Nepostojanje neosnovano prouzrokovanih troskova u izvrsnom postupku
PostPosted:Thu Jun 20, 2019 3:29 pm
NEPOSTOJANjE NEOSNOVANO PROUZROKOVANIH TROŠKOVA U IZVRŠNOM POSTUPKU
Zakon o izvršnom postupku
član 16 stav 5
Ako je odlukom Ustavnog suda BiH obustavljen postupak u izvršnom predmetu, a u trenutku podnošenja prijedloga za izvršenje i u trenutku donošenja rješenja o izvršenju postojao valjan pravni osnov za određivanje i provođenje predmetnog izvršenja utemeljen na izvršnoj ispravi, iz toga ne proizilazi da je tražilac izvršenja izvršeniku neosnovano prouzrokovao troškove i da mu ih je dužan nadoknaditi.
Obrazloženje:
"Iz predmetnog spisa pouzdano proizlazi da je tražilac izvršenja podneskom od 7. 10. 2016. godine podnio prijedlog za izvršenje u ovom postupku, na osnovu izvršne isprave u vidu pravnosnažne i izvršne presude Osnovnog suda u B., broj 71 0 P... P 2 od 26. 9. 2014. godine te presude ovog drugostepenog suda broj 71 0 P... Gž od 26. 2. 2015. godine. Na osnovu tih izvršnih isprava izvršenik je bio dužan da tražiocu izvršenja plati glavni dug u iznosu od 2.000 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 26. 9. 2014. godine do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.067 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 26. 9. 2014. godine do isplate. Postupajući po tim izvršnim ispravama prvostepeni sud je, kako dalje proizlazi iz spisa, pravilno odlučio kada je nusvojio prijedlog tražioca izvršenja i donio rješenje o izvršenju od 26. 10. 2016. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje, jer je ono utemeljeno na navedenim izvršnim ispravama.
Dakle, u trenutku podnošenja prijedloga za izvršenje od strane tražioca izvršenja, kao i u trenutku donošenja rješenja o izvršenju od 26. 10. 2016. godine, postojao je valjan pravni osnov za određivanje i provođenje predmetnog izvršenja, utemeljen na navedenim izvršnim ispravama, u kom pravcu su i u žalbom pobijanom rješenju dati pravno valjani razlozi (str. 2. obrazloženja). Stoga odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP-... od 27. 2. 2018. godine, na koju se poziva izvršenik, ne može uticati na drugačije stanje stvari. Ukoliko bi se zaključivalo suprotno, na način na koji se to želi ishoditi žalbom izvršenika, bila bi stvorena nezakonita situacija. Ovo stoga što prema zakonu ni revizija, a ni apelacija ne zadržavaju izvršenje pravnosnažne presude, kakve su i izvršne isprave u ovom predmetu. Međutim, ako bi bili prihvaćeni žalbeni navodi, to bi, suprotno zakonu, značilo da povjerilac iz predmetne izvršne isprave nema pravo da na osnovu nje podnese prijedlog za izvršenje dok se ne utvrdi je li protiv te izvršne isprave podnesena apelacija, a ako jeste onda ne bi imao pravo da podnese prijedlog za izvršenje dok nadležni sud ne odluči o toj apelaciji, što traje po godinu i duže. Takvo nešto bi bilo nezakonito, jer to nije propisano nijednim zakonom. Dakle, zbog navedene odluke Ustavnog suda BiH, na osnovu koje je obustavljen postupak u ovom izvršnom predmetu, ne može se pravno valjano zaključiti da je tražilac izvršenja izvršeniku neosnovano prouzrokovao troškove, pa da mu ih je dužan nadoknaditi u smislu člana 16. stav 5. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18). Ovom zakonskom odredbom je propisana obaveza tražioca izvršenja da izvršeniku nadoknadi samo one troškove koje mu je neosnovano prouzrokovao u izvršnom postupku..."
(Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci, 71 0 I 246647 18 Gž 2 od 21.2.2019. godine)
Zakon o izvršnom postupku
član 16 stav 5
Ako je odlukom Ustavnog suda BiH obustavljen postupak u izvršnom predmetu, a u trenutku podnošenja prijedloga za izvršenje i u trenutku donošenja rješenja o izvršenju postojao valjan pravni osnov za određivanje i provođenje predmetnog izvršenja utemeljen na izvršnoj ispravi, iz toga ne proizilazi da je tražilac izvršenja izvršeniku neosnovano prouzrokovao troškove i da mu ih je dužan nadoknaditi.
Obrazloženje:
"Iz predmetnog spisa pouzdano proizlazi da je tražilac izvršenja podneskom od 7. 10. 2016. godine podnio prijedlog za izvršenje u ovom postupku, na osnovu izvršne isprave u vidu pravnosnažne i izvršne presude Osnovnog suda u B., broj 71 0 P... P 2 od 26. 9. 2014. godine te presude ovog drugostepenog suda broj 71 0 P... Gž od 26. 2. 2015. godine. Na osnovu tih izvršnih isprava izvršenik je bio dužan da tražiocu izvršenja plati glavni dug u iznosu od 2.000 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 26. 9. 2014. godine do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.067 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 26. 9. 2014. godine do isplate. Postupajući po tim izvršnim ispravama prvostepeni sud je, kako dalje proizlazi iz spisa, pravilno odlučio kada je nusvojio prijedlog tražioca izvršenja i donio rješenje o izvršenju od 26. 10. 2016. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje, jer je ono utemeljeno na navedenim izvršnim ispravama.
Dakle, u trenutku podnošenja prijedloga za izvršenje od strane tražioca izvršenja, kao i u trenutku donošenja rješenja o izvršenju od 26. 10. 2016. godine, postojao je valjan pravni osnov za određivanje i provođenje predmetnog izvršenja, utemeljen na navedenim izvršnim ispravama, u kom pravcu su i u žalbom pobijanom rješenju dati pravno valjani razlozi (str. 2. obrazloženja). Stoga odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP-... od 27. 2. 2018. godine, na koju se poziva izvršenik, ne može uticati na drugačije stanje stvari. Ukoliko bi se zaključivalo suprotno, na način na koji se to želi ishoditi žalbom izvršenika, bila bi stvorena nezakonita situacija. Ovo stoga što prema zakonu ni revizija, a ni apelacija ne zadržavaju izvršenje pravnosnažne presude, kakve su i izvršne isprave u ovom predmetu. Međutim, ako bi bili prihvaćeni žalbeni navodi, to bi, suprotno zakonu, značilo da povjerilac iz predmetne izvršne isprave nema pravo da na osnovu nje podnese prijedlog za izvršenje dok se ne utvrdi je li protiv te izvršne isprave podnesena apelacija, a ako jeste onda ne bi imao pravo da podnese prijedlog za izvršenje dok nadležni sud ne odluči o toj apelaciji, što traje po godinu i duže. Takvo nešto bi bilo nezakonito, jer to nije propisano nijednim zakonom. Dakle, zbog navedene odluke Ustavnog suda BiH, na osnovu koje je obustavljen postupak u ovom izvršnom predmetu, ne može se pravno valjano zaključiti da je tražilac izvršenja izvršeniku neosnovano prouzrokovao troškove, pa da mu ih je dužan nadoknaditi u smislu člana 16. stav 5. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18). Ovom zakonskom odredbom je propisana obaveza tražioca izvršenja da izvršeniku nadoknadi samo one troškove koje mu je neosnovano prouzrokovao u izvršnom postupku..."
(Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci, 71 0 I 246647 18 Gž 2 od 21.2.2019. godine)