Sporne odredbe ugovora i njihovo tumacenje
PostPosted:Wed Jul 03, 2019 2:23 pm
SPORNE ODREDBE UGOVORA I NJIHOVO TUMAČENJE
Zakon o obligacionim odnosima
čl. 99 i 101
Odredbe ugovora o prenosu robnog žiga iz kojih uopšte ne proizlazi da je tužitelj dužan promijeniti naziv firme ne treba posebno tumačiti, jer da su parnične stranke to ugovorile to bi moralo biti jasno određeno.
Obrazloženje:
"Tačni su navodi žalbe tuženog da je suština spora u ovoj parnici "da li jedno lice povređuje prava na žig drugog lica tako što taj žig ili njegove dijelove unosi u naziv svoje firme". Tačni su navodi žalbe tuženog da iz odredbi Zakona o industrijskom vlasništvu u BiH jasno proizlazi da sticalac žiga stupa u sva prava ranijeg vlasnika žiga, odnosno od momenta prenosa prava na žig sticalac žiga ima sva prava koja je imao raniji vlasnik žiga.
Međutim, iz stanja spisa se vidi da tuženi ničim nije dokazao da nije stupio u ta prava, da mu je to stupanje tužitelj bilo čime onemogućio, te da mu tužitelj povređuje njegovo pravo na žig. Posebno nisu tačni navodi žalbe da je ugovor o prenosu robnog žiga podrazumijevao i obavezu promjene naziva firme tužitelja i da bi "samo izmjenom naziva firme tužitelj u cijelosti ispunio svoju ugovornu obavezu".
Odredbom čl. 99. ZOO propisano je da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase, te da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovarača i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obligacionog prava utvrđenim ovim zakonom. Odredbom člana 101. ZOO propisano je i dopunsko pravilo koje kaže da nejasne odredbe u ugovoru bez naknade treba tumačiti u smislu koji je manje težak za dužnika, a u teretnom ugovoru u smislu u kojem se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih davanja.
U konkretnom slučaju odredbe Ugovora o prenosu robnog žiga od 11.05.2008.godine zaključenog između parničnih stranaka su jasne i ne treba im nikakvo posebno tumačenje. Iz njih uopšte ne proizlazi da je tužitelj dužan promijeniti naziv firme. Da su to ugovorile to bi moralo biti jasno određeno.
Iz čitavog obrazloženja žalbe jasno se vidi da žalitelj poistovjećuje naziv firme i žig firme, što naravno nije isto. U konkretnom slučaju nazivi nisu isti, jer je naziv firme G. a naziv žiga je A.G..Da je naziv firme A.G., eventualno bi se moglo govoriti o nekoj povredi i stvaranju zabune kod kupaca.
Na ovo ukazuje i sudska praksa. U gotovo identičnoj pravnoj stvari Vrhovni sud S. u svojoj odluci Prev... od 20.04.1994. kaže: "...Na pravilnost pobijane drugostepene odluke nema značaja činjenica što je tužilac kod Saveznog zavoda za patente zaštitio robni žig i registrovao riječi "I...".Sama po sebi ta činjenica ne daje pravo tužiocu da zabrani tuženom da u svojoj firmi koristi naziv "I...", s obzirom na ostale djelove firme tuženog. Ovo iz razloga jer tuženi u pravnom prometu riječ "I..." koristi samo u sklopu firme, onako kako je ona upisana u registar, pa s obzirom na različitost te firme od firme tužioca i na različitost djelatnosti, upotrebom firme tuženog ne može doći do zloupotrebe, odnosno neovlaštenog korištenja žiga"."
(Presuda Županijskog suda u Mostaru, 58 0 Ps 053982 11 Pž od 14.9.2011. godine)
Zakon o obligacionim odnosima
čl. 99 i 101
Odredbe ugovora o prenosu robnog žiga iz kojih uopšte ne proizlazi da je tužitelj dužan promijeniti naziv firme ne treba posebno tumačiti, jer da su parnične stranke to ugovorile to bi moralo biti jasno određeno.
Obrazloženje:
"Tačni su navodi žalbe tuženog da je suština spora u ovoj parnici "da li jedno lice povređuje prava na žig drugog lica tako što taj žig ili njegove dijelove unosi u naziv svoje firme". Tačni su navodi žalbe tuženog da iz odredbi Zakona o industrijskom vlasništvu u BiH jasno proizlazi da sticalac žiga stupa u sva prava ranijeg vlasnika žiga, odnosno od momenta prenosa prava na žig sticalac žiga ima sva prava koja je imao raniji vlasnik žiga.
Međutim, iz stanja spisa se vidi da tuženi ničim nije dokazao da nije stupio u ta prava, da mu je to stupanje tužitelj bilo čime onemogućio, te da mu tužitelj povređuje njegovo pravo na žig. Posebno nisu tačni navodi žalbe da je ugovor o prenosu robnog žiga podrazumijevao i obavezu promjene naziva firme tužitelja i da bi "samo izmjenom naziva firme tužitelj u cijelosti ispunio svoju ugovornu obavezu".
Odredbom čl. 99. ZOO propisano je da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase, te da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovarača i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obligacionog prava utvrđenim ovim zakonom. Odredbom člana 101. ZOO propisano je i dopunsko pravilo koje kaže da nejasne odredbe u ugovoru bez naknade treba tumačiti u smislu koji je manje težak za dužnika, a u teretnom ugovoru u smislu u kojem se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih davanja.
U konkretnom slučaju odredbe Ugovora o prenosu robnog žiga od 11.05.2008.godine zaključenog između parničnih stranaka su jasne i ne treba im nikakvo posebno tumačenje. Iz njih uopšte ne proizlazi da je tužitelj dužan promijeniti naziv firme. Da su to ugovorile to bi moralo biti jasno određeno.
Iz čitavog obrazloženja žalbe jasno se vidi da žalitelj poistovjećuje naziv firme i žig firme, što naravno nije isto. U konkretnom slučaju nazivi nisu isti, jer je naziv firme G. a naziv žiga je A.G..Da je naziv firme A.G., eventualno bi se moglo govoriti o nekoj povredi i stvaranju zabune kod kupaca.
Na ovo ukazuje i sudska praksa. U gotovo identičnoj pravnoj stvari Vrhovni sud S. u svojoj odluci Prev... od 20.04.1994. kaže: "...Na pravilnost pobijane drugostepene odluke nema značaja činjenica što je tužilac kod Saveznog zavoda za patente zaštitio robni žig i registrovao riječi "I...".Sama po sebi ta činjenica ne daje pravo tužiocu da zabrani tuženom da u svojoj firmi koristi naziv "I...", s obzirom na ostale djelove firme tuženog. Ovo iz razloga jer tuženi u pravnom prometu riječ "I..." koristi samo u sklopu firme, onako kako je ona upisana u registar, pa s obzirom na različitost te firme od firme tužioca i na različitost djelatnosti, upotrebom firme tuženog ne može doći do zloupotrebe, odnosno neovlaštenog korištenja žiga"."
(Presuda Županijskog suda u Mostaru, 58 0 Ps 053982 11 Pž od 14.9.2011. godine)