Nastanak obaveze supsidijarnog jemca
PostPosted:Tue Jul 02, 2019 9:26 am
NASTANAK OBAVEZE SUPSIDIJARNOG JEMCA
Zakon o obligacionim odnosima
član 1004 stav 1
Kod supsidijarnog jemstva davalac kredita kao tužitelj mora da dokaže da je poduzeo sve aktivnosti kako bi svoje potraživanje naplatio iz dužnikove imovine, a tek nakon toga može pozvati jemce na ispunjenje obaveze.
Obrazloženje:
"Iz spisa proizlazi da je dana 02.08.2005. godine, između tužitelja i prvo- tuženog zaključen ugovor o dugoročnom nenamjenskom kreditu na iznos od 15.000,00 KM, na rok od 60 mjeseci. Nadalje, istog dana zaključen je ugovor o jamstvu između tužitelja na jednoj, te drugo i treće- tuženih, na drugoj strani.
Prema odredbama čl. 1. ugovora o jamstvu, jamac se obavezuje da će, u slučaju da glavni dužnik (dalje: korisnik) iz bilo kojeg razloga ne započne ili prestane vraćati kredit iz st. 1. ovog člana, preuzeti obavezu da izmiri banci novčano potraživanje koje ima prema korisniku, pod uvjetima i na način kako se obavezao korisnik, a nakon što korisnik ne ispuni svoju obavezu ni u naknadno datom roku na osnovu pismenog poziva banke. Članom 2. ovog ugovora propisano je da jamac garantira povrat sredstava iz ugovora naznačenog u čl. 1. kao supsidijarni jamac.
Iz citiranih odredbi proizlazi da ugovor o jamstvu sadrži nejasne odredbe o vrsti jamstva, jer se u čl. 1. jamac obavezuje da ispuni obavezu korisnika kredita pod uvjetima i na način na koji se obavezao korisnik, a u čl. 2. jamac se obavezuje kao supsidijarni jamac. Imajući u vidu da je ugovor sklopljen prema unaprijed odštampanom sadržaju i da je pripremljen i predložen od jedne ugovorne strane, tj. tužitelja, to navedene odredbe treba tumačiti u korist druge ugovorne strane, tj. tuženih, shodno odredbama čl. 100. ZOO-a. U vezi s tim, ovaj sud prihvata da se radi o supsidijarnom jamstvu, a ne o solidarnom, kako to poprima prvostepeni sud.
Prema odredbama čl. 1004. st. 1. ZOO-a, koji se primjenjuje na konkretan slučaj, od jamca se može zahtijevati ispunjenje obaveze tek nakon što je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pismenom pozivu (supsidijarno jamstvo), a prema stavu 2. istog člana, vjerovnik može tražiti ispunjenje od jamca iako nije prije toga pozvao glavnog dužnika na ispunjenje obaveze, ako je očigledno da se iz sredstava glavnog dužnika ne može ostvariti njeno ispunjenje ili ako je glavni dužnik pao pod stečaj. Shodno tome, tužitelj je morao dokazati da je poduzeo sve aktivnosti, kako bi svoje potraživanje naplatio iz dužnikove imovine, a tek nakon toga pozvati drugo i treće- tuženog, kao jamce, na ispunjenje obaveze, što u konkretnom slučaju nije dokazao. Naime, uz tužbu su dostavljene samo opomene pred utuženje i administrativne zabrane, što samo po sebi nije dovoljno za ispunjenje uvjeta iz čl.1004. st. 1. ZOO-a. Stoga ovaj sud, zauzimajući stav da su se drugo i treće- tuženi u ovoj obligaciji obavezali kao supsidijarni jamci, smatra da njihova obaveza prema tužitelju, kao zajmodavcu iz ugovora o kreditu od 02.08.2005. godine, nije dospjela, pa je tužbeni zahtjev u odnosu na njih bilo pravilno odbiti, kao preuranjen, jer za podnošenje tužbe još nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti."
(Presuda Županijskog suda u Mostaru, 58 0 P 016351 09 Gž od 11.1.2012. godine)
www.forum.ba
Zakon o obligacionim odnosima
član 1004 stav 1
Kod supsidijarnog jemstva davalac kredita kao tužitelj mora da dokaže da je poduzeo sve aktivnosti kako bi svoje potraživanje naplatio iz dužnikove imovine, a tek nakon toga može pozvati jemce na ispunjenje obaveze.
Obrazloženje:
"Iz spisa proizlazi da je dana 02.08.2005. godine, između tužitelja i prvo- tuženog zaključen ugovor o dugoročnom nenamjenskom kreditu na iznos od 15.000,00 KM, na rok od 60 mjeseci. Nadalje, istog dana zaključen je ugovor o jamstvu između tužitelja na jednoj, te drugo i treće- tuženih, na drugoj strani.
Prema odredbama čl. 1. ugovora o jamstvu, jamac se obavezuje da će, u slučaju da glavni dužnik (dalje: korisnik) iz bilo kojeg razloga ne započne ili prestane vraćati kredit iz st. 1. ovog člana, preuzeti obavezu da izmiri banci novčano potraživanje koje ima prema korisniku, pod uvjetima i na način kako se obavezao korisnik, a nakon što korisnik ne ispuni svoju obavezu ni u naknadno datom roku na osnovu pismenog poziva banke. Članom 2. ovog ugovora propisano je da jamac garantira povrat sredstava iz ugovora naznačenog u čl. 1. kao supsidijarni jamac.
Iz citiranih odredbi proizlazi da ugovor o jamstvu sadrži nejasne odredbe o vrsti jamstva, jer se u čl. 1. jamac obavezuje da ispuni obavezu korisnika kredita pod uvjetima i na način na koji se obavezao korisnik, a u čl. 2. jamac se obavezuje kao supsidijarni jamac. Imajući u vidu da je ugovor sklopljen prema unaprijed odštampanom sadržaju i da je pripremljen i predložen od jedne ugovorne strane, tj. tužitelja, to navedene odredbe treba tumačiti u korist druge ugovorne strane, tj. tuženih, shodno odredbama čl. 100. ZOO-a. U vezi s tim, ovaj sud prihvata da se radi o supsidijarnom jamstvu, a ne o solidarnom, kako to poprima prvostepeni sud.
Prema odredbama čl. 1004. st. 1. ZOO-a, koji se primjenjuje na konkretan slučaj, od jamca se može zahtijevati ispunjenje obaveze tek nakon što je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pismenom pozivu (supsidijarno jamstvo), a prema stavu 2. istog člana, vjerovnik može tražiti ispunjenje od jamca iako nije prije toga pozvao glavnog dužnika na ispunjenje obaveze, ako je očigledno da se iz sredstava glavnog dužnika ne može ostvariti njeno ispunjenje ili ako je glavni dužnik pao pod stečaj. Shodno tome, tužitelj je morao dokazati da je poduzeo sve aktivnosti, kako bi svoje potraživanje naplatio iz dužnikove imovine, a tek nakon toga pozvati drugo i treće- tuženog, kao jamce, na ispunjenje obaveze, što u konkretnom slučaju nije dokazao. Naime, uz tužbu su dostavljene samo opomene pred utuženje i administrativne zabrane, što samo po sebi nije dovoljno za ispunjenje uvjeta iz čl.1004. st. 1. ZOO-a. Stoga ovaj sud, zauzimajući stav da su se drugo i treće- tuženi u ovoj obligaciji obavezali kao supsidijarni jamci, smatra da njihova obaveza prema tužitelju, kao zajmodavcu iz ugovora o kreditu od 02.08.2005. godine, nije dospjela, pa je tužbeni zahtjev u odnosu na njih bilo pravilno odbiti, kao preuranjen, jer za podnošenje tužbe još nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti."
(Presuda Županijskog suda u Mostaru, 58 0 P 016351 09 Gž od 11.1.2012. godine)
www.forum.ba