Povracaj u predjasnje stanje dolazi u obzir samo kod radnji postupka
PostPosted:Sun Jun 23, 2019 1:23 pm
Povraćaj u pređašnje stanje dolazi u obzir samo kod radnji postupka
Povraćaj u pređašnje stanje dolazi u obzir samo kod radnji postupka, što znači da se može dozvolit samo zbog propuštanja procesno-pravnih, a ne i materijalnopravnih zakona.
Rok za podnošenje prijave radi ostvarenja prava prvenstva po odredbi člana 49. Zakona o patentima i znacima razlikovanja predstavlja materijalnopravni rok, pa povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštanja tog roka nije dozvoljen.
Iz obrazloženja:
Iz podataka u spisu proizilazi da je u upravnom postupku konačno odbijen prijedlog tužitelja za povraćaj u pređašnje stanje u predmetu prijave navedenog žiga, sa obrazloženjem tuženog da se, prema odredbi člana 103. Zakona o opštem upravnom postupku u Republici Bosni i Hercegovini („Službeni list RBiH“, br. 2/92 i 13/94), može dozvoliti povraćaj u pređašnje stanje samo ukoliko je stranka u upravnom postupku propustila izvršenje neke procesne radnje, ali ne i propuštanjem nekog zakonom predviđenog roka. Prema ovom ZUP-u, povraćaj u pređašnje stanje dolazi, naime, u obzir samo kod radnji postupka, što znači jedino u vezi sa procesno-pravnim, a ne i materijalnopravnim rokovima. Tom prilikom tuženi se pozvao na odrebu člana 4. Konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva i odredbu člana 49. Zakona o patentima i znacima razlikovanja („Službeni list RBiH“ br. 21/93 i 13/94).
Osnovni razlog za podnošenje prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje u predmetu prijave žiga „SPEED STICK LIGHTNING“ – BAZ 015552A, kao i tužbe, jeste propuštanje roka od šest mjeseci za podnošenje zahtjeva za priznavanje prava prvenstva prijave N 78/052.665 podnesene u US dana 12.03.2001.godine, do kojeg je došlo, prema navodima tužitelja, zbog poznatog terorističkog napada na World Trade Center u New Yorku, USA, koji je, pored ljudskih i materijalnih gubitaka, prouzrokovao i potpuni kolaps saobraćaja i totalni prekid telekomunikacijskog saobraćaja na ostrvu Manhattanu.
Nesporno je da je tužitelj prijavu predmetnog žiga podnio u US dana 12.03.2001.godine. Odredbom člana 4. Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva (od
20.03.1883.godine) propisano je pravo unijskog prioriteta, prema kojem se priznaje pravo
prvenstva uredne prijave podnesene u jednoj od država članica Unije u drugim državama Unije, pod uslovom da je prijava po kojoj se traži primjena prava podnesena u određenim rokovima, koji za žigove iznosi šest mjeseci.
Navedena odredba je unesena u Zakon o patentima i znacima razlikovanja i to u odredbu člana 49, prema kojoj će se pripadniku zemje članice Međunarodne unije za zaštitu industrijske svojine (AIPPI), koji je u nekoj zemlji članici Unije uredno podnio prijavu, priznati u BiH pravo prvenstva od dana podnošenja prijave, ako to zatraži, i to za patent u roku od 12 mjeseci, a za model, uzorak ili žig u roku od šest mjeseci, računajući od dana podnošenja prijave.
Rok za podnošenje prijave radi ostvarenja prava prvenstva po članu 49. navedenog zakona predstavlja prekluzivni rok materijalnopravne prirode, pa se propuštanje tog roka ne može otkloniti prijedlogom za povraćaj u pređašnje stanje, jer je, kako je to već navedeno, to institut procesnog prava, koji u skladu sa članom 103. ZUP-a ima u vidu propust neke procesne radnje, a ne i radnje na kojoj stranka zasniva neko svoje materijalno pravo ( u konkretnom slučaju pravo prvenstva uz uslove iz člana 49. Zakona o patentima i znacima razlikovanja).
Kod takvog stanja stvari nije se mogao prihvatiti tužbeni prigovor prema kojem je opisani teroristički napad bio razlog zakašnjenja podnošenja sporne prijave predmetnog žiga, jer se ne radi o procesnim, već o materijalnopravnim rokovima.
Iz tih razloga sud se nije upuštao u ocjenu zbog čega je tužitelj čekao zadnji dan šestomjesečnog roka za podnošenje prijave, o kojoj će se voditi odgovarajući postupak za priznavanje prava prvenstve od dana njenog podnošenja, tj. od 24.10.2001.godine.
Iz navedenih razloga ovaj sud je primjenom odredbe člana 37. stav 2. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine tužbu tužitelja odbio kao neosnovanu.
(Presuda vijeća za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine, broj U-22/03 od 31.03.2004.godine)
Povraćaj u pređašnje stanje dolazi u obzir samo kod radnji postupka, što znači da se može dozvolit samo zbog propuštanja procesno-pravnih, a ne i materijalnopravnih zakona.
Rok za podnošenje prijave radi ostvarenja prava prvenstva po odredbi člana 49. Zakona o patentima i znacima razlikovanja predstavlja materijalnopravni rok, pa povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštanja tog roka nije dozvoljen.
Iz obrazloženja:
Iz podataka u spisu proizilazi da je u upravnom postupku konačno odbijen prijedlog tužitelja za povraćaj u pređašnje stanje u predmetu prijave navedenog žiga, sa obrazloženjem tuženog da se, prema odredbi člana 103. Zakona o opštem upravnom postupku u Republici Bosni i Hercegovini („Službeni list RBiH“, br. 2/92 i 13/94), može dozvoliti povraćaj u pređašnje stanje samo ukoliko je stranka u upravnom postupku propustila izvršenje neke procesne radnje, ali ne i propuštanjem nekog zakonom predviđenog roka. Prema ovom ZUP-u, povraćaj u pređašnje stanje dolazi, naime, u obzir samo kod radnji postupka, što znači jedino u vezi sa procesno-pravnim, a ne i materijalnopravnim rokovima. Tom prilikom tuženi se pozvao na odrebu člana 4. Konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva i odredbu člana 49. Zakona o patentima i znacima razlikovanja („Službeni list RBiH“ br. 21/93 i 13/94).
Osnovni razlog za podnošenje prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje u predmetu prijave žiga „SPEED STICK LIGHTNING“ – BAZ 015552A, kao i tužbe, jeste propuštanje roka od šest mjeseci za podnošenje zahtjeva za priznavanje prava prvenstva prijave N 78/052.665 podnesene u US dana 12.03.2001.godine, do kojeg je došlo, prema navodima tužitelja, zbog poznatog terorističkog napada na World Trade Center u New Yorku, USA, koji je, pored ljudskih i materijalnih gubitaka, prouzrokovao i potpuni kolaps saobraćaja i totalni prekid telekomunikacijskog saobraćaja na ostrvu Manhattanu.
Nesporno je da je tužitelj prijavu predmetnog žiga podnio u US dana 12.03.2001.godine. Odredbom člana 4. Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva (od
20.03.1883.godine) propisano je pravo unijskog prioriteta, prema kojem se priznaje pravo
prvenstva uredne prijave podnesene u jednoj od država članica Unije u drugim državama Unije, pod uslovom da je prijava po kojoj se traži primjena prava podnesena u određenim rokovima, koji za žigove iznosi šest mjeseci.
Navedena odredba je unesena u Zakon o patentima i znacima razlikovanja i to u odredbu člana 49, prema kojoj će se pripadniku zemje članice Međunarodne unije za zaštitu industrijske svojine (AIPPI), koji je u nekoj zemlji članici Unije uredno podnio prijavu, priznati u BiH pravo prvenstva od dana podnošenja prijave, ako to zatraži, i to za patent u roku od 12 mjeseci, a za model, uzorak ili žig u roku od šest mjeseci, računajući od dana podnošenja prijave.
Rok za podnošenje prijave radi ostvarenja prava prvenstva po članu 49. navedenog zakona predstavlja prekluzivni rok materijalnopravne prirode, pa se propuštanje tog roka ne može otkloniti prijedlogom za povraćaj u pređašnje stanje, jer je, kako je to već navedeno, to institut procesnog prava, koji u skladu sa članom 103. ZUP-a ima u vidu propust neke procesne radnje, a ne i radnje na kojoj stranka zasniva neko svoje materijalno pravo ( u konkretnom slučaju pravo prvenstva uz uslove iz člana 49. Zakona o patentima i znacima razlikovanja).
Kod takvog stanja stvari nije se mogao prihvatiti tužbeni prigovor prema kojem je opisani teroristički napad bio razlog zakašnjenja podnošenja sporne prijave predmetnog žiga, jer se ne radi o procesnim, već o materijalnopravnim rokovima.
Iz tih razloga sud se nije upuštao u ocjenu zbog čega je tužitelj čekao zadnji dan šestomjesečnog roka za podnošenje prijave, o kojoj će se voditi odgovarajući postupak za priznavanje prava prvenstve od dana njenog podnošenja, tj. od 24.10.2001.godine.
Iz navedenih razloga ovaj sud je primjenom odredbe člana 37. stav 2. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine tužbu tužitelja odbio kao neosnovanu.
(Presuda vijeća za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine, broj U-22/03 od 31.03.2004.godine)