Uslovi osiguranja od automobilske odgovornosti
PostPosted:Thu Apr 18, 2019 8:43 pm
USLOVI OSIGURANJA OD AUTOMOBILSKE ODGOVORNOSTI
Zakon o osiguranju imovine i osoba
član 80
Činjenica da osiguranik (štetnik) nije zaključio ugovor o osiguranju u „pričeknom roku“, nego ga je zaključio po isteku tog roka to pravilno zaključuju nižestepeni sudovi da je vozilo, u kojem je tužitelj nastradao kao saputnik u vrijeme štetnog događaja bilo neosigurano, jer nema kontinuiteta u osiguranju koje bi pokrivalo i vrijeme nastanka štetnog događaja.
Obrazloženje:
"Odredbom člana 7. stav 3. Uslova osiguranja od automobilske odgovornosti je propisano da kod osiguranja zaključenog na jednu ili više godina obostrane obaveze i prava iz ugovora produžuju se za 30 dana (tzv. "pričekni rok"), ako osigurovaču nije najmanje 3 dana prije isteka osiguranja bila uručena izjava ugovarača osiguranja da ne pristaje na takvo produženje, uz uslov da za sljedeću godinu osiguranik zaključi osiguranje kod istog osiguravača. Stavom 5. istog člana je propisano da ako u toku pričeknog roka nastupi osigurani slučaj, a osiguranik ne zaključi ugovor o osiguranju kod istog osiguravača, smatrat će se da je vozilo u pričeknom roku bilo neosigurano. U konkretnom slučaju iz činjeničnog utvrđenja proizilazi da je do štetnog događaja došlo 17-ti dan nakon isteka ranije polise, pa cijeneći da osiguranik (štetnik) nije zaključio ugovor o osiguranju u pričeknom roku, nego ga je zaključio po isteku tog roka, odnosno 25.06.2003. godine, to pravilno zaključuju nižestepeni sudovi da je vozilo, kojim je upravljao D.B. i u kojem je tužitelj nastradao kao saputnik, u vrijeme štetnog događaja bilo neosigurano, jer nema kontinuiteta u osiguranju koje bi pokrivalo i vrijeme nastanka štetnog događaja. Odredbom člana 82. Zakona o osiguranju imovine i lica određeno je da kad je šteta uzrokovana neosiguranim vozilom, da se zahtjev za naknadu štete može podnijeti kod bilo kojeg osiguravajućeg društva u FBiH, pa kad je tužitelj ustao sa tužbom protiv navedenog tuženog, kao jednog od društava za osiguranje u FBiH, nije promašio pasivnu legitimaciju."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 39018/2012 od 7.3.2013. godine)
Zakon o osiguranju imovine i osoba
član 80
Činjenica da osiguranik (štetnik) nije zaključio ugovor o osiguranju u „pričeknom roku“, nego ga je zaključio po isteku tog roka to pravilno zaključuju nižestepeni sudovi da je vozilo, u kojem je tužitelj nastradao kao saputnik u vrijeme štetnog događaja bilo neosigurano, jer nema kontinuiteta u osiguranju koje bi pokrivalo i vrijeme nastanka štetnog događaja.
Obrazloženje:
"Odredbom člana 7. stav 3. Uslova osiguranja od automobilske odgovornosti je propisano da kod osiguranja zaključenog na jednu ili više godina obostrane obaveze i prava iz ugovora produžuju se za 30 dana (tzv. "pričekni rok"), ako osigurovaču nije najmanje 3 dana prije isteka osiguranja bila uručena izjava ugovarača osiguranja da ne pristaje na takvo produženje, uz uslov da za sljedeću godinu osiguranik zaključi osiguranje kod istog osiguravača. Stavom 5. istog člana je propisano da ako u toku pričeknog roka nastupi osigurani slučaj, a osiguranik ne zaključi ugovor o osiguranju kod istog osiguravača, smatrat će se da je vozilo u pričeknom roku bilo neosigurano. U konkretnom slučaju iz činjeničnog utvrđenja proizilazi da je do štetnog događaja došlo 17-ti dan nakon isteka ranije polise, pa cijeneći da osiguranik (štetnik) nije zaključio ugovor o osiguranju u pričeknom roku, nego ga je zaključio po isteku tog roka, odnosno 25.06.2003. godine, to pravilno zaključuju nižestepeni sudovi da je vozilo, kojim je upravljao D.B. i u kojem je tužitelj nastradao kao saputnik, u vrijeme štetnog događaja bilo neosigurano, jer nema kontinuiteta u osiguranju koje bi pokrivalo i vrijeme nastanka štetnog događaja. Odredbom člana 82. Zakona o osiguranju imovine i lica određeno je da kad je šteta uzrokovana neosiguranim vozilom, da se zahtjev za naknadu štete može podnijeti kod bilo kojeg osiguravajućeg društva u FBiH, pa kad je tužitelj ustao sa tužbom protiv navedenog tuženog, kao jednog od društava za osiguranje u FBiH, nije promašio pasivnu legitimaciju."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 39018/2012 od 7.3.2013. godine)