Pravna posljedica pretpostavke da steta potice od opasne stvari
PostPosted:Wed Jul 17, 2019 9:26 am
PRAVNA POSLjEDICA PRETPOSTAVKE DA ŠTETA POTIČE OD OPASNE STVARI
Zakon o obligacionim odnosima
čl. 173 i 174
Kada se pođe od pretpostavke da šteta koju zaposleni pretrpi na radu potiče od opasne stvari, on ne mora dokazivati da je štetnik kriv, već je dovoljno da dokaže da šteta potiče od opasne stvari.
Obrazloženje:
"Predmet spora je zahtjev tužilaca za naknadu materijalne i nematerijalne štete, u iznosima i vidovima za svakog od tužilaca, kako je precizirano u tužbenom zahtjevu.
Tokom postupka pred prvostepenim sudom nesporno je utvrđeno da je tužilac R.T. bio radnik tuženog, da je 27.8.2009. godine radio na radnoj mašini utovarivaču tipa ULT 150, registarskog broja … i da je, prilikom silaska sa gornjeg na donji kop kamenoloma zvanog P. u mjestu D., došlo do prevrtanja utovarivača i njegovog povrjeđivanja. Takođe je nesporno da je tužilac R.T. bio stručno osposobljen za rad na navedenom utovarivaču.
Na osnovu pismenog nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr Z.B. od 22.4.2014. godine, prvostepeni sud nalazi utvrđenim da je tužilac R.T. zadobio teške tjelesne povrede u vidu preloma desne tjemene kosti i desne vilice, krvarenje između ovojnica mozga, vazduh u lobanji, proširenje desne vratne arterije, udarac u grudni koš, vazduh u lijevom prsištu, prelom desnih rebara V,VI i VII i prelom desne lakatne kosti. Kao posljedica povrjeđivanja kod tužioca je utvrđeno ukupno umanjenje životne aktivnosti od 80%, izraženo u epileptičnim napadima, razvijanju psihoorganskog sindroma, plegičnosti lijeve strane tijela, potpunoj radnoj nesposobnosti i nesposobnosti da obavlja poslove koji zahtjevaju pojačanu pažnju i pamćenje, nesposobnost za bilo koji teži fizički posao, duži hod i stajanje, slabosti lijeve šake, ograničenju pokreta desnog zgloba i razvoju depresivne slike psihoorganskog sindroma. Potrebna mu je djelimična pažnja i kontrola higijenskih navika, kontrola uzimanja lijekova i ponašanja.
Vještak se u nalazu detaljno izjasnio u vezi sa liječenjem tužioca R.T., dužinom trajanja i intenziteta pretrpljenog straha i fizičkih bolova, kao i naruženosti. Prvostepeni sud je u cijelosti prihvatio nalaz ovog vještaka.
Prvostepeni sud je prihvatio pismeni nalaz i mišljenje vještaka mašinske struke Z.K. od 4.4.2014. godine.
U vezi sa tehničkom ispravnošću utovarivača kojim je upravljao tužilac R.T. u vrijeme nezgode, vještak se nije izjasnio "jer nije mogao da vidi utovarivač", obzirom da je u međuvremenu rashodovan. Kada je u pitanju konfiguracija puta kojim se kretao tužilac prilikom silaska sa gornjeg kopa, vještak je iskazao da je u pitanju "zahtjevna staza kojom može da saobraća samo dobro obučeni rukovalac sa ispravnom mašinom". U vezi sa činjenicom da je tužilac u kašici utovarivača vozio radnike, vještak se izjasnio da je to "zanemarljiva težina bez uticaja na stabilnost mašine", ali da je "smetnja kočenju kašikom" ako se za tim ukaže potreba zbog opasnosti za radnike koji su se nalazili u kašici.
Polazeći od toga da tuženi nije dokazao da je do štete došlo isključivom radnjom oštećenog ili trećeg lica, odnosno da je oštećeni doprinio nastanku štete, pozivom na odredbe člana 154., 173., 177., 183., 193., 195., 200., 201. i 376. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj: 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni glasnik RS", broj: 17/93 do 74/04 -u daljem tekstu: ZOO), prvostepeni sud je odlučio kao u izreci.
(...)
Drugostepena odluka je donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, iz kog razloga se revizija tužioca R.T. i revizija tuženog, ukazuju djelimično osnovanim. Odredbom člana 104. Zakona o radu ("Službeni glasnik RS" broj: 55/07-u daljem tekstu: ZOR), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, propisano je da radnik ima pravo na naknadu štete od poslodavca koju pretrpi na radu ili u vezi sa radom, osim ako je šteta nastala zbog njegove krivice ili nepažnje. Na pitanje naknade štete pričinjene na radu ili u vezi sa radom koja nisu posebno uređena ovim zakonom, primjenjuju se propisi o obligacionim odnosima (član 106. ZOR).
Odredbom člana 173. ZOO propisano je da se šteta nastala u vezi sa opasnom stvari smatra da potiče od te stvari, izuzev ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a odredbom člana 174. ZOO da za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac.
Polazeći od pretpostavke da se smatra da šteta potiče od opasne stvari, oštećeni ne mora dokazivati da je štetnik kriv, već je dovoljno da dokaže da šteta potiče od opasne stvari, što znači da štetnik mora dokazivati da postoji neki od osnova njegovog potpunog ili djelimičnog oslobađanja od odgovornosti propisan odredbom člana 177. ZOO. Nesporna je činjenica da se tužilac R.T. povrijedio na radnom mjestu prilikom rada na utovarivaču.
ZOO ne sadrži definiciju opasne stvari, ali sudska praksa je izgradila stav da je opasna svaka ona stvar koja po svojim osobinama, položaju, načinu i mjestu upotrebe ili na drugi način predstavlja opasnost po ljude ili imovinu.
S obzirom na veličinu i namjenu utovarivača, kako ga je u nalazu opisao vještak Z.K., nesumnjivo je da on predstavlja opasnu stvar, pa je pravilan stav nižestepenih sudova da se pitanje odgovornosti tuženog treba rješavati po principu objektivne odgovornosti, primjenom odredbi člana 173. i 174. ZOO."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 147837 16 Rev od 16.3.2017. godine)
https://www.medijator-prnjavorac.com/
Zakon o obligacionim odnosima
čl. 173 i 174
Kada se pođe od pretpostavke da šteta koju zaposleni pretrpi na radu potiče od opasne stvari, on ne mora dokazivati da je štetnik kriv, već je dovoljno da dokaže da šteta potiče od opasne stvari.
Obrazloženje:
"Predmet spora je zahtjev tužilaca za naknadu materijalne i nematerijalne štete, u iznosima i vidovima za svakog od tužilaca, kako je precizirano u tužbenom zahtjevu.
Tokom postupka pred prvostepenim sudom nesporno je utvrđeno da je tužilac R.T. bio radnik tuženog, da je 27.8.2009. godine radio na radnoj mašini utovarivaču tipa ULT 150, registarskog broja … i da je, prilikom silaska sa gornjeg na donji kop kamenoloma zvanog P. u mjestu D., došlo do prevrtanja utovarivača i njegovog povrjeđivanja. Takođe je nesporno da je tužilac R.T. bio stručno osposobljen za rad na navedenom utovarivaču.
Na osnovu pismenog nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr Z.B. od 22.4.2014. godine, prvostepeni sud nalazi utvrđenim da je tužilac R.T. zadobio teške tjelesne povrede u vidu preloma desne tjemene kosti i desne vilice, krvarenje između ovojnica mozga, vazduh u lobanji, proširenje desne vratne arterije, udarac u grudni koš, vazduh u lijevom prsištu, prelom desnih rebara V,VI i VII i prelom desne lakatne kosti. Kao posljedica povrjeđivanja kod tužioca je utvrđeno ukupno umanjenje životne aktivnosti od 80%, izraženo u epileptičnim napadima, razvijanju psihoorganskog sindroma, plegičnosti lijeve strane tijela, potpunoj radnoj nesposobnosti i nesposobnosti da obavlja poslove koji zahtjevaju pojačanu pažnju i pamćenje, nesposobnost za bilo koji teži fizički posao, duži hod i stajanje, slabosti lijeve šake, ograničenju pokreta desnog zgloba i razvoju depresivne slike psihoorganskog sindroma. Potrebna mu je djelimična pažnja i kontrola higijenskih navika, kontrola uzimanja lijekova i ponašanja.
Vještak se u nalazu detaljno izjasnio u vezi sa liječenjem tužioca R.T., dužinom trajanja i intenziteta pretrpljenog straha i fizičkih bolova, kao i naruženosti. Prvostepeni sud je u cijelosti prihvatio nalaz ovog vještaka.
Prvostepeni sud je prihvatio pismeni nalaz i mišljenje vještaka mašinske struke Z.K. od 4.4.2014. godine.
U vezi sa tehničkom ispravnošću utovarivača kojim je upravljao tužilac R.T. u vrijeme nezgode, vještak se nije izjasnio "jer nije mogao da vidi utovarivač", obzirom da je u međuvremenu rashodovan. Kada je u pitanju konfiguracija puta kojim se kretao tužilac prilikom silaska sa gornjeg kopa, vještak je iskazao da je u pitanju "zahtjevna staza kojom može da saobraća samo dobro obučeni rukovalac sa ispravnom mašinom". U vezi sa činjenicom da je tužilac u kašici utovarivača vozio radnike, vještak se izjasnio da je to "zanemarljiva težina bez uticaja na stabilnost mašine", ali da je "smetnja kočenju kašikom" ako se za tim ukaže potreba zbog opasnosti za radnike koji su se nalazili u kašici.
Polazeći od toga da tuženi nije dokazao da je do štete došlo isključivom radnjom oštećenog ili trećeg lica, odnosno da je oštećeni doprinio nastanku štete, pozivom na odredbe člana 154., 173., 177., 183., 193., 195., 200., 201. i 376. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj: 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni glasnik RS", broj: 17/93 do 74/04 -u daljem tekstu: ZOO), prvostepeni sud je odlučio kao u izreci.
(...)
Drugostepena odluka je donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, iz kog razloga se revizija tužioca R.T. i revizija tuženog, ukazuju djelimično osnovanim. Odredbom člana 104. Zakona o radu ("Službeni glasnik RS" broj: 55/07-u daljem tekstu: ZOR), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, propisano je da radnik ima pravo na naknadu štete od poslodavca koju pretrpi na radu ili u vezi sa radom, osim ako je šteta nastala zbog njegove krivice ili nepažnje. Na pitanje naknade štete pričinjene na radu ili u vezi sa radom koja nisu posebno uređena ovim zakonom, primjenjuju se propisi o obligacionim odnosima (član 106. ZOR).
Odredbom člana 173. ZOO propisano je da se šteta nastala u vezi sa opasnom stvari smatra da potiče od te stvari, izuzev ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a odredbom člana 174. ZOO da za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac.
Polazeći od pretpostavke da se smatra da šteta potiče od opasne stvari, oštećeni ne mora dokazivati da je štetnik kriv, već je dovoljno da dokaže da šteta potiče od opasne stvari, što znači da štetnik mora dokazivati da postoji neki od osnova njegovog potpunog ili djelimičnog oslobađanja od odgovornosti propisan odredbom člana 177. ZOO. Nesporna je činjenica da se tužilac R.T. povrijedio na radnom mjestu prilikom rada na utovarivaču.
ZOO ne sadrži definiciju opasne stvari, ali sudska praksa je izgradila stav da je opasna svaka ona stvar koja po svojim osobinama, položaju, načinu i mjestu upotrebe ili na drugi način predstavlja opasnost po ljude ili imovinu.
S obzirom na veličinu i namjenu utovarivača, kako ga je u nalazu opisao vještak Z.K., nesumnjivo je da on predstavlja opasnu stvar, pa je pravilan stav nižestepenih sudova da se pitanje odgovornosti tuženog treba rješavati po principu objektivne odgovornosti, primjenom odredbi člana 173. i 174. ZOO."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 147837 16 Rev od 16.3.2017. godine)
https://www.medijator-prnjavorac.com/