Precutna saglasnost za raspolaganje zajednickom imovinom
PostPosted:Fri Aug 16, 2019 12:10 pm
PREĆUTNA SAGLASNOST ZA RASPOLAGANjE ZAJEDNIČKOM IMOVINOM
Porodični zakon
član 271 st. 1 i 2
Pasivno ponašanje jednog bračnog druga kroz dugi niz godina se može upodobiti sa prećutno datom saglasnošću drugom bračnom drugu za opterećenje zajedničke imovine založnim pravom.
Obrazloženje:
"Nasuprot tome, tužiteljica, čiji je brak sa D. B. razveden presudom Osnovnog suda u P. broj P-... od 27.04.2000. godine, te koja je tokom trajanja braka sa istim stekla zajedničku imovinu, do zasnivanja založnog prava nije preduzela niti jednu pravnu radnju da se to njeno pravo u pripadajućem dijelu upiše u zemljišnu knjigu, u kojoj su predmetne nekretnine bile upisane u korist D. B. sa 1/1 dijela, a radi zaštite tog prava, iako joj je to pravo pripadalo prema odredbama Porodičnog zakona i odredbama tada važećeg Zakona o zemljišnim knjigama. Tužiteljica ni nakon zasnivanja založnog prava na nekretninama koje predstavljaju zajedničku imovinu nje i njenog supruga, nije preduzimala radnje u pravcu zaštite imovine, sve dok na temelju predmetne hipoteke sud nije donio rješenje o izvršenju broj 78 0 Ip... Ip dana 18.05.2011. godine, kada je kao treće lice u tom izvršnom postupku upućena na parnicu i ishodila presudu na osnovu priznanja Osnovnog suda u P. broj 78 0 P... P od 29.05.2013. godine. Tom presudom, na što se sa pravom u reviziji ukazuje, utvrđeno je da zajedničku imovinu čine i nekretnine upisane u zk.ul.... k.o. P., iako je ove nekretnine, prema prezentiranom kupoprodajnom ugovoru od 11.10.2000. i aneksu ugovora od 06.12.2004. godine, D. B. stekao nakon razvoda braka sa tužiteljicom.
Proizlazi da se tužiteljica u periodu od 11 godina ponašala potpuno pasivno u pogledu zaštite prava suvlasništva na predmetnim nekretninama, koje je stekla u braku sa D. B., čak kad se i prihvati zaključak drugostepenog suda da nije bila upoznata sa spornim raspolaganjem (koji je suprotan iskazu tužiteljice datom u svojstvu parnične stranke na ročištu za glavnu raspravu od 23.05.2014. godine), te da je tek 2013. godine ishodila presudu na osnovu priznanja, kojom je u njenu korist, po osnovu sticanja u braku, utvrđeno pravo suvlasništva na nekretninama upisanim u zk.ul. … k.o. P. i zk.ul. … k.o. P., jer je D. B. priznao njen zahtjev u odnosu na oba zk. uloška. Saglasno navedenom upravo tužiteljica se nije ponašala saglasno pravnom standardu dobrog domaćina, a ne tužena, kako to nepravilno zaključuje drugostepeni sud. Naime, nema mjesta zaključku da je samo na tuženoj bila obaveza preduzimanja posebnih mjera provjere obezbjeđenja potraživanja, a da na strani tužiteljice nije bila obaveza preduzimanja mjera u svrhu zaštite svog prava.
S obzirom na opisano ponašanje tužiteljice, te s obzirom da je tužena prilikom upisa hipoteke u zemljišne knjige postupala saglasno načelu povjerenja u zemljišne knjige, time je kao treće savjesno lice stekla pravo zaloga na predmetnim nekretninama, na temelju kojeg je pokrenula predmetni izvršni postupak. Osim toga, u času kada bračni drug koji je upisan kao isključivi vlasnik nekretnine raspolaže tom nekretninom u korist trećeg lica (u konkretnom slučaju zaključenje ugovora o zasnivanju hipoteke između D. B. i tužene) zemljišnoknjižno stanje nije neistinito, već nepotpuno, pa u korist trećeg lica (tužene) nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u potpunost, a ne u istinitost zemljišne knjige. Zbog toga, te s obzirom da je pribavila saglasnost sadašnje supruge za zasnivanje založnog prava, proizlazi da je tužena bila savjesna i da nije mogla znati da D. B. nije vlasnik premetnih nekretnina, odnosno da se mogla pouzdati u tačnost podataka iz zemljišne knjige.
Kako se opisano pasivno ponašanje tužiteljice u konkretnom slučaju kroz dugi niz godina može upodobiti sa prećutno datom saglasnošću za opterećenje zajedničke imovine založnim pravom (član 271. stav 1. i 2. PZ), kod utvrđenja da je tužena u svemu postupala savjesno, to ugovori o zasnivanju hipoteke na temelju kojih je pokrenut predmetni izvršni postupak su pravno valjani odnosno nisu ništavi u smislu odredbe član 103. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89 te ″Službeni glasnik Republike Srpske″ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04).
Saglasno izloženom, izjavljena revizija je usvojena i pobijana presuda preinačena kao u izreci, primjenom odredbe člana 250. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13 - dalje: ZPP)."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 78 0 P 012884 18 Rev 2 od 7.6.2018. godine)
Porodični zakon
član 271 st. 1 i 2
Pasivno ponašanje jednog bračnog druga kroz dugi niz godina se može upodobiti sa prećutno datom saglasnošću drugom bračnom drugu za opterećenje zajedničke imovine založnim pravom.
Obrazloženje:
"Nasuprot tome, tužiteljica, čiji je brak sa D. B. razveden presudom Osnovnog suda u P. broj P-... od 27.04.2000. godine, te koja je tokom trajanja braka sa istim stekla zajedničku imovinu, do zasnivanja založnog prava nije preduzela niti jednu pravnu radnju da se to njeno pravo u pripadajućem dijelu upiše u zemljišnu knjigu, u kojoj su predmetne nekretnine bile upisane u korist D. B. sa 1/1 dijela, a radi zaštite tog prava, iako joj je to pravo pripadalo prema odredbama Porodičnog zakona i odredbama tada važećeg Zakona o zemljišnim knjigama. Tužiteljica ni nakon zasnivanja založnog prava na nekretninama koje predstavljaju zajedničku imovinu nje i njenog supruga, nije preduzimala radnje u pravcu zaštite imovine, sve dok na temelju predmetne hipoteke sud nije donio rješenje o izvršenju broj 78 0 Ip... Ip dana 18.05.2011. godine, kada je kao treće lice u tom izvršnom postupku upućena na parnicu i ishodila presudu na osnovu priznanja Osnovnog suda u P. broj 78 0 P... P od 29.05.2013. godine. Tom presudom, na što se sa pravom u reviziji ukazuje, utvrđeno je da zajedničku imovinu čine i nekretnine upisane u zk.ul.... k.o. P., iako je ove nekretnine, prema prezentiranom kupoprodajnom ugovoru od 11.10.2000. i aneksu ugovora od 06.12.2004. godine, D. B. stekao nakon razvoda braka sa tužiteljicom.
Proizlazi da se tužiteljica u periodu od 11 godina ponašala potpuno pasivno u pogledu zaštite prava suvlasništva na predmetnim nekretninama, koje je stekla u braku sa D. B., čak kad se i prihvati zaključak drugostepenog suda da nije bila upoznata sa spornim raspolaganjem (koji je suprotan iskazu tužiteljice datom u svojstvu parnične stranke na ročištu za glavnu raspravu od 23.05.2014. godine), te da je tek 2013. godine ishodila presudu na osnovu priznanja, kojom je u njenu korist, po osnovu sticanja u braku, utvrđeno pravo suvlasništva na nekretninama upisanim u zk.ul. … k.o. P. i zk.ul. … k.o. P., jer je D. B. priznao njen zahtjev u odnosu na oba zk. uloška. Saglasno navedenom upravo tužiteljica se nije ponašala saglasno pravnom standardu dobrog domaćina, a ne tužena, kako to nepravilno zaključuje drugostepeni sud. Naime, nema mjesta zaključku da je samo na tuženoj bila obaveza preduzimanja posebnih mjera provjere obezbjeđenja potraživanja, a da na strani tužiteljice nije bila obaveza preduzimanja mjera u svrhu zaštite svog prava.
S obzirom na opisano ponašanje tužiteljice, te s obzirom da je tužena prilikom upisa hipoteke u zemljišne knjige postupala saglasno načelu povjerenja u zemljišne knjige, time je kao treće savjesno lice stekla pravo zaloga na predmetnim nekretninama, na temelju kojeg je pokrenula predmetni izvršni postupak. Osim toga, u času kada bračni drug koji je upisan kao isključivi vlasnik nekretnine raspolaže tom nekretninom u korist trećeg lica (u konkretnom slučaju zaključenje ugovora o zasnivanju hipoteke između D. B. i tužene) zemljišnoknjižno stanje nije neistinito, već nepotpuno, pa u korist trećeg lica (tužene) nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u potpunost, a ne u istinitost zemljišne knjige. Zbog toga, te s obzirom da je pribavila saglasnost sadašnje supruge za zasnivanje založnog prava, proizlazi da je tužena bila savjesna i da nije mogla znati da D. B. nije vlasnik premetnih nekretnina, odnosno da se mogla pouzdati u tačnost podataka iz zemljišne knjige.
Kako se opisano pasivno ponašanje tužiteljice u konkretnom slučaju kroz dugi niz godina može upodobiti sa prećutno datom saglasnošću za opterećenje zajedničke imovine založnim pravom (član 271. stav 1. i 2. PZ), kod utvrđenja da je tužena u svemu postupala savjesno, to ugovori o zasnivanju hipoteke na temelju kojih je pokrenut predmetni izvršni postupak su pravno valjani odnosno nisu ništavi u smislu odredbe član 103. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89 te ″Službeni glasnik Republike Srpske″ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04).
Saglasno izloženom, izjavljena revizija je usvojena i pobijana presuda preinačena kao u izreci, primjenom odredbe člana 250. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13 - dalje: ZPP)."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 78 0 P 012884 18 Rev 2 od 7.6.2018. godine)