Nadležnost Suda BiH u rješavanju radnih sporova
Član 83. stav 4. Zakon o radu u institucijama BiH
Sud BiH je stvarno nadležan za rješavanje samo radnih sporova koji se odnose na povredu prava iz radnog odnosa zaposlenika institucija BiH protiv poslodavaca - institucija BiH - član 83. stav 4. Zakona o radu u institucijama BiH, pa je za rješavanje radnog spora tužitelja protiv rješenja Obavještajne službe Federacije BiH, stvarno nadležan entitetski sud - Općinski sud u Mostaru, u smislu Zakona o sudovima u Federacije BiH.
Iz obrazloženja:
Iz tužbe od 19. 03. 2003. godine i podataka u spisu proizilazi da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, koji je tužitelj pokrenuo protiv rješenja o prestanku radnog odnosa, koje je donijela tužena Obavještajna sigurnosna služba FBiH dana 14. 02. 2003.godine i kojim tužitelju prestaje radni odnos u ovoj službi počev od 16. 01. 2003. godine. Na ročištu od 21. 06. 2004. godine tužitelj je proširio tužbu, tako što je kao drugotuženu
označio Obavještajno sigurnosnu agenciju BiH, pa je Općinski sud u Mostaru donio rješenje kojim se oglasio stvarno nenadležnim, jer smatra da je Sud BiH nadležan da rješava ovaj radni spor, a u smislu odredaba Zakona o radu u institucijama BiH („Službeni glasnik BiH „ broj 26/04).
Zaključak Općinskog suda u Mostaru da je za rješavanje ovog radnog spora nadležan Sud BiH, nije pravilan.
Sud Bosne i Hercegovine je stvarno nadležan da rješava radne sporove zbog povrede prava iz radnog odnosa zaposlenika institucija BiH protiv poslodavaca- institucija BiH (član 83. stav 4. citiranog Zakona o radu u institucijama BiH ). Zaposlenik u smislu ovog zakona je fizička osoba koja je uposlena kod poslodavca na temelju ugovora o radu, a poslodavac u smislu ovog zakona je institucija BiH i njeni organi i druge pravne osobe i druge institucije BiH – javna preduzeća BiH, udruge i zaklade BiH, korporacije i druge institucije za obavljanje dodatnih mjerodavnosti BiH ( član 2. stav 1. tačka b) u vezi sa članom 1. stav 2. citiranog zakona). Prema tome, za rješavanje radnog spora protiv rješenja Obavještajne službe Federacije BiH, kojim je tužitelju prestao radni odnos 16. 01. 2003 .godine, Sud BiH nije stvarno nadležan, jer tužitelj nije zaposlenik institucije BiH u smislu naprijed citiranih propisa, pa zaštitu svojih prava iz radnog odnosa ne može tražiti kod Suda BiH. Budući da je tužitelju prestao radni odnos 16. 01. 2003.godine, to tužitelj nije stekao status zaposlenika BiH ni u smislu odredaba Zakona o obavještajno – sigurnosnoj agenciji BiH („Službeni glasnik BiH„ broj 12/04). Prema ovom zakonu Agencija je osnovana i počela je sa radom 01. maja 2004. godine, a obavještajno sigurnosne službe koje su radile u BiH prema zakonima Federacije BiH i Republike Srpske ukidaju se počev od 01. maja 2004. godine (član 95. i 96. citiranog zakona). Zaposlenici iz ranijih obavještajnih službi postali su zaposlenici Agencije BiH počev od 01. maja 2004. godine (član 99. citiranog zakona). Dakle , samo osobe koje su 01.maja 2004.godine imale status zaposlenika ranijih obavještajnih službi postale su zaposlenici Agencije BiH, što tužitelj nije, jer mu je status zaposlenika ranije obavještajne službe prestao 16. 01. 2003. godine. Ovaj sud ukazuje da su prema odredbi člana 102. citiranog zakona vlade svakog entiteta i dalje odgovorne za dugove, zaduženja i ostale obaveze svojih ranijih obavještajnih službi. Iz svega navedenog proizilazi da je za rješavanje ovog radnog spora , kojeg je pokrenuo tužitelj kome je prestao radni odnos kod Obavještajne službe Federacije BiH navedenog dana, stvarno nadležan Općinski sud u Mostaru, u skladu sa Zakonom o sudovima u Federaciji BiH i u skladu sa Zakonom o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji BiH, koji propisi se i dalje primjenjuju na području Federacije BiH.
(Rješenje vijeća Upravnog odjeljenja Suda BiH broj R- 18/07 od 07. 12. 2007. godine)
Član 83. stav 4. Zakon o radu u institucijama BiH
Sud BiH je stvarno nadležan za rješavanje samo radnih sporova koji se odnose na povredu prava iz radnog odnosa zaposlenika institucija BiH protiv poslodavaca - institucija BiH - član 83. stav 4. Zakona o radu u institucijama BiH, pa je za rješavanje radnog spora tužitelja protiv rješenja Obavještajne službe Federacije BiH, stvarno nadležan entitetski sud - Općinski sud u Mostaru, u smislu Zakona o sudovima u Federacije BiH.
Iz obrazloženja:
Iz tužbe od 19. 03. 2003. godine i podataka u spisu proizilazi da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, koji je tužitelj pokrenuo protiv rješenja o prestanku radnog odnosa, koje je donijela tužena Obavještajna sigurnosna služba FBiH dana 14. 02. 2003.godine i kojim tužitelju prestaje radni odnos u ovoj službi počev od 16. 01. 2003. godine. Na ročištu od 21. 06. 2004. godine tužitelj je proširio tužbu, tako što je kao drugotuženu
označio Obavještajno sigurnosnu agenciju BiH, pa je Općinski sud u Mostaru donio rješenje kojim se oglasio stvarno nenadležnim, jer smatra da je Sud BiH nadležan da rješava ovaj radni spor, a u smislu odredaba Zakona o radu u institucijama BiH („Službeni glasnik BiH „ broj 26/04).
Zaključak Općinskog suda u Mostaru da je za rješavanje ovog radnog spora nadležan Sud BiH, nije pravilan.
Sud Bosne i Hercegovine je stvarno nadležan da rješava radne sporove zbog povrede prava iz radnog odnosa zaposlenika institucija BiH protiv poslodavaca- institucija BiH (član 83. stav 4. citiranog Zakona o radu u institucijama BiH ). Zaposlenik u smislu ovog zakona je fizička osoba koja je uposlena kod poslodavca na temelju ugovora o radu, a poslodavac u smislu ovog zakona je institucija BiH i njeni organi i druge pravne osobe i druge institucije BiH – javna preduzeća BiH, udruge i zaklade BiH, korporacije i druge institucije za obavljanje dodatnih mjerodavnosti BiH ( član 2. stav 1. tačka b) u vezi sa članom 1. stav 2. citiranog zakona). Prema tome, za rješavanje radnog spora protiv rješenja Obavještajne službe Federacije BiH, kojim je tužitelju prestao radni odnos 16. 01. 2003 .godine, Sud BiH nije stvarno nadležan, jer tužitelj nije zaposlenik institucije BiH u smislu naprijed citiranih propisa, pa zaštitu svojih prava iz radnog odnosa ne može tražiti kod Suda BiH. Budući da je tužitelju prestao radni odnos 16. 01. 2003.godine, to tužitelj nije stekao status zaposlenika BiH ni u smislu odredaba Zakona o obavještajno – sigurnosnoj agenciji BiH („Službeni glasnik BiH„ broj 12/04). Prema ovom zakonu Agencija je osnovana i počela je sa radom 01. maja 2004. godine, a obavještajno sigurnosne službe koje su radile u BiH prema zakonima Federacije BiH i Republike Srpske ukidaju se počev od 01. maja 2004. godine (član 95. i 96. citiranog zakona). Zaposlenici iz ranijih obavještajnih službi postali su zaposlenici Agencije BiH počev od 01. maja 2004. godine (član 99. citiranog zakona). Dakle , samo osobe koje su 01.maja 2004.godine imale status zaposlenika ranijih obavještajnih službi postale su zaposlenici Agencije BiH, što tužitelj nije, jer mu je status zaposlenika ranije obavještajne službe prestao 16. 01. 2003. godine. Ovaj sud ukazuje da su prema odredbi člana 102. citiranog zakona vlade svakog entiteta i dalje odgovorne za dugove, zaduženja i ostale obaveze svojih ranijih obavještajnih službi. Iz svega navedenog proizilazi da je za rješavanje ovog radnog spora , kojeg je pokrenuo tužitelj kome je prestao radni odnos kod Obavještajne službe Federacije BiH navedenog dana, stvarno nadležan Općinski sud u Mostaru, u skladu sa Zakonom o sudovima u Federaciji BiH i u skladu sa Zakonom o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji BiH, koji propisi se i dalje primjenjuju na području Federacije BiH.
(Rješenje vijeća Upravnog odjeljenja Suda BiH broj R- 18/07 od 07. 12. 2007. godine)
