Odmori i odsustva sa rada
PostPosted:Sat May 02, 2020 1:06 pm
Odmori i odsustva sa rada
Odmori i odsustva sa rada sastavni su dio radnog vijeka svakog radnika. Međutim, u praksi se često događa da poslodavci ograničavaju ova prava, te na različite načine nanose štetu radnicima koji u većini slučajeva nisu u mogućnosti odgovoriti na takvo kršenje njihovih prava. Postoji više razloga za takvo stanje. Jedan je nesumnjivo strah od odmazde poslodavca, a drugi je nepoznavanje svojih prava. Smisao Pravnog bloga je da vam skrene pažnju na određena prava i način da ta prava ostvarite.
Zakon o radu FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16 i 89/18), između ostalog, uređuje i način korištenja odmora, te odsustva sa rada.
Odmor u toku radnog vremena
Radnik koji radi duže od šest sati dnevno, ima pravo na odmor u toku radnog dana u trajanju od najmanje 30 minuta. Ukoliko to radnik zahtjeva, poslodavac je dužan omogućiti odmor u trajanju od jednog sata za jedan dan u toku radne sedmice. Vrijeme koje se provede na dnevnom odmoru ne uračunava se u radno vrijeme.
Način i vrijeme korištenja odmora uređuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu, tako da je korisno da, osim ugovora o radu, pročitate i kolektivni ugovor i pravilnik o radu.
Nažalost, radnike na Balkanu je veoma često, čak i ako su upoznati s njima, strah boriti se za svoja prava, što dovodi do podređenog položaja radnika koji često trpe mnogobrojne nepravilnosti u odnosu poslodavca prema njima.
Dnevni odmor
Osim odmora u toku radnog dana, radnik ima pravo na odmor i između dva uzastopna radna dana (dnevni odmor) u trajanju od najmanje 12 sati neprekidno.
Ukoliko se radi o sezonskim poslovima, radnik ima pravo na dnevni odmor u trajanju od najmanje 10 sati neprekidno, a za maloljetne radnike u trajanju od najmanje 12 sati neprekidno.
Sedmični odmor
Sedmični odmor traje najmanje 24 sata neprekidno, a ako je neophodno da radnik radi na dan svog sedmičnog odmora, osigurava mu se jedan dan u periodu određenom prema dogovoru poslodavca i radnika koji ne može biti duži od dvije sedmice.
Od radnika se može tražiti da radi na dan svog sedmičnog odmora samo u slučaju više sile, vanrednog povećanja obima posla ukoliko poslodavac ne može primijeniti druge mjere, sprječavanja gubitka kvarljive robe kao i u drugim slučajevima utvrđenim kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Radniku se ne može uskratiti pravo na odmor u toku rada, dnevni odmor i sedmični odmor.
Minimalni godišnji odmor
Radnik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana, a najduže 30 radnih dana. Međutim, godišnji odmor može da traje i duže od 30 radnih dana, ukoliko je to uređeno kolektivnim ugovorom, a prema prirodi posla i uvjetima rada.
Maloljetni radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 24 radna dana. Sticanje prava na godišnji odmor
Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada. Odsustvo sa rada zbog privremene spriječenosti za rad, porodiljskog odsustva i drugog odsustva koje nije uvjetovano voljom radnika, ne smatra se prekidom rada.
Ako radnik nije stekao pravo na godišnji odmor, ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Način korištenja godišnjeg odmora
Trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćeg propisanog Zakonom o, uređuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
U trajanje godišnjeg odmora ne uračunava se vrijeme privremene spriječenosti za rad, vrijeme praznika u koje se ne radi, kao i drugo vrijeme odsustvovanja sa rada koje se radniku priznaje u staž osiguranja.
Pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora smatra se da je radno vrijeme raspoređeno na način kako je utvrđeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Korištenje godišnjeg odmora u dijelovima
Godišnji odmor može se koristiti u dva dijela. Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio koristi bez prekida u trajanju od najmanje 12 radnih dana u toku kalendarske godine, a drugi dio najkasnije do 30. juna naredne godine. Radnik koji ne iskoristi dio godišnjeg odmora do ovoga roka, nema pravo prenošenja godišnjeg odmora u narednu godinu.
Radnik ima pravo koristiti jedan dan godišnjeg odmora kad on to želi, uz obavezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegovog korištenja.
Zaštita prava na godišnji odmor
Radnik se ne može odreći prava na godišnji odmor. Radniku se ne može uskratiti pravo na godišnji odmor, niti mu se izvršiti isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, osim u slučaju prestanka ugovora o radu.
Korištenje godišnjeg odmora
Plan korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, uz prethodnu konsultaciju sa radnicima ili njihovim predstavnicima, uzimajući u obzir potrebe posla, kao i opravdane razloge radnika.
Poslodavac je dužan pisanom odlukom obavijestiti radnika o trajanju godišnjeg odmora i periodu njegovog korištenja najmanje sedam dana prije korištenja godišnjeg odmora.
Radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće, u visini plaće koju bi ostvario da je radio.
U slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskoristio krivicom poslodavca.
Plaćeno odsustvo
Radnik ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu plaće do sedam radnih dana u jednoj kalendarskoj godini – plaćeno odsustvo u slučaju: stupanja u brak, porođaja supruge, teže bolesti i smrti člana uže obitelji, odnosno domaćinstva, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Članom uže obitelji smatraju se: bračni odnosno vanbračni partner, dijete (bračno, vanbračno, usvojeno, pastorče i dijete bez roditelja uzeto na izdržavanje), otac, majka, očuh, maćeha, usvojilac, dedo i nana (po ocu i majci), braća i sestre.
Radnik ima pravo na plaćeno odsustvo za vrijeme obrazovanja ili stručnog osposobljavanja i usavršavanja, te obrazovanja za potrebe sindikalnog rada, pod uvjetima, u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Radnik dobrovoljni davalac krvi, za svako darivanje ima pravo na najmanje jedan dan plaćenog odsustva.
U pogledu stjecanja prava iz radnog odnosa ili u vezi sa radnim odnosom, vrijeme plaćenog odsustva smatra se vremenom provedenim na radu.
Radnik ima pravo na plaćeno odsustvo i u drugim slučajevima i za vrijeme utvrđeno propisom kantona, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Neplaćeno odsustvo
Poslodavac može radniku, na njegov pisani zahtjev, odobriti odsustvo sa rada bez naknade plaće – neplaćeno odsustvo.
Uvjeti i vrijeme korištenja neplaćenog odsustva uređuju se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Poslodavac je dužan omogućiti radniku odsustvo do četiri radna dana u jednoj kalendarskoj godini, radi zadovoljavanja njegovih vjerskih odnosno tradicijskih potreba, s tim da se odsustvo od dva dana koristi uz naknadu plaće – plaćeno odsustvo.
Za vrijeme neplaćenog odsustva, prava i obaveze radnika koji se stiču na radu i po osnovu rada, miruju.
Sada znate kako su regulisani odmori i odsustva sa rada, te vam preostaje da se, ukoliko se krše, borite za ostvarivanje svojih prava.
Tags: Dnevni odmor, do kada se koristi drugi dio odmora, do kada se koristi odmor, Korištenje godišnjeg odmora, Korištenje godišnjeg odmora u dijelovima, Minimalni godišnji odmor, Način korištenja godišnjeg odmora, Neplaćeno odsustvo, Odmor u toku radnog vremena, Plaćeno odsustvo, Sedmični odmor, uskracivanje prava na odmor, Zaštita prava na godišnji odmor
Izvor: PravniBlog
Odmori i odsustva sa rada sastavni su dio radnog vijeka svakog radnika. Međutim, u praksi se često događa da poslodavci ograničavaju ova prava, te na različite načine nanose štetu radnicima koji u većini slučajeva nisu u mogućnosti odgovoriti na takvo kršenje njihovih prava. Postoji više razloga za takvo stanje. Jedan je nesumnjivo strah od odmazde poslodavca, a drugi je nepoznavanje svojih prava. Smisao Pravnog bloga je da vam skrene pažnju na određena prava i način da ta prava ostvarite.
Zakon o radu FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16 i 89/18), između ostalog, uređuje i način korištenja odmora, te odsustva sa rada.
Odmor u toku radnog vremena
Radnik koji radi duže od šest sati dnevno, ima pravo na odmor u toku radnog dana u trajanju od najmanje 30 minuta. Ukoliko to radnik zahtjeva, poslodavac je dužan omogućiti odmor u trajanju od jednog sata za jedan dan u toku radne sedmice. Vrijeme koje se provede na dnevnom odmoru ne uračunava se u radno vrijeme.
Način i vrijeme korištenja odmora uređuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu, tako da je korisno da, osim ugovora o radu, pročitate i kolektivni ugovor i pravilnik o radu.
Nažalost, radnike na Balkanu je veoma često, čak i ako su upoznati s njima, strah boriti se za svoja prava, što dovodi do podređenog položaja radnika koji često trpe mnogobrojne nepravilnosti u odnosu poslodavca prema njima.
Dnevni odmor
Osim odmora u toku radnog dana, radnik ima pravo na odmor i između dva uzastopna radna dana (dnevni odmor) u trajanju od najmanje 12 sati neprekidno.
Ukoliko se radi o sezonskim poslovima, radnik ima pravo na dnevni odmor u trajanju od najmanje 10 sati neprekidno, a za maloljetne radnike u trajanju od najmanje 12 sati neprekidno.
Sedmični odmor
Sedmični odmor traje najmanje 24 sata neprekidno, a ako je neophodno da radnik radi na dan svog sedmičnog odmora, osigurava mu se jedan dan u periodu određenom prema dogovoru poslodavca i radnika koji ne može biti duži od dvije sedmice.
Od radnika se može tražiti da radi na dan svog sedmičnog odmora samo u slučaju više sile, vanrednog povećanja obima posla ukoliko poslodavac ne može primijeniti druge mjere, sprječavanja gubitka kvarljive robe kao i u drugim slučajevima utvrđenim kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Radniku se ne može uskratiti pravo na odmor u toku rada, dnevni odmor i sedmični odmor.
Minimalni godišnji odmor
Radnik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana, a najduže 30 radnih dana. Međutim, godišnji odmor može da traje i duže od 30 radnih dana, ukoliko je to uređeno kolektivnim ugovorom, a prema prirodi posla i uvjetima rada.
Maloljetni radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 24 radna dana. Sticanje prava na godišnji odmor
Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada. Odsustvo sa rada zbog privremene spriječenosti za rad, porodiljskog odsustva i drugog odsustva koje nije uvjetovano voljom radnika, ne smatra se prekidom rada.
Ako radnik nije stekao pravo na godišnji odmor, ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Način korištenja godišnjeg odmora
Trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćeg propisanog Zakonom o, uređuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
U trajanje godišnjeg odmora ne uračunava se vrijeme privremene spriječenosti za rad, vrijeme praznika u koje se ne radi, kao i drugo vrijeme odsustvovanja sa rada koje se radniku priznaje u staž osiguranja.
Pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora smatra se da je radno vrijeme raspoređeno na način kako je utvrđeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Korištenje godišnjeg odmora u dijelovima
Godišnji odmor može se koristiti u dva dijela. Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio koristi bez prekida u trajanju od najmanje 12 radnih dana u toku kalendarske godine, a drugi dio najkasnije do 30. juna naredne godine. Radnik koji ne iskoristi dio godišnjeg odmora do ovoga roka, nema pravo prenošenja godišnjeg odmora u narednu godinu.
Radnik ima pravo koristiti jedan dan godišnjeg odmora kad on to želi, uz obavezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegovog korištenja.
Zaštita prava na godišnji odmor
Radnik se ne može odreći prava na godišnji odmor. Radniku se ne može uskratiti pravo na godišnji odmor, niti mu se izvršiti isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, osim u slučaju prestanka ugovora o radu.
Korištenje godišnjeg odmora
Plan korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, uz prethodnu konsultaciju sa radnicima ili njihovim predstavnicima, uzimajući u obzir potrebe posla, kao i opravdane razloge radnika.
Poslodavac je dužan pisanom odlukom obavijestiti radnika o trajanju godišnjeg odmora i periodu njegovog korištenja najmanje sedam dana prije korištenja godišnjeg odmora.
Radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće, u visini plaće koju bi ostvario da je radio.
U slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskoristio krivicom poslodavca.
Plaćeno odsustvo
Radnik ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu plaće do sedam radnih dana u jednoj kalendarskoj godini – plaćeno odsustvo u slučaju: stupanja u brak, porođaja supruge, teže bolesti i smrti člana uže obitelji, odnosno domaćinstva, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Članom uže obitelji smatraju se: bračni odnosno vanbračni partner, dijete (bračno, vanbračno, usvojeno, pastorče i dijete bez roditelja uzeto na izdržavanje), otac, majka, očuh, maćeha, usvojilac, dedo i nana (po ocu i majci), braća i sestre.
Radnik ima pravo na plaćeno odsustvo za vrijeme obrazovanja ili stručnog osposobljavanja i usavršavanja, te obrazovanja za potrebe sindikalnog rada, pod uvjetima, u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Radnik dobrovoljni davalac krvi, za svako darivanje ima pravo na najmanje jedan dan plaćenog odsustva.
U pogledu stjecanja prava iz radnog odnosa ili u vezi sa radnim odnosom, vrijeme plaćenog odsustva smatra se vremenom provedenim na radu.
Radnik ima pravo na plaćeno odsustvo i u drugim slučajevima i za vrijeme utvrđeno propisom kantona, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Neplaćeno odsustvo
Poslodavac može radniku, na njegov pisani zahtjev, odobriti odsustvo sa rada bez naknade plaće – neplaćeno odsustvo.
Uvjeti i vrijeme korištenja neplaćenog odsustva uređuju se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Poslodavac je dužan omogućiti radniku odsustvo do četiri radna dana u jednoj kalendarskoj godini, radi zadovoljavanja njegovih vjerskih odnosno tradicijskih potreba, s tim da se odsustvo od dva dana koristi uz naknadu plaće – plaćeno odsustvo.
Za vrijeme neplaćenog odsustva, prava i obaveze radnika koji se stiču na radu i po osnovu rada, miruju.
Sada znate kako su regulisani odmori i odsustva sa rada, te vam preostaje da se, ukoliko se krše, borite za ostvarivanje svojih prava.
Tags: Dnevni odmor, do kada se koristi drugi dio odmora, do kada se koristi odmor, Korištenje godišnjeg odmora, Korištenje godišnjeg odmora u dijelovima, Minimalni godišnji odmor, Način korištenja godišnjeg odmora, Neplaćeno odsustvo, Odmor u toku radnog vremena, Plaćeno odsustvo, Sedmični odmor, uskracivanje prava na odmor, Zaštita prava na godišnji odmor
Izvor: PravniBlog