NEPOSTOJANJE DISKRIMINACIJE KOD ZASNIVANJA RADNOG ODNOSA
Zakon o zabrani diskriminacije
član 2
Ako je za zasnivanje radnog odnosa kao uslov konkursa predviđeno dostavljanje uvjerenja o nekažnjavanju, to ne znači postojanje diskriminacije ako je takav dokaz zatražen od svih kandidata a ne samo od tužiteljice.
Obrazloženje:
"Naime, u sporovima nastalim povodom raspisanog konkursa kandidatu pripada pravo osporavanja konačne odluke o izboru, zasnovane na pobijanju oglasa kao cjeline ili izbora pojedinog kandidata. Ako učesnik konkursa pobija samo odluku o izboru kandidata, a što je u konkretnom slučaju, ne mogu se pri ocjeni zakonitosti izbora, upotrijebiti razlozi zbog kojih se može pobijati konkurs u cjelini. Naime, u toku postupka je utvrđeno da je tuženi prilikom raspisivanja konkursa postupio nezakonito kada je konkursom tražio da kandidati dostave uvjerenje o nekažnjavanju, kao i da je tuženi postupio po nalogu Agencije za zaštitu ličnih podataka FBiH i vratio kandidatima koji su se prijavili na konkurs uvjerenja o nekažnjavanju. Dakle, ovo su bili razlozi zbog kojih je konkurs mogao biti pobijan, međutim u ovom sporu takav zahtjev ne postoji. Pošto se dakle predmet spora odnosi samo na odluku o izboru kandidat u ispitivanje njene zakonitosti ne mogu se uključiti razlozi koji utiču na zakonitost konkursa u cjelini.
Isticanje da uslov konkursa koji predviđa dostavljanje uvjerenja o nekažnjavanju predstavlja diskriminatorsku praksu, kako pravilno zaključuje drugostepeni sud, ne znači postojanje diskriminacije. Naime, da bi dostavljanje uvjerenja o nekažnjavanu u odnosu na tužiteljicu predstavljalo diskriminaciju, bilo je neophodno da je takav dokaz zatražen samo od tužiteljice. Kako je u konkursu ovaj dokaz zatražen od svih kandidata, nema uslova za utvrđenje diskriminacije po tom osnovu. Imajući u vidu da su uslovi konkursa bili isti za sve kandidate, da su svi kandidati morali dostaviti dokaze koji su traženi po objavljenom konkursu, to proizilazi da tužiteljica nije učinila vjerovatnim da je izbor izvršen na temelju nekog od zabranjenih osnova iz člana 2. Zakona o zabrani diskriminacije.
Dakle, iako je utvrđeno da je došlo do kršenja konkursne procedure, tužiteljica u toku postupka nije dostavila dokaze o eventualnoj prednosti u odnosu na izabranog kandidata i da je njena prijava uzeta u razmatranje, niti da je zbog tog kršenja procedure izabrana osoba..., koja inače ne bi bila izabrana."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 78 0 Rs 018280 15 Rev od 10.5.2018. godine)
Zakon o zabrani diskriminacije
član 2
Ako je za zasnivanje radnog odnosa kao uslov konkursa predviđeno dostavljanje uvjerenja o nekažnjavanju, to ne znači postojanje diskriminacije ako je takav dokaz zatražen od svih kandidata a ne samo od tužiteljice.
Obrazloženje:
"Naime, u sporovima nastalim povodom raspisanog konkursa kandidatu pripada pravo osporavanja konačne odluke o izboru, zasnovane na pobijanju oglasa kao cjeline ili izbora pojedinog kandidata. Ako učesnik konkursa pobija samo odluku o izboru kandidata, a što je u konkretnom slučaju, ne mogu se pri ocjeni zakonitosti izbora, upotrijebiti razlozi zbog kojih se može pobijati konkurs u cjelini. Naime, u toku postupka je utvrđeno da je tuženi prilikom raspisivanja konkursa postupio nezakonito kada je konkursom tražio da kandidati dostave uvjerenje o nekažnjavanju, kao i da je tuženi postupio po nalogu Agencije za zaštitu ličnih podataka FBiH i vratio kandidatima koji su se prijavili na konkurs uvjerenja o nekažnjavanju. Dakle, ovo su bili razlozi zbog kojih je konkurs mogao biti pobijan, međutim u ovom sporu takav zahtjev ne postoji. Pošto se dakle predmet spora odnosi samo na odluku o izboru kandidat u ispitivanje njene zakonitosti ne mogu se uključiti razlozi koji utiču na zakonitost konkursa u cjelini.
Isticanje da uslov konkursa koji predviđa dostavljanje uvjerenja o nekažnjavanju predstavlja diskriminatorsku praksu, kako pravilno zaključuje drugostepeni sud, ne znači postojanje diskriminacije. Naime, da bi dostavljanje uvjerenja o nekažnjavanu u odnosu na tužiteljicu predstavljalo diskriminaciju, bilo je neophodno da je takav dokaz zatražen samo od tužiteljice. Kako je u konkursu ovaj dokaz zatražen od svih kandidata, nema uslova za utvrđenje diskriminacije po tom osnovu. Imajući u vidu da su uslovi konkursa bili isti za sve kandidate, da su svi kandidati morali dostaviti dokaze koji su traženi po objavljenom konkursu, to proizilazi da tužiteljica nije učinila vjerovatnim da je izbor izvršen na temelju nekog od zabranjenih osnova iz člana 2. Zakona o zabrani diskriminacije.
Dakle, iako je utvrđeno da je došlo do kršenja konkursne procedure, tužiteljica u toku postupka nije dostavila dokaze o eventualnoj prednosti u odnosu na izabranog kandidata i da je njena prijava uzeta u razmatranje, niti da je zbog tog kršenja procedure izabrana osoba..., koja inače ne bi bila izabrana."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 78 0 Rs 018280 15 Rev od 10.5.2018. godine)
