Uredenje gradskog gradevinskog zemljista
PostPosted:Tue Jul 09, 2019 12:29 pm
UREĐENjE GRADSKOG GRAĐEVINSKOG ZEMLjIŠTA
Zakon o građevinskom zemljištu Republike Srpske
čl. 10 i 25
Kada se jedinica lokalne samouprave stara o uređenju gradskog građevinskog zemljišta, ona može postupati samo prema važećim planovima o uređenju prostora i saglasno svom programu, a ne i prema potrebama pojedinih investitora, pa tako donošenjem rješenja o urbanističkoj saglasnosti i dozvoli za građenje ne stvara se obaveza jedinice lokalne samouprave za dovršenje uređenja zemljišta na kom se gradi, već se samo naknada za uređenje građevinskog zemljišta može srazmjerno umanjiti.
Obrazloženje:
"Tužbeni zahtjev u ovoj parnici tužitelj temelji na tvrdnji da mu je u postupku izdavanja rješenja o urbanističkoj saglasnosti, odnosno rješenja o dozvoli za građenje određena naknada za uređenje građevinskog zemljišta iako zemljište na kom je gradio nije bilo u potpunosti uređeno (nedostatak toplovodne, elektro i vodovodne infrastrukture), smatrajući da je bila obaveza tuženog da u potpunosti uredi građevinsko zemljište, te da je zbog propuštanja izvršenja te obaveze tuženog imao troškove u visini od 138.000,00 KM, na koji način se tuženi neosnovano obogatio na njegov račun za utuženi iznos.
U ovom postupku nije sporno da je obaveza plaćanja naknade rente i troškova uređenja građevinskog zemljišta tužitelju određena rješenjima o urbanističkoj saglasnosti nadležnog organa tuženog broj... od 19.6.2006. godine i rješenjem broj... od 02.7.2007. godine, te da je tim rješenjima određeno da će se konačna visina rente i naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta odrediti u postupku donošenja rješenja o odobrenju za građenje.
Rješenje nadležnog organa o odobrenju za građenje objekta u ogranku... broj... doneseno je 03.4.2007. godine, a rješenje istog organa o odobrenju za građenje objekta na lokaciji 3. P. put broj... doneseno je 23.5.2008. godine. Nije sporno ni da su ova rješenja postala konačna i pravosnažna u upravnom postupku.
Prema vremenu donošenja rješenja o dozvoli za građenje kojim je konačno utvrđena visina rente i naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta (03.4.2007. godine i 23.5.2008. godine) proizlazi da se na utvrđenje obaveze plaćanja naknade i visine te naknade ima primijeniti Zakon o građevinskom zemljištu Republike Srpske objavljen u "Sl. glasniku RS" broj 112/06, koji je stupio na snagu 01.12.2006. godine.
Prema odredbi člana 21. stav 2. naprijed navedenog zakona iznos naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta i iznos naknade za prirodne pogodnosti gradskog građevinskog zemljišta utvrđuju se rješenjem o urbanističkoj saglasnosti po jedinici korisne površine objekta koji će se graditi, a konačan iznos naknada utvrđuje se u postupku izdavanja odobrenja za građenje.
Odredbom člana 24. istog zakona propisano je da naknadu za uređenje građevinskog zemljišta plaćaju investitori građevine koja se gradi na tom zemljištu prema jedinici površine objekta za čiju izgradnju se izdaje urbanistička saglasnost.
Članom 25. stav 1. ZGZ propisano je da, ako se objekat gradi na gradskom građevinskom zemljištu koje nije uređeno, investor je dužan da izvrši uređenje na cijeloj površini građevinske parcele saglasno urbanističko-tehničkim i drugim uslovima utvrđenim u urbanističkoj saglasnosti, a stavom 2. da u slučaju iz prethodnog stava investitor nije dužan da plati naknadu za troškove uređenja građevinske parcele koje je izvršio, već samo srazmjerni iznos naknade koji otpada na to zemljište, a koji se odnosi na troškove uređenja koji su ranije izvršeni.
Naprijed citirane odredbe ZGZ znače da svaki investitor, pa tako i tužitelj može podnijeti zahtjev za urbanističku saglasnost i dozvolu za građenje na zemljištu koje nije potpuno uređeno, ali uz preuzimanje obaveza dovršetka uređenja zemljišta do privođenja namjeni, uz umanjenje naknade za uređenje. Međutim, donošenjem rješenja o urbanističkoj saglasnosti i dozvoli za građenje ne stvara se obaveza jedinice lokalne samouprave za dovršenje uređenja zemljišta na kom se gradi, nego se samo naknada za uređenje građevinskog zemljišta može srazmjerno umanjiti temeljem odredbe člana 25. stav 2. ZGZ. Zbog toga se u ovoj situaciji ne može smatrati da se tuženi neosnovano obogatio za troškove koje je tužitelj imao za dovršenje uređenja zemljišta.
Naime, odredbom člana 10. stav 1. ZGZ propisano je da se jedinica lokalne samouprave stara o uređenju gradskog građevinskog zemljišta u skladu sa zakonom, a odredbom člana 23. stav 2. istog zakona da se iznos naknade za uređenje građevinskog zemljišta utvrđuje saglasno programu uređenja gradskog građevinskog zemljišta.
Ovo znači da jedinica lokalne samouprave po pitanju uređenja gradskog građevinskog zemljišta (što joj je nadležnost po Zakonu o lokalnoj samoupravi - "Sl. glasnik RS" 101/04...) može postupati samo prema važećim planovima o uređenju prostora i saglasno svom programu, ali ne i prema potrebama pojedinih investitora.
O samoj visini naknade za uređenje građevinskog zemljišta koja je određena tužitelju, ovaj sud se ne može izjašnjavati u parničnom postupku, budući da se rješenja o urbanističkoj saglasnosti i dozvoli za građenje, kojim je utvrđena visina naknade donose u upravnom postupku i moguće ih je pobijati samo u tom postupku zakonom propisanim pravnim sredstvima, kako to pravilno smatra drugostepeni sud.
Međutim, vrijedi napomenuti da je prema stanju spisa u postupku utvrđivanja naknade, provedena procedura odobravanja beneficija tužitelju po odredbi člana 25. stav 2. ZGZ, da je provedeno uviđaj na licu mjesta i sastavljen zapisnik o stepenu uređenja predmetnog zemljišta, s kojim se tužitelj složio, a na osnovu kog zapisnika su tužitelju odobreni popusti na visinu iznosa naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta propisani članom 33. Odluke o građevinskom zemljištu Grada B. ("Sl. glasnik Grada Banjaluka" 9/04, 11/04 i 22/04).
Prema navedenom, pobijana presuda nema nedostataka na koje se ukazuje revizijom, niti onih na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pa je o reviziji tužitelja odlučeno kao u izreci temeljem odredbe člana 248. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13)."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 57 0 Ps 072190 16 Rev od 8.3.2017. godine)
Zakon o građevinskom zemljištu Republike Srpske
čl. 10 i 25
Kada se jedinica lokalne samouprave stara o uređenju gradskog građevinskog zemljišta, ona može postupati samo prema važećim planovima o uređenju prostora i saglasno svom programu, a ne i prema potrebama pojedinih investitora, pa tako donošenjem rješenja o urbanističkoj saglasnosti i dozvoli za građenje ne stvara se obaveza jedinice lokalne samouprave za dovršenje uređenja zemljišta na kom se gradi, već se samo naknada za uređenje građevinskog zemljišta može srazmjerno umanjiti.
Obrazloženje:
"Tužbeni zahtjev u ovoj parnici tužitelj temelji na tvrdnji da mu je u postupku izdavanja rješenja o urbanističkoj saglasnosti, odnosno rješenja o dozvoli za građenje određena naknada za uređenje građevinskog zemljišta iako zemljište na kom je gradio nije bilo u potpunosti uređeno (nedostatak toplovodne, elektro i vodovodne infrastrukture), smatrajući da je bila obaveza tuženog da u potpunosti uredi građevinsko zemljište, te da je zbog propuštanja izvršenja te obaveze tuženog imao troškove u visini od 138.000,00 KM, na koji način se tuženi neosnovano obogatio na njegov račun za utuženi iznos.
U ovom postupku nije sporno da je obaveza plaćanja naknade rente i troškova uređenja građevinskog zemljišta tužitelju određena rješenjima o urbanističkoj saglasnosti nadležnog organa tuženog broj... od 19.6.2006. godine i rješenjem broj... od 02.7.2007. godine, te da je tim rješenjima određeno da će se konačna visina rente i naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta odrediti u postupku donošenja rješenja o odobrenju za građenje.
Rješenje nadležnog organa o odobrenju za građenje objekta u ogranku... broj... doneseno je 03.4.2007. godine, a rješenje istog organa o odobrenju za građenje objekta na lokaciji 3. P. put broj... doneseno je 23.5.2008. godine. Nije sporno ni da su ova rješenja postala konačna i pravosnažna u upravnom postupku.
Prema vremenu donošenja rješenja o dozvoli za građenje kojim je konačno utvrđena visina rente i naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta (03.4.2007. godine i 23.5.2008. godine) proizlazi da se na utvrđenje obaveze plaćanja naknade i visine te naknade ima primijeniti Zakon o građevinskom zemljištu Republike Srpske objavljen u "Sl. glasniku RS" broj 112/06, koji je stupio na snagu 01.12.2006. godine.
Prema odredbi člana 21. stav 2. naprijed navedenog zakona iznos naknade za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta i iznos naknade za prirodne pogodnosti gradskog građevinskog zemljišta utvrđuju se rješenjem o urbanističkoj saglasnosti po jedinici korisne površine objekta koji će se graditi, a konačan iznos naknada utvrđuje se u postupku izdavanja odobrenja za građenje.
Odredbom člana 24. istog zakona propisano je da naknadu za uređenje građevinskog zemljišta plaćaju investitori građevine koja se gradi na tom zemljištu prema jedinici površine objekta za čiju izgradnju se izdaje urbanistička saglasnost.
Članom 25. stav 1. ZGZ propisano je da, ako se objekat gradi na gradskom građevinskom zemljištu koje nije uređeno, investor je dužan da izvrši uređenje na cijeloj površini građevinske parcele saglasno urbanističko-tehničkim i drugim uslovima utvrđenim u urbanističkoj saglasnosti, a stavom 2. da u slučaju iz prethodnog stava investitor nije dužan da plati naknadu za troškove uređenja građevinske parcele koje je izvršio, već samo srazmjerni iznos naknade koji otpada na to zemljište, a koji se odnosi na troškove uređenja koji su ranije izvršeni.
Naprijed citirane odredbe ZGZ znače da svaki investitor, pa tako i tužitelj može podnijeti zahtjev za urbanističku saglasnost i dozvolu za građenje na zemljištu koje nije potpuno uređeno, ali uz preuzimanje obaveza dovršetka uređenja zemljišta do privođenja namjeni, uz umanjenje naknade za uređenje. Međutim, donošenjem rješenja o urbanističkoj saglasnosti i dozvoli za građenje ne stvara se obaveza jedinice lokalne samouprave za dovršenje uređenja zemljišta na kom se gradi, nego se samo naknada za uređenje građevinskog zemljišta može srazmjerno umanjiti temeljem odredbe člana 25. stav 2. ZGZ. Zbog toga se u ovoj situaciji ne može smatrati da se tuženi neosnovano obogatio za troškove koje je tužitelj imao za dovršenje uređenja zemljišta.
Naime, odredbom člana 10. stav 1. ZGZ propisano je da se jedinica lokalne samouprave stara o uređenju gradskog građevinskog zemljišta u skladu sa zakonom, a odredbom člana 23. stav 2. istog zakona da se iznos naknade za uređenje građevinskog zemljišta utvrđuje saglasno programu uređenja gradskog građevinskog zemljišta.
Ovo znači da jedinica lokalne samouprave po pitanju uređenja gradskog građevinskog zemljišta (što joj je nadležnost po Zakonu o lokalnoj samoupravi - "Sl. glasnik RS" 101/04...) može postupati samo prema važećim planovima o uređenju prostora i saglasno svom programu, ali ne i prema potrebama pojedinih investitora.
O samoj visini naknade za uređenje građevinskog zemljišta koja je određena tužitelju, ovaj sud se ne može izjašnjavati u parničnom postupku, budući da se rješenja o urbanističkoj saglasnosti i dozvoli za građenje, kojim je utvrđena visina naknade donose u upravnom postupku i moguće ih je pobijati samo u tom postupku zakonom propisanim pravnim sredstvima, kako to pravilno smatra drugostepeni sud.
Međutim, vrijedi napomenuti da je prema stanju spisa u postupku utvrđivanja naknade, provedena procedura odobravanja beneficija tužitelju po odredbi člana 25. stav 2. ZGZ, da je provedeno uviđaj na licu mjesta i sastavljen zapisnik o stepenu uređenja predmetnog zemljišta, s kojim se tužitelj složio, a na osnovu kog zapisnika su tužitelju odobreni popusti na visinu iznosa naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta propisani članom 33. Odluke o građevinskom zemljištu Grada B. ("Sl. glasnik Grada Banjaluka" 9/04, 11/04 i 22/04).
Prema navedenom, pobijana presuda nema nedostataka na koje se ukazuje revizijom, niti onih na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pa je o reviziji tužitelja odlučeno kao u izreci temeljem odredbe člana 248. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13)."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 57 0 Ps 072190 16 Rev od 8.3.2017. godine)