Pravo zastitnog fonda Republike Srpske na regres
PostPosted:Tue Jul 16, 2019 9:26 am
PRAVO ZAŠTITNOG FONDA REPUBLIKE SRPSKE NA REGRES
Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti
čl. 12 i 15
Zaštitni fond Republike Srpske ima obavezu da oštećenim licima isplati naknadu štete nastale u saobraćajnoj nezgodi koju je prouzrokovalo vozilo koje nije bilo osigurano, ali nakon toga stiče pravo regresa prema licu koje je odgovorno za štetu jer su u momentu isplate odštete na Zaštitni fond kao tužitelja prešla sva prava oštećenog koja proizlaze iz štetnog događaja.
Obrazloženje:
"U ovoj parnici se odlučivalo o osnovanosti tužbenog zahtjeva kojim je traženo da se obaveže tuženi, kao korisnik motornog vozila koje nije bilo osigurano od odgovornosti, da tužitelju regresira iznos koji je on isplatio oštećenom kao naknadu štete prouzrokovane u saobraćajnom udesu. Odlučujući o ovakvom zahtjevu sudovi su bili dužni primijeniti član 15. u vezi sa članovima 3. i 12. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 102/09 - Prečišćeni tekst, dalje: Zakon o osiguranju). Prema tom zakonskom propisu, tužitelj ima obavezu da oštećenim licima isplati naknadu štete nastale u saobraćajnoj nezgodi koju je prouzrokovalo vozilo koje nije bilo osigurano, nakon čega stiče pravo regresa prema licu koje je odgovorno za štetu jer su u momentu isplate odštete na tužitelja prešla sva prava oštećenog koja proizlaze iz štetnog događaja.
Kako je tuženi upravljao neosiguranim vozilom pod dejstvom alkohola i unatoč izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja, tužitelj može od njega zahtijevati naknadu iznosa koji je isplatio trećem oštećenom licu jer mu to pravo priznaje citirani zakon. Stoga je drugostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev. Naime, tuženi je u vrijeme štetnog događaja imao svojstvo neosiguranog korisnika motornog vozila pa je pravilan zaključak drugostepenog suda da, u smislu odredbe iz člana 15. stav 1. alineja 2. i stav 4. Zakona o osiguranju, tužitelju pripada pravo na regres plaćenog iznosa naknade štete.
Istovremeno ovaj sud je otklonio povredu postupka koju je učinio prvostepeni sud kada je pri odlučivanju u ovom sporu teret dokazivanja odgovornosti za prouzrokovanje štete prebacio na tužitelja. Tačno je da sud nije vezan za pravosnažno rješenje suda za prekršaje, ali to rješenje predstavlja dokaz o odgovornosti za prouzrokovanje saobraćajnog udesa. Lice koje je oglašeno krivim u prekršajnom postupku (ovdje: tuženi) može dokazivati da nije odgovoran za nastanak štetnog događaja (u slučaju postojanja pravosnažne krivične presude ta mogućnost je isključena). Dakle, na tuženom je bio teret dokazivanja da je vozač vozila marke "A.” skrivio saobraćajnu nezgodu ili da postoji podijeljena odgovornost njih dvojice za nastanak predmetnog štetnog događaja, a on u ovoj parnici nije proveo dokaze na pomenute okolnosti.
Iz prednjih razloga ovaj sud je primjenom člana 248. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 58/03 do 61/13) odbio reviziju tuženog."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 84 0 P 031386 15 Rev 2 od 26.1.2017. godine)
https://forum.ba/
Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti
čl. 12 i 15
Zaštitni fond Republike Srpske ima obavezu da oštećenim licima isplati naknadu štete nastale u saobraćajnoj nezgodi koju je prouzrokovalo vozilo koje nije bilo osigurano, ali nakon toga stiče pravo regresa prema licu koje je odgovorno za štetu jer su u momentu isplate odštete na Zaštitni fond kao tužitelja prešla sva prava oštećenog koja proizlaze iz štetnog događaja.
Obrazloženje:
"U ovoj parnici se odlučivalo o osnovanosti tužbenog zahtjeva kojim je traženo da se obaveže tuženi, kao korisnik motornog vozila koje nije bilo osigurano od odgovornosti, da tužitelju regresira iznos koji je on isplatio oštećenom kao naknadu štete prouzrokovane u saobraćajnom udesu. Odlučujući o ovakvom zahtjevu sudovi su bili dužni primijeniti član 15. u vezi sa članovima 3. i 12. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 102/09 - Prečišćeni tekst, dalje: Zakon o osiguranju). Prema tom zakonskom propisu, tužitelj ima obavezu da oštećenim licima isplati naknadu štete nastale u saobraćajnoj nezgodi koju je prouzrokovalo vozilo koje nije bilo osigurano, nakon čega stiče pravo regresa prema licu koje je odgovorno za štetu jer su u momentu isplate odštete na tužitelja prešla sva prava oštećenog koja proizlaze iz štetnog događaja.
Kako je tuženi upravljao neosiguranim vozilom pod dejstvom alkohola i unatoč izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja, tužitelj može od njega zahtijevati naknadu iznosa koji je isplatio trećem oštećenom licu jer mu to pravo priznaje citirani zakon. Stoga je drugostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev. Naime, tuženi je u vrijeme štetnog događaja imao svojstvo neosiguranog korisnika motornog vozila pa je pravilan zaključak drugostepenog suda da, u smislu odredbe iz člana 15. stav 1. alineja 2. i stav 4. Zakona o osiguranju, tužitelju pripada pravo na regres plaćenog iznosa naknade štete.
Istovremeno ovaj sud je otklonio povredu postupka koju je učinio prvostepeni sud kada je pri odlučivanju u ovom sporu teret dokazivanja odgovornosti za prouzrokovanje štete prebacio na tužitelja. Tačno je da sud nije vezan za pravosnažno rješenje suda za prekršaje, ali to rješenje predstavlja dokaz o odgovornosti za prouzrokovanje saobraćajnog udesa. Lice koje je oglašeno krivim u prekršajnom postupku (ovdje: tuženi) može dokazivati da nije odgovoran za nastanak štetnog događaja (u slučaju postojanja pravosnažne krivične presude ta mogućnost je isključena). Dakle, na tuženom je bio teret dokazivanja da je vozač vozila marke "A.” skrivio saobraćajnu nezgodu ili da postoji podijeljena odgovornost njih dvojice za nastanak predmetnog štetnog događaja, a on u ovoj parnici nije proveo dokaze na pomenute okolnosti.
Iz prednjih razloga ovaj sud je primjenom člana 248. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 58/03 do 61/13) odbio reviziju tuženog."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 84 0 P 031386 15 Rev 2 od 26.1.2017. godine)
https://forum.ba/