Član 47. Zakona o izmjenama i dopunama osnovnog Zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta ("Sl. list SFRJ", broj: 12/67)
POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE KOJE JE PO SILI ZAKONA PO ČLANU 47. ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OSNOVNOG ZAKONA O ISKORIŠTAVANJU POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA POSTALO DRUŠTVENA (DRŽAVNA) SVOJINA, NE MOŽE BITI PREDMET NASLIJEĐIVANJA IZA RANIJEG VLASNIKA KOJI TO ZEMLJIŠTE NE POSJEDUJE OD 1954. GODINE.
Iz obrazloženja:
Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrĊena prvostepena presuda kojom je odbijen njihov tužbeni zahtjev da se utvrdi da nije pravno valjana uknjižba promjena prava vlasništva i posjeda u zemljišnoj knjizi i katastru na spornim nekretninama, da se te uknjižba briše i tužitelji upišu kao suvlasnici odnosno suposjednici tih nekretnina prema dopunskom rješenju o nasljeĊivanju Osnovnog suda B.
Protiv ove presude tužitelji su izjavili reviziju. Revizija nije osnovana.
Nižestepeni sudovi su utvrdili da je predniku tužitelja J.L. prestalo pravo vlasništva na spornim nekretninama obzirom da su 1954. godine, kada je vršena arondacija, od njega uzete sporne nekretnine koje on od tada nije obraĊivao niti plaćao obaveze prema društvenoj zajednici više od 10 godina, sve do 23.03.1967. godine, kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta ("Sl. list SFRJ", broj 12/67), prema kojem je (član 47.) poljoprivredno zemljište u privatnom vlasništvu prelazilo po sili zakona u društveno ako ga njegov vlasnik nije obraĊivao niti za njega plaćao obaveze prema društvenoj zajednici 10 ili više godina, ako je za to vrijeme zemljište koristila radna organizacija ili društveno politička zajednica bez ugovora sa vlasnikom zemljišta, koji za to vrijeme nije podnio tužbu za priznanje prava vlasništva ili tužbu za naknadu štete za korištenje tog zemljišta. U konkretnom slučaju se radilo o poljoprivrednom zemljištu u smislu člana 1. stav 2. Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta – prečišćeni tekst ("Sl. list SFRJ", broj: 25/65, 12/67 i 14/70).
Pravilno je drugostepeni sud cijenio odluku prvostepenog suda da sporne nekretnine nisu mogle biti predmetom nasljeĊivanja, jer su po sili zakona postale društvena svojina, pa kako prednik tužitelja u času smrti nije
bio njihov vlasnik, to ni tužitelji nasleĊivanjem iza njega nisu mogli steći vlasništvo na njima.
Ne stoji revizioni prigovor tužitelja da njihov prednik nije dobio naknadu za oduzeto zemljište, da nije dobio posebno rješenje o arondaciji i da je prednik tuženog bespravno ušao u posjed navedenih nekretnina, jer, kako pravilno zaključuje drugostepeni sud, za prelazak privatne svojine u društvenu nije bila potrebna savjesnost na strani primaoca (prednika tuženog), niti bilo koji drugi uvjet, osim uvjeta prediviĊenih članom 47. navedenog zakona, a oni su bili ispunjeni.
Pravilna je ocjena drugostepenog suda da je neosnovan žalbeni prigovor, ponovljen u reviziji, da Zakon o izmjenama i dopunama Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta nije preuzet kao republički zakon u "Sl. listu RBiH", broj 2/92 i 13/94, jer tog propisa nema ni u Zakonu o neprimjenjivanju odredaba saveznih Zakona i propisa donesenih za njihovo izvršavanje na teritoriji SRBiH ("Sl. list RBiH", broj 2/92).
Osnovni zakon o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta preuzet je članom 1. Zakona o važenju odreĊenih odredaba saveznih zakona u oblasti privrede ("Sl. list SRBiH", broj 37/71), gdje je rečeno da će se ovaj zakon primjenjivati do donošenja odgovarajućih republičkih zakona a najkasnije do 31.12.1972. godine. Takav odgovarajući republički zakon nije nikada donesen, a pravni prednici tuženog su do 31.12.1972. godine već stekli pravo
raspolaganja na spornom zemljištu po članu 47. Zakona o izmjenama i dopunama Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta, pa se na njih novi republički zakon ne bi mogao primjeniti i da je donesen, kako to pravilno u svojoj presudi cijeni drugostepeni sud.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev–465/02 od 23.09.2004. god.)
POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE KOJE JE PO SILI ZAKONA PO ČLANU 47. ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OSNOVNOG ZAKONA O ISKORIŠTAVANJU POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA POSTALO DRUŠTVENA (DRŽAVNA) SVOJINA, NE MOŽE BITI PREDMET NASLIJEĐIVANJA IZA RANIJEG VLASNIKA KOJI TO ZEMLJIŠTE NE POSJEDUJE OD 1954. GODINE.
Iz obrazloženja:
Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrĊena prvostepena presuda kojom je odbijen njihov tužbeni zahtjev da se utvrdi da nije pravno valjana uknjižba promjena prava vlasništva i posjeda u zemljišnoj knjizi i katastru na spornim nekretninama, da se te uknjižba briše i tužitelji upišu kao suvlasnici odnosno suposjednici tih nekretnina prema dopunskom rješenju o nasljeĊivanju Osnovnog suda B.
Protiv ove presude tužitelji su izjavili reviziju. Revizija nije osnovana.
Nižestepeni sudovi su utvrdili da je predniku tužitelja J.L. prestalo pravo vlasništva na spornim nekretninama obzirom da su 1954. godine, kada je vršena arondacija, od njega uzete sporne nekretnine koje on od tada nije obraĊivao niti plaćao obaveze prema društvenoj zajednici više od 10 godina, sve do 23.03.1967. godine, kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta ("Sl. list SFRJ", broj 12/67), prema kojem je (član 47.) poljoprivredno zemljište u privatnom vlasništvu prelazilo po sili zakona u društveno ako ga njegov vlasnik nije obraĊivao niti za njega plaćao obaveze prema društvenoj zajednici 10 ili više godina, ako je za to vrijeme zemljište koristila radna organizacija ili društveno politička zajednica bez ugovora sa vlasnikom zemljišta, koji za to vrijeme nije podnio tužbu za priznanje prava vlasništva ili tužbu za naknadu štete za korištenje tog zemljišta. U konkretnom slučaju se radilo o poljoprivrednom zemljištu u smislu člana 1. stav 2. Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta – prečišćeni tekst ("Sl. list SFRJ", broj: 25/65, 12/67 i 14/70).
Pravilno je drugostepeni sud cijenio odluku prvostepenog suda da sporne nekretnine nisu mogle biti predmetom nasljeĊivanja, jer su po sili zakona postale društvena svojina, pa kako prednik tužitelja u času smrti nije
bio njihov vlasnik, to ni tužitelji nasleĊivanjem iza njega nisu mogli steći vlasništvo na njima.
Ne stoji revizioni prigovor tužitelja da njihov prednik nije dobio naknadu za oduzeto zemljište, da nije dobio posebno rješenje o arondaciji i da je prednik tuženog bespravno ušao u posjed navedenih nekretnina, jer, kako pravilno zaključuje drugostepeni sud, za prelazak privatne svojine u društvenu nije bila potrebna savjesnost na strani primaoca (prednika tuženog), niti bilo koji drugi uvjet, osim uvjeta prediviĊenih članom 47. navedenog zakona, a oni su bili ispunjeni.
Pravilna je ocjena drugostepenog suda da je neosnovan žalbeni prigovor, ponovljen u reviziji, da Zakon o izmjenama i dopunama Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta nije preuzet kao republički zakon u "Sl. listu RBiH", broj 2/92 i 13/94, jer tog propisa nema ni u Zakonu o neprimjenjivanju odredaba saveznih Zakona i propisa donesenih za njihovo izvršavanje na teritoriji SRBiH ("Sl. list RBiH", broj 2/92).
Osnovni zakon o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta preuzet je članom 1. Zakona o važenju odreĊenih odredaba saveznih zakona u oblasti privrede ("Sl. list SRBiH", broj 37/71), gdje je rečeno da će se ovaj zakon primjenjivati do donošenja odgovarajućih republičkih zakona a najkasnije do 31.12.1972. godine. Takav odgovarajući republički zakon nije nikada donesen, a pravni prednici tuženog su do 31.12.1972. godine već stekli pravo
raspolaganja na spornom zemljištu po članu 47. Zakona o izmjenama i dopunama Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta, pa se na njih novi republički zakon ne bi mogao primjeniti i da je donesen, kako to pravilno u svojoj presudi cijeni drugostepeni sud.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev–465/02 od 23.09.2004. god.)
