naknadu izgubljene zarade (iz priloženih dokaza proističe da u vrijeme štetnog događaja isti i nije bio zaposlen pa po tom osnovu nije ni ostvarivao prihode).
Tužitelj u ovoj parnici nije ponudio ni izveo dokaze, a što je bio dužan u skladu sa članom 7. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 58/03 do 61/13, dalje: ZPP), na osnovu kojih bi se moglo utvrditi da mu je amputacija lijeve natkoljenice, koja je izvršena nakon zaključena sporazuma o vansudskom poravnanju, uzrokovala novu štetu za koju mu nije isplaćena naknada. Tačno je da je ova amputacija novonastala činjenica, ali je štetu prouzrokovanu amputacijom noge trebalo razgraničiti od ranije pretrpljene štete, za koju je tužitelju isplaćena naknada u skladu sa zaključenim poravnanjima. Tužitelj je izveo dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost ukupnih pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova po osnovu umanjenja životne aktivnosti i naruženosti kao i pretrpljenog straha, što su posljedice zadobijenih povreda u saobraćajnog nezgodi, ali nalaz i mišljenje ljekara vještaka ne predstavlja pouzdan osnov za razrganičenje štete koju je tužitelj po navedenim osnovima pretrpio do zaključenja poravnanja od štete koja je nastala nakon zaključenja poravnanja. Prema tome, pravilan je zaključak drugostepenog suda da tužitelj nije iznio činjenice niti ponudio dokaze o osnovu i visini štete koju potražuje tužbenim zahtjevom. On je odustao od prijedloga da se provedu dokazi njegovim saslušanjem u svojstvu parnične stranke i vještačenjem po vještaku ekonomske struke, čime je sebe lišio mogućnosti da se izjasni o bitnim činjenicama (da li je u vrijeme štetnog događaja i u vrijeme zaključenja vansudskih poravnanja ostvarivao prihode i po kom osnovu), pa je vještačenje po vještaku ekonomske struke bilo bespotrebno obzirom da se vještak može izjašnjavati samo o visini štete, a ne i osnovanosti zahtjeva za naknadu štete po osnovu izgubljene zarade.
Ne stoji prigovor revizije da tužitelj u vrijeme zaključenja poravnanja nije znao za činjenice koje su od značaja za određivanje visine naknade štete. On je u postupku vansudskog obeštećenja imao stručnog punomoćnika - advokata, a nikada nije tražio poništenje zaključenih poravnanja već je, naprotiv, primio od tuženog iznose o čijoj su se visini parnične stranke dogovorile.
Kod takvog stanja stvari ovaj sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena. Dosljedno tome, revizija tužitelja je odbijena kao neosnovana (član 248. ZPP)."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 194229 17 Rev od 7.3.2018. godine)
https://www.forum-bosanskog-naroda.de/