Sud ne moze odbiti da odlucuje o zahtjevu za koji je nadlezan
PostPosted:Thu Oct 31, 2019 4:50 pm
Član 2. predhodnog Zakona o parničnom postupku
SUD NE MOŽE ODBITI DA ODLUČUJE O ZAHTJEVU ZA KOJI JE NADLEŽAN, PA NI IZ RAZLOGA ŠTO NIJE BILA “FORMIRANA” ODGOVARAJUĆA INSTITUCIJA NA NIVOU TUŽENE (BOSNE I HERCEGOVINE) KOJA ĆE JE ZASTUPATI PRED SUDOVIMA I DRUGIM ORGANIMA.
Iz obrazloženja:
Prvostepeni sud je pravilno postupio kada je, nakon uvida u ugovor o zakupu broj 8/00 od 01.07.2000. g. i račune br. 01-169-4 od 01.11.2000. g. i br. 01-171-6 i br. 01-172-4, oba od 09.11.2000. g., našao da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci pobijane presude.
Tužena je uredno primila tužbu sa dokumentacijom i pozive za ročišta. Nije dala odgovor na tužbu, a podneskom od 05.04.2002. g. predložila je odgodu zakazanog ročišta za period od 3 mjeseca (za dan 05.06.2002. g.), iz razloga što nije bila “formirana” odgovarajuća institucija na nivou tužene koja će zastupati tuženu, pred sudovima i drugim organima.
Prvostepeni sud je uvažio prijedlog tužene i ročište odgodio za dan 12.09.2002. g., na koje uredno pozvana tužena nije pristupila (niti je predložila daljnje odlaganje ročišta), pa je isto održano u odsustvu tužene i nakon provedenih dokaza i njihove ocjene donijeta je pobijana presuda.
Nisu osnovani žalbeni navodi tužene da, iz razloga što nije bila završena procedura za imenovanje pravobranioca tužene i njegovih zamjenika, sud nije mogao donijeti pobijanu presudu.
Pravila graĊanskog procesnog prava ne poznaju instituciju tzv. šutnje suda, čija primjena ovlašćuje na fikciju o odbijanju zahtjeva.
Tuženoj je data mogućnost da učestvuje u postupku, a razlozi iz kojih je bila pasivna, ne smiju spriječiti rad suda i zaštitu koja se od njega zahtijeva. Polazeći od neopredjeljenog stava prema neaktivnosti tužene (koja nije preduzela nikakvu aktivnost u parnici), a što znači da se ne može znati što hoće jer je njena volja nepoznata pa stoga procesnopravno irelevantna, ali i da se navodi tužitelja kao aktivne stranke ne mogu smatrati istinitim ili neistinitim (samo zbog toga što se tužena nije o njima izjasnila), ovaj sud je mišljenja da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je pobijanu odluku zasnovao na rezultatima izvedenih dokaza i utvrĊenom činjeničnom stanju.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: Pz-274/02 od 5.3.2004. god.)
SUD NE MOŽE ODBITI DA ODLUČUJE O ZAHTJEVU ZA KOJI JE NADLEŽAN, PA NI IZ RAZLOGA ŠTO NIJE BILA “FORMIRANA” ODGOVARAJUĆA INSTITUCIJA NA NIVOU TUŽENE (BOSNE I HERCEGOVINE) KOJA ĆE JE ZASTUPATI PRED SUDOVIMA I DRUGIM ORGANIMA.
Iz obrazloženja:
Prvostepeni sud je pravilno postupio kada je, nakon uvida u ugovor o zakupu broj 8/00 od 01.07.2000. g. i račune br. 01-169-4 od 01.11.2000. g. i br. 01-171-6 i br. 01-172-4, oba od 09.11.2000. g., našao da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci pobijane presude.
Tužena je uredno primila tužbu sa dokumentacijom i pozive za ročišta. Nije dala odgovor na tužbu, a podneskom od 05.04.2002. g. predložila je odgodu zakazanog ročišta za period od 3 mjeseca (za dan 05.06.2002. g.), iz razloga što nije bila “formirana” odgovarajuća institucija na nivou tužene koja će zastupati tuženu, pred sudovima i drugim organima.
Prvostepeni sud je uvažio prijedlog tužene i ročište odgodio za dan 12.09.2002. g., na koje uredno pozvana tužena nije pristupila (niti je predložila daljnje odlaganje ročišta), pa je isto održano u odsustvu tužene i nakon provedenih dokaza i njihove ocjene donijeta je pobijana presuda.
Nisu osnovani žalbeni navodi tužene da, iz razloga što nije bila završena procedura za imenovanje pravobranioca tužene i njegovih zamjenika, sud nije mogao donijeti pobijanu presudu.
Pravila graĊanskog procesnog prava ne poznaju instituciju tzv. šutnje suda, čija primjena ovlašćuje na fikciju o odbijanju zahtjeva.
Tuženoj je data mogućnost da učestvuje u postupku, a razlozi iz kojih je bila pasivna, ne smiju spriječiti rad suda i zaštitu koja se od njega zahtijeva. Polazeći od neopredjeljenog stava prema neaktivnosti tužene (koja nije preduzela nikakvu aktivnost u parnici), a što znači da se ne može znati što hoće jer je njena volja nepoznata pa stoga procesnopravno irelevantna, ali i da se navodi tužitelja kao aktivne stranke ne mogu smatrati istinitim ili neistinitim (samo zbog toga što se tužena nije o njima izjasnila), ovaj sud je mišljenja da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je pobijanu odluku zasnovao na rezultatima izvedenih dokaza i utvrĊenom činjeničnom stanju.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: Pz-274/02 od 5.3.2004. god.)