Page 1 of 1

Stupanje u posjed nepokretnosti nakon konacnosti rjesenja o eksproprijaciji

PostPosted:Sat May 11, 2019 11:46 am
by comodore
STUPANjE U POSJED NEPOKRETNOSTI NAKON KONAČNOSTI RJEŠENjA O EKSPROPRIJACIJI
Zakon o eksproprijaciji

član 33 st. 3 i 4

Korisniku eksproprijacije se može omogućiti stupanje u posjed na eksproprisanim nekretninama nakon konačnosti rješenja o eksproprijaciji samo izuzetno i to ako se radi o izgradnji objekata infrastrukture i kada korisnik eksproprijacije iznese valjane razloge za potrebu hitnog stupanja u posjed nepokretnosti ili da bi se spriječila znatnija šteta uz obavezu prilaganja uz zahtjev dokaza o stanju i vrijednosti eksproprisanih nepokretnosti.

Obrazloženje:

"Predmet ove upravne stvari je zahtjev korisnika eksproprijacije od 12.05.2017. godine za donošenje rješenja za stupanje u posjed nekretnina eksproprisanih rješenjem Područne jedinice P. od 05.04.2017. godine kojim je izvršena potpuna eksproprijacija nekretnina označenih u njegovom dispozitivu za izgradnju objekta saobraćajne infrastrukture autoputa B.-D.. Uz zahtjev je dostavljeno samo rješenje o eksproprijaciji od 05.04.2017. godine i fotokopija drugostepenog rješenja od 28.04.2017. godine kojim je odbijena žalba tužioca izjavljena protiv rješenja o eksproprijaciji. U spisu nema nekih drugih dokaza kojima se potkrepljuju navodi zahtjeva, a osnov za zahtjev korisnik eksproprijacije nalazi u odredbi člana 33. stav 3. ZE, ističući da je rješenje o eksproprijaciji postalo konačno, da su u upravnom postupku obezbijeđeni dokazi o stanju i vrijednosti eksproprisanih nekretnina, da je sa izvođačem radova zaključen ugovor o projektovanju i izgradnji dionice autoputa B.-P. na kojoj se nalaze predmetne nepokretnosti, u kojem je definisan početak i datum završetka radova, obaveze korisnika eksproprijacije, kao i posljedice kašnjenja u vidu naknade troškova i uvećanje za primjerenu dobit, a mogu nastupiti i druge ugovorene posljedice čime će za tuženu nastupiti značajna šteta, da je tužilac već kod izvođenja radova zabranio radnicima pristup eksproprisanim nekretninama, da su radovi na izgradnji autoputa u poodmakloj fazi i da će izvođač u slučaju kašnjenja zahtijevati svoju naknadu zbog neispunjenja ugovornih obaveza, dok takva šteta ne može postojati za vlasnika nekretnina i njegovu porodicu, pa se radi sprečavanja nastanka znatnije štete na osnovu člana 33. stav 3. predlaže donošenja rješenja za stupanje u posjed eksproprisanim nekretninama.

Ulazak u posjed u smislu odredbe člana 33. stav 3. ZE nakon konačnosti rješenja o eksproprijaciji, omogućuje se korisniku eksproprijacije samo izuzetno, ako se radi o izgradnji objekata infrastrukture i kada korisnik eksproprijacije iznese valjane razloge za potrebu hitnog stupanja u posjed nepokretnosti ili da bi se spriječila znatnija šteta. Prije donošenja rješenja prema odredbi stav 4. moraju se obezbjediti dokazi o stanju i vrijednosti eksproprisanih nepokretnosti.

U konkretnom slučaju, prije svega sporno je kada je rješenje o eksproprijaciji postalo konačno, pa je zbog toga upitno da li je zahtjev podnesen nakon njegove konačnosti. Uz zahtjev je dostavljeno drugostepeno rješenje od 28.04.2017. godine o odbijanju žalbe tužioca, te fotokopija dostavnice o uručenju tog rješenja, na kojoj se ne može utvrditi kada je to rješenje dostavljeno tužiocu (nije vidljiv datum prijema ni pečat pošte). Od utvrđenja te činjenice zavisi i određivanje konačnosti rješenja o eksproprijaciji.

Nadalje, iako nije sporno da je predmetna eksproprijacija izvršena radi izgradnje objekata infrastrukture dijela autoputa B.-D., dionica P.-B., ne može se reći ni da su ispunjeni ostali uslovi za odluku o dozvoli stupanja u posjed nakon konačnosti rješenja o eksproprijaciji.

U predmetnom zahtjevu korisnik eksproprijacije nije, po ocjeni ovog suda iznio valjane razloge za potrebu hitnog stupanja u posjed nepokretnosti. Ti razlozi prema navodima zahtjeva su okolnosti vezane za početak radova ove dionice autoputa sa 01.09.2014. godine, koji da su ugovoreni sa izvođačem, kao i da je ugovoren i njihov završetak sa danom 31.08.2017. godine, pri čemu, kako je već naprijed navedeno uz zahtjev o tome nisu priloženi nikakvi dokazi. Te činjenice smatra bitnim, jer kašnjenje započinjanja radova za njega ima za posljedicu nastupanje značajne štete zbog neispunjenja ugovornih obaveza, što je paušalna tvrdnja, jer ničim nije dokazana. Uz zahtjev nije dostavljen nikakav ugovor zaključen sa izvođačem radova iz kojih bi se mogli potvrditi njegovi navodi i zaključiti šta je i s kim ugovoreno, što se mora dostaviti uz zahtjev da bi se mogao izvesti zaključak o ispunjenosti uslova za donošenja rješenja u smislu odredbe člana 33. stav 3. ZE.

Nadalje u stavu 2. dispozitiva osporenog akta navedeno je da će prije predaje u posjed nekretnina prvostepeni organ obezbijediti dokaze potrebne za određivanje naknade za eksproprisane nekretnine, što je u suprotnosti sa odredbom člana 33. stav 4. ZE, prema kojoj se prije donošenja rješenja moraju obezbjediti dokazi o stanju i vrijednosti eksproprisanih nepokretnosti, što bi značilo da se isti trebaju priložiti uz zahtjev, a što nije učinjeno. To daje osnov sumnji da ti dokazi nisu obezbjeđeni, a i iz navoda zahtjeva se može zaključiti da nije vršeno obezbjeđenje dokaza za sve parcele, jer prema navodima tužene to zbog njihove sličnosti nije neophodno, što se ne može prihvatiti i čemu tužilac osnovano prigovara.

Osim toga svi ovi dokazi i razlozi na koje se poziva korisnik eksproprijacije nisu navedeni u obrazloženju osporenog akta, koji se u suštini bavi razlozima o izgradnji pristupnog puta objektima tužioca, što nije predmet ovog postupka, pa je pravilan zaključak nižestepenog suda da obrazloženje osporenog akta nije sačinjeno u skladu sa članom 197. ZOUP, što uz sve navedeno ukazuje da je pravilno nižestepeni sud zaključio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 33. stav 3. ZE za donošenje osporenog akta."



(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 11 0 U 020875 18 Uvp od 31.5.2018. godine)