Pregledanje i primanje izvrsenog rada
PostPosted:Thu Jul 18, 2019 9:34 am
PREGLEDANjE I PRIMANjE IZVRŠENOG RADA
Zakon o obligacionim odnosima
čl. 614 i 615
Kada naručilac radova na poziv tužitelja, kao izvođača radova, da pregleda i primi izvršeni rad to ne uradi bez opravdanog razloga smatra se da je rad primljen, nakon čega izvođač radova više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti običnim pregledom, izuzev ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručiocu.
Obrazloženje:
"Odredbom člana 614. stav 1. ZOO propisano je da je naručilac dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odlaganja obavijestiti poslenika. Ako naručilac na poziv poslenika da pregleda i primi izvršeni rad to ne uradi bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen (stav 2.).
Ako se docnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti običnim pregledom, naručilac se ipak može pozvati na njega, pod uslovom da o njemu obavijesti poslenika što prije, a najduže u roku od mjesec dana od njegovog otkrivanja (član 615. stav 1. ZOO); a istekom dvije godine od prijema obavljenog posla, naručilac se više ne može pozvati na nedostatke (stav 2. istog člana).
Prema odredbi člana 617. ZOO, poslenik se ne može pozvati na neku odredbu prethodnih članova kad se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate, ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih saopštio naručiocu. Iz sadržaja ugovora o građenju zaključenog između tuženog (kao naručioca radova) i DOO P. B. (kao izvođača radova) proizlazi, da vrijednost ugovorenih radova u iznosu od 373.636,80 KM, ne obuhvata i vrijednost svih nepredviđenih i viškova radova (član 2. tačka 1. ugovora) i da je u članu 3. predviđena mogućnost izvođenja naknadnih radova.
Članom 3. ugovora o djelu zaključenog 15.8.2011. godine između parničnih stranaka tužitelj se, kao izvršilac posla obavezao da će u slučaju potrebe za izvođenjem naknadnih građevinskih radova, koji odstupaju od predmjera i predračuna radova, pisanim putem zatražiti saglasnost naručioca radova (tuženi), a izvođenje radova odobriti izvođaču, tek po prijemu njegove pisane saglasnosti.
Iz utvrđenja nižestepenih sudova proizlazi da je tužitelj, kao nadzorni organ na predmetnom objektu, izvještajem od 24.10.2011. godine obavijestio tuženog o završetku radove na navedenom stambeno-poslovnom objektu a tuženi saslušan kao parnična stranka je u svom iskazu potvrdio da mu je isti izvještaj i dostavljen.
Kako tuženi na navedeni poziv tužitelja, da pregleda i primi izvršeni rad to nije uradio bez opravdanog razloga (tuženi na kome je teret dokazivanja, nije dokazao da su eventualno postojali opravdani razlozi za navedeno propuštanje), smatra se da je rad primljen (član 614. stav 2. ZOO), poslije čega tužitelj više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti običnim pregledom, izuzev ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručiocu (član 614. stav 3. ZOO).
Naime, u situaciji kada su tuženi i izvođač radova 1.11.2011. godine zaključili Aneks ugovora kojim su (u članu 1. i 2.) ugovoreni "viškovi radova”: zemljani, betonski AB radovi, armirački, zidarski i "nepredviđeni izvedeni radovi” (koji su evidentirani u građevinskom dnevniku, o čemu se izjasnio građevinski vještak) i pod uslovom da predmetni viškovi i nepredviđeni radovi za tuženog predstavljaju skrivene nedostatke (jer tužitelj nije u smislu člana 3. ugovora o djelu obezbijedio pisanu saglasnost tuženog za izvođenje istih), budući da se tuženi nije pozvao na njih u roku od mjesec dana od njihovog otkrivanja (član 615. stav 1. ZOO), istekom roka od dvije godine od dana prijema obavljenog posla, koji se u smislu člana 614. stav 2. ZOO ima računati od dana kada je tužitelj obavijestio tuženog o izvršenom radu (24.10.2011. godine), a najkasnije od zaključenja Aneksa ugovora - do dana podnošenja protivtužbe (16.9.2014. godine), tuženi se više ne može pozvati na nedostatke (član 615. stav 2. ZOO).
Kada se navedeno ima u vidu, kao i navodi svjedoka D.B. (koji je vlasnik i direktor izvođača radova na predmetnom objektu), da su zbog kvaliteta radova na izgradnji objekta (za što je odgovorna njegova firma - kao izvođač) izvedeni neki radovi koji nisu predviđeni u ponudi i da je u pojedinim dijelovima bilo neophodno usaglasiti ili promijeniti projektnu dokumentaciju i da je sve to izvođač rješavao "na licu mjesta zajedno sa tuženim”, čije navode tuženi ničim nije doveo u sumnju proizlazi, da je tuženi bio upoznat sa potrebom izvođenja viškova i nepredviđenih radova što je na licu mjesta, sa tužiteljem i izvođačem radova i usaglašavao. Navodi ovog svjedoka imaju uporište u Aneksu ugovora (kojim su ugovoreni viškovi i nepredviđeni radovi vrijednosti 27.003,50 KM) i u rekapitulaciji-rezimeu (po kojim: vrijednost izvedenih radova na predmetnom objektu iznosi 438.732,90 KM i kojom se tuženi obavezao isplatiti - neisplaćeni iznos izvođaču radova od 357.000,00 KM), kao i u ugovoru o građenju zaključenim sa izvođačem radova, kojim je predviđena mogućnost izvođenja viškova i nepredviđenih radova.
Osim navedenog, nedostaci iz osnova kojih se traži naknada štete, ne odnose se na činjenice koje su tužitelju bile poznate a da ih nije saopštio tuženom pa, po nalaženju ovog suda, ovdje nema mjesta primjeni člana 617. ZOO, jer nema odgovornosti tužitelja koja bi povlačila gubitak njegovog prava pozivanja na prekluzivne rokove iz članova 615. ZOO. I činjenica da je tuženi sa izvođačem radova sačinio rekapitulaciju-rezime kojim je prihvatio sve izvedene radove (ugovorene, viškove i naknadne) i obavezao se sve te radove izvođaču platiti upućuje na logičan zaključak, da je izvođač radova imao saglasnost tuženog za odstupanje od projekta i za izvođenje povećanog obima radova.
Kod ovakvog stanja stvari, ima se uzeti da u izvršenim radovima koji su predmet navedenog ugovora o djelu, nema nedostataka i da tuženi nema pravo na naknadu štete u odnosu na tužitelja, po traženim osnovima.
Stoje navodi revizije da tužitelj nije u skladu sa odredbom člana 3. ugovora obezbjedio pismenu saglasnost tuženog i izvođenje naknadnih i viškova radova odobrio tek po prijemu njegove pisane saglasnosti. Međutim, neposrednim dogovaranjem tuženog, izvođača radova i tužitelja, kao i zaključenjem Aneksa ugovora i potpisivanjem rekapitulacije - rezimea, saniran je navedeni propust tužitelja pa se tuženi ne može sa osnovom pozivati na isti u reviziji.
Na kraju, nižestepeni sudovi su pravilno sudili kada su zaključili da, i u slučaju da je tužitelj izgubio pravo da se pozove na rokove iz člana 615. ZOO (a nije), tuženi nije dokazao osnov ni visinu protivtužbenog zahtjeva. Naime, pomenuti vještak je našao da je izvođač radova za svaku stavku ugrađenog materijala, kao i naknadne i nepredviđene radova izvršio obračun i da je sve izvedene radove potpisao nadzorni organ u građevinskoj knjizi a na konačkom "papiru obračuna”, svoju saglasnost i potpis dao je i tuženi. Međutim, tuženi osim što je prigovorio nalazu vještaka, nije tražio da se vještak izjasni o navodima pomenutog svjedoka - da su zbog kvaliteta izgradnje objekta izvedeni neki radovi koji nisu predviđeni u ponudi, kao ni o tome u čemu se sastoji šteta za koju tuženi tvrdi da je prouzrokovana neprdržavanjem ugovora od strane tužitelja (na njemu je teret dokazivanja činjenica na kojem temelji protivtužbeni zahtjev), a navodi iz protivtužbe u pogledu vrste i obima tih radova, sami po sebi, ne predstavljaju pravno relevantan dokaz o osnovu i visinu protivtužbenog zahtjeva. Zato su nižestepni sudovi pravilno sudili kada su i po ovom osnovu - primjenom procesnog pravila o tetetu dokazivanja (član 7. i član 123. ZPP) odbili protivtužbeni zahtjev tuženog, za što su dali valjane razloge, koje prihvata i ovaj sud.
Drugostepeni sud je ocijenio žalbene navode i za svoju odluku o tome je dao jasne, i na utvrđenom činjeničnom stanju zasnovane razloge, pa se revizioni navodi da pobijana presuda ne sadrži razloge o odbijanju žalbe tuženog, ne mogu prihvatiti osnovanim. Ostali navodi revizije odnose se na činjenično stanje, što ne predstavlja revizioni razlog prema izričitoj zabrani u odredbi člana 240. stav 2. ZPP.
Iz navedenih razloga, a na osnovu odredbe člana 248. ZPP revizija tuženog je odbijena u odnosu na odbijajući dio protivtuženog zahtjeva tuženog."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 80 0 P 051139 16 Rev od 7.4.2017. godine)
https://forum.ba/
Zakon o obligacionim odnosima
čl. 614 i 615
Kada naručilac radova na poziv tužitelja, kao izvođača radova, da pregleda i primi izvršeni rad to ne uradi bez opravdanog razloga smatra se da je rad primljen, nakon čega izvođač radova više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti običnim pregledom, izuzev ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručiocu.
Obrazloženje:
"Odredbom člana 614. stav 1. ZOO propisano je da je naručilac dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odlaganja obavijestiti poslenika. Ako naručilac na poziv poslenika da pregleda i primi izvršeni rad to ne uradi bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen (stav 2.).
Ako se docnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti običnim pregledom, naručilac se ipak može pozvati na njega, pod uslovom da o njemu obavijesti poslenika što prije, a najduže u roku od mjesec dana od njegovog otkrivanja (član 615. stav 1. ZOO); a istekom dvije godine od prijema obavljenog posla, naručilac se više ne može pozvati na nedostatke (stav 2. istog člana).
Prema odredbi člana 617. ZOO, poslenik se ne može pozvati na neku odredbu prethodnih članova kad se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate, ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih saopštio naručiocu. Iz sadržaja ugovora o građenju zaključenog između tuženog (kao naručioca radova) i DOO P. B. (kao izvođača radova) proizlazi, da vrijednost ugovorenih radova u iznosu od 373.636,80 KM, ne obuhvata i vrijednost svih nepredviđenih i viškova radova (član 2. tačka 1. ugovora) i da je u članu 3. predviđena mogućnost izvođenja naknadnih radova.
Članom 3. ugovora o djelu zaključenog 15.8.2011. godine između parničnih stranaka tužitelj se, kao izvršilac posla obavezao da će u slučaju potrebe za izvođenjem naknadnih građevinskih radova, koji odstupaju od predmjera i predračuna radova, pisanim putem zatražiti saglasnost naručioca radova (tuženi), a izvođenje radova odobriti izvođaču, tek po prijemu njegove pisane saglasnosti.
Iz utvrđenja nižestepenih sudova proizlazi da je tužitelj, kao nadzorni organ na predmetnom objektu, izvještajem od 24.10.2011. godine obavijestio tuženog o završetku radove na navedenom stambeno-poslovnom objektu a tuženi saslušan kao parnična stranka je u svom iskazu potvrdio da mu je isti izvještaj i dostavljen.
Kako tuženi na navedeni poziv tužitelja, da pregleda i primi izvršeni rad to nije uradio bez opravdanog razloga (tuženi na kome je teret dokazivanja, nije dokazao da su eventualno postojali opravdani razlozi za navedeno propuštanje), smatra se da je rad primljen (član 614. stav 2. ZOO), poslije čega tužitelj više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti običnim pregledom, izuzev ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručiocu (član 614. stav 3. ZOO).
Naime, u situaciji kada su tuženi i izvođač radova 1.11.2011. godine zaključili Aneks ugovora kojim su (u članu 1. i 2.) ugovoreni "viškovi radova”: zemljani, betonski AB radovi, armirački, zidarski i "nepredviđeni izvedeni radovi” (koji su evidentirani u građevinskom dnevniku, o čemu se izjasnio građevinski vještak) i pod uslovom da predmetni viškovi i nepredviđeni radovi za tuženog predstavljaju skrivene nedostatke (jer tužitelj nije u smislu člana 3. ugovora o djelu obezbijedio pisanu saglasnost tuženog za izvođenje istih), budući da se tuženi nije pozvao na njih u roku od mjesec dana od njihovog otkrivanja (član 615. stav 1. ZOO), istekom roka od dvije godine od dana prijema obavljenog posla, koji se u smislu člana 614. stav 2. ZOO ima računati od dana kada je tužitelj obavijestio tuženog o izvršenom radu (24.10.2011. godine), a najkasnije od zaključenja Aneksa ugovora - do dana podnošenja protivtužbe (16.9.2014. godine), tuženi se više ne može pozvati na nedostatke (član 615. stav 2. ZOO).
Kada se navedeno ima u vidu, kao i navodi svjedoka D.B. (koji je vlasnik i direktor izvođača radova na predmetnom objektu), da su zbog kvaliteta radova na izgradnji objekta (za što je odgovorna njegova firma - kao izvođač) izvedeni neki radovi koji nisu predviđeni u ponudi i da je u pojedinim dijelovima bilo neophodno usaglasiti ili promijeniti projektnu dokumentaciju i da je sve to izvođač rješavao "na licu mjesta zajedno sa tuženim”, čije navode tuženi ničim nije doveo u sumnju proizlazi, da je tuženi bio upoznat sa potrebom izvođenja viškova i nepredviđenih radova što je na licu mjesta, sa tužiteljem i izvođačem radova i usaglašavao. Navodi ovog svjedoka imaju uporište u Aneksu ugovora (kojim su ugovoreni viškovi i nepredviđeni radovi vrijednosti 27.003,50 KM) i u rekapitulaciji-rezimeu (po kojim: vrijednost izvedenih radova na predmetnom objektu iznosi 438.732,90 KM i kojom se tuženi obavezao isplatiti - neisplaćeni iznos izvođaču radova od 357.000,00 KM), kao i u ugovoru o građenju zaključenim sa izvođačem radova, kojim je predviđena mogućnost izvođenja viškova i nepredviđenih radova.
Osim navedenog, nedostaci iz osnova kojih se traži naknada štete, ne odnose se na činjenice koje su tužitelju bile poznate a da ih nije saopštio tuženom pa, po nalaženju ovog suda, ovdje nema mjesta primjeni člana 617. ZOO, jer nema odgovornosti tužitelja koja bi povlačila gubitak njegovog prava pozivanja na prekluzivne rokove iz članova 615. ZOO. I činjenica da je tuženi sa izvođačem radova sačinio rekapitulaciju-rezime kojim je prihvatio sve izvedene radove (ugovorene, viškove i naknadne) i obavezao se sve te radove izvođaču platiti upućuje na logičan zaključak, da je izvođač radova imao saglasnost tuženog za odstupanje od projekta i za izvođenje povećanog obima radova.
Kod ovakvog stanja stvari, ima se uzeti da u izvršenim radovima koji su predmet navedenog ugovora o djelu, nema nedostataka i da tuženi nema pravo na naknadu štete u odnosu na tužitelja, po traženim osnovima.
Stoje navodi revizije da tužitelj nije u skladu sa odredbom člana 3. ugovora obezbjedio pismenu saglasnost tuženog i izvođenje naknadnih i viškova radova odobrio tek po prijemu njegove pisane saglasnosti. Međutim, neposrednim dogovaranjem tuženog, izvođača radova i tužitelja, kao i zaključenjem Aneksa ugovora i potpisivanjem rekapitulacije - rezimea, saniran je navedeni propust tužitelja pa se tuženi ne može sa osnovom pozivati na isti u reviziji.
Na kraju, nižestepeni sudovi su pravilno sudili kada su zaključili da, i u slučaju da je tužitelj izgubio pravo da se pozove na rokove iz člana 615. ZOO (a nije), tuženi nije dokazao osnov ni visinu protivtužbenog zahtjeva. Naime, pomenuti vještak je našao da je izvođač radova za svaku stavku ugrađenog materijala, kao i naknadne i nepredviđene radova izvršio obračun i da je sve izvedene radove potpisao nadzorni organ u građevinskoj knjizi a na konačkom "papiru obračuna”, svoju saglasnost i potpis dao je i tuženi. Međutim, tuženi osim što je prigovorio nalazu vještaka, nije tražio da se vještak izjasni o navodima pomenutog svjedoka - da su zbog kvaliteta izgradnje objekta izvedeni neki radovi koji nisu predviđeni u ponudi, kao ni o tome u čemu se sastoji šteta za koju tuženi tvrdi da je prouzrokovana neprdržavanjem ugovora od strane tužitelja (na njemu je teret dokazivanja činjenica na kojem temelji protivtužbeni zahtjev), a navodi iz protivtužbe u pogledu vrste i obima tih radova, sami po sebi, ne predstavljaju pravno relevantan dokaz o osnovu i visinu protivtužbenog zahtjeva. Zato su nižestepni sudovi pravilno sudili kada su i po ovom osnovu - primjenom procesnog pravila o tetetu dokazivanja (član 7. i član 123. ZPP) odbili protivtužbeni zahtjev tuženog, za što su dali valjane razloge, koje prihvata i ovaj sud.
Drugostepeni sud je ocijenio žalbene navode i za svoju odluku o tome je dao jasne, i na utvrđenom činjeničnom stanju zasnovane razloge, pa se revizioni navodi da pobijana presuda ne sadrži razloge o odbijanju žalbe tuženog, ne mogu prihvatiti osnovanim. Ostali navodi revizije odnose se na činjenično stanje, što ne predstavlja revizioni razlog prema izričitoj zabrani u odredbi člana 240. stav 2. ZPP.
Iz navedenih razloga, a na osnovu odredbe člana 248. ZPP revizija tuženog je odbijena u odnosu na odbijajući dio protivtuženog zahtjeva tuženog."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 80 0 P 051139 16 Rev od 7.4.2017. godine)
https://forum.ba/