Ocjena dozvoljenosti revizije
PostPosted:Thu Jul 18, 2019 9:28 am
OCJENA DOZVOLjENOSTI REVIZIJE
Zakon o parničnom postupku
čl. 237 i 316
Za ocjenu dozvoljenosti revizije nije od značaja iznos zakonske zatezne kamate, već samo vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude.
Obrazloženje:
"Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 58/03 do 61/13, dalje: ZPP) propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM, kako slijedi iz odredbe člana 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 61/13). Prema stavu 3. ovog člana u slučajevima u kojima revizija nije dozvoljena prema odredbi stava 2. ovog člana, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostepene presude ako odluka o sporu zavisi od rješenja nekog materijalno pravnog ili procesno pravnog pitanja važnog za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a naročito u slučajevima propisanim u članu 237. stav 3. tačke 1. do 3. ZPP.
Kako se predmetna parnica vodi po dva zahtjeva protiv različitih tuženih: zahtjev tužitelja protiv tuženog i zahtjev tuženog protiv tužitelja, dozvoljenost revizije se cijeni prema vrijednosti pobijanog dijela pravosnažne presude po tužbenom i protivtužbenom zahtjevu.
Drugostepenom presudom koja se pobija revizijom žalba tuženog je odbijena i potvrđena je prvostepena presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 4.716,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 30.8.2013. godine (čiji iznos u smislu odredbe člana 316. ZPP nije od značaja za ocjenu dozvoljenosti revizije), i taj iznos u kojem je usvojen zahtjev tužitelja u smislu odredbe člana 237. stav 2. ZPP predstavlja vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude, kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu.
Kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude po tužbi tužitelja ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, saglasno odredbi člana 237. stav 2. ZPP revizija tuženog u odnosu na usvajući dio odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja, nije dozvoljena.
U izjavljenoj reviziji tuženi nije tražio odlučivanje po reviziji u smislu odredbe člana 237. stav 3. i stav 4. ZPP, pa time ni po ovim zakonskim odredbama nema mjesta odlučivanju po reviziji u odnosu na usvajući dio odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja. Zato je revizija u ovom dijelu odbačena na osnovu odredbe člana 247. stav 4. ZPP, u vezi sa članom 237. stav 2., 3. i 4. istog zakona.
Kako su u odgovoru na reviziju ponovljeni navodi koje je tužitelj isticao i u toku postupka, preduzimanje ove pravne radnje (koja nije uticala na ishod spora) nije bilo nužno za vođenje ove parnice, zbog čega je primjenom odredbe člana 387. stav 1. ZPP odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova na ime pa sastava odgovora na reviziju u iznosu od 1.053,00 KM."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 80 0 P 051139 16 Rev od 7.4.2017. godine)
Zakon o parničnom postupku
čl. 237 i 316
Za ocjenu dozvoljenosti revizije nije od značaja iznos zakonske zatezne kamate, već samo vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude.
Obrazloženje:
"Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 58/03 do 61/13, dalje: ZPP) propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM, kako slijedi iz odredbe člana 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 61/13). Prema stavu 3. ovog člana u slučajevima u kojima revizija nije dozvoljena prema odredbi stava 2. ovog člana, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostepene presude ako odluka o sporu zavisi od rješenja nekog materijalno pravnog ili procesno pravnog pitanja važnog za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a naročito u slučajevima propisanim u članu 237. stav 3. tačke 1. do 3. ZPP.
Kako se predmetna parnica vodi po dva zahtjeva protiv različitih tuženih: zahtjev tužitelja protiv tuženog i zahtjev tuženog protiv tužitelja, dozvoljenost revizije se cijeni prema vrijednosti pobijanog dijela pravosnažne presude po tužbenom i protivtužbenom zahtjevu.
Drugostepenom presudom koja se pobija revizijom žalba tuženog je odbijena i potvrđena je prvostepena presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 4.716,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 30.8.2013. godine (čiji iznos u smislu odredbe člana 316. ZPP nije od značaja za ocjenu dozvoljenosti revizije), i taj iznos u kojem je usvojen zahtjev tužitelja u smislu odredbe člana 237. stav 2. ZPP predstavlja vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude, kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu.
Kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude po tužbi tužitelja ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, saglasno odredbi člana 237. stav 2. ZPP revizija tuženog u odnosu na usvajući dio odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja, nije dozvoljena.
U izjavljenoj reviziji tuženi nije tražio odlučivanje po reviziji u smislu odredbe člana 237. stav 3. i stav 4. ZPP, pa time ni po ovim zakonskim odredbama nema mjesta odlučivanju po reviziji u odnosu na usvajući dio odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja. Zato je revizija u ovom dijelu odbačena na osnovu odredbe člana 247. stav 4. ZPP, u vezi sa članom 237. stav 2., 3. i 4. istog zakona.
Kako su u odgovoru na reviziju ponovljeni navodi koje je tužitelj isticao i u toku postupka, preduzimanje ove pravne radnje (koja nije uticala na ishod spora) nije bilo nužno za vođenje ove parnice, zbog čega je primjenom odredbe člana 387. stav 1. ZPP odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova na ime pa sastava odgovora na reviziju u iznosu od 1.053,00 KM."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 80 0 P 051139 16 Rev od 7.4.2017. godine)