NIŠTAVOST UGOVORA ZAKLJUČENOG BEZ SAGLASNOSTI DRUGOG BRAČNOG DRUGA
Zakon o obligacionim odnosima
član 103
Kada jedan bračni drug postupi suprotno zakonskoj odredbi kojom je određeno da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno pa proda stan, zaključeni ugovor između njega kao prodavca i kupca je ništav.
Obrazloženje:
"Nasuprot navoda žalbi, prvostepeni sud je nakon provedenog postupka i izvedenih svih potrebnih dokaza donio pravilnu i zakonitu odluku.
Prvostepeni sud je pravilno utvrdio da je stan koji se nalazi u S. u ulici..., Na trećem spratu označen sa brojem..., površine 51,40 m2, zajednička bračna imovina tužiteljice i prvotuženog i da je udio stranaka u toj imovini od po 1/2, što je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u S. broj: P-... od 26.10.2005. godine. Pravilno je utvrđeno da je prvotuženi kao prodavac sa drugo i trećetuženim kao kupcima dana 26.12.2003. godine zaključio ugovor o kupoprodaji predmetnog stana. Prvostepeni sud se, nasuprot navoda žalbi, pravilno poziva na odredbe člana 265. Porodičnog zakona ("Sl. list SR BiH”, broj: 21/79 i 44/89, kao i "Sl. BiH” broj 6/94 i 13/94), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja spornog ugovora, a stavom 1 je propisano da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, a da stavom 2. svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan braćni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima. Prvostepeni sud takođe, nasuprot navoda žalbi, je pravilno utvrdio da je prvotuženi postupio suprotno citiranoj zakonskoj odredbi, zaključeni ugovor između prvotuženog kao prodavca te drugo i trećetuženog je ništav, pa je pravilno odlučeno kao u izreci prvostepene presude, pravilnom primjenom odredaba člana 103. Zakona o obligacionim odnosima. Prvostepeni sud je pravilno odbio, na osnovu provedenog postupka prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor zastare kao neosnovani. Takođe se pravilno pozivao na odredbe člana 109. Zakona o obligacionim odnosima kojim je propisano da na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti na koju se pozvala tužiteljica kao zainteresovano lice, a i članom 110. ZOO-a je propisano da se pravo na isticanje ništavosti ne gasi. Prvostepeni sud takođe, nasuprot navoda žalbi, je pravilno odlučio o istaknutom prigovoru nedostatku pasivne legitimacije, utvrđujući da isti nije osnovan, jer su drugo i treće učesnici obligacionog odnosa iz ugovora, koji je apsolutno ništav i protivan prinudnim propisima, te se u tom slučaju kao lica sa kojim je ugovor zaključen mogu od prvo tuženog tražiti naknadu štete, jer je isti radio u okviru ništavo pravnog posla, ako u trenutku zaključenja ugovora nisu znali, niti su morali znati da prvotuženi nije imao ovlaštenje za zaključenje ugovora."
(Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, 65 0 P 049691 10 Gž od 27.6.2012. godine)
Zakon o obligacionim odnosima
član 103
Kada jedan bračni drug postupi suprotno zakonskoj odredbi kojom je određeno da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno pa proda stan, zaključeni ugovor između njega kao prodavca i kupca je ništav.
Obrazloženje:
"Nasuprot navoda žalbi, prvostepeni sud je nakon provedenog postupka i izvedenih svih potrebnih dokaza donio pravilnu i zakonitu odluku.
Prvostepeni sud je pravilno utvrdio da je stan koji se nalazi u S. u ulici..., Na trećem spratu označen sa brojem..., površine 51,40 m2, zajednička bračna imovina tužiteljice i prvotuženog i da je udio stranaka u toj imovini od po 1/2, što je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u S. broj: P-... od 26.10.2005. godine. Pravilno je utvrđeno da je prvotuženi kao prodavac sa drugo i trećetuženim kao kupcima dana 26.12.2003. godine zaključio ugovor o kupoprodaji predmetnog stana. Prvostepeni sud se, nasuprot navoda žalbi, pravilno poziva na odredbe člana 265. Porodičnog zakona ("Sl. list SR BiH”, broj: 21/79 i 44/89, kao i "Sl. BiH” broj 6/94 i 13/94), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja spornog ugovora, a stavom 1 je propisano da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, a da stavom 2. svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan braćni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima. Prvostepeni sud takođe, nasuprot navoda žalbi, je pravilno utvrdio da je prvotuženi postupio suprotno citiranoj zakonskoj odredbi, zaključeni ugovor između prvotuženog kao prodavca te drugo i trećetuženog je ništav, pa je pravilno odlučeno kao u izreci prvostepene presude, pravilnom primjenom odredaba člana 103. Zakona o obligacionim odnosima. Prvostepeni sud je pravilno odbio, na osnovu provedenog postupka prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor zastare kao neosnovani. Takođe se pravilno pozivao na odredbe člana 109. Zakona o obligacionim odnosima kojim je propisano da na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti na koju se pozvala tužiteljica kao zainteresovano lice, a i članom 110. ZOO-a je propisano da se pravo na isticanje ništavosti ne gasi. Prvostepeni sud takođe, nasuprot navoda žalbi, je pravilno odlučio o istaknutom prigovoru nedostatku pasivne legitimacije, utvrđujući da isti nije osnovan, jer su drugo i treće učesnici obligacionog odnosa iz ugovora, koji je apsolutno ništav i protivan prinudnim propisima, te se u tom slučaju kao lica sa kojim je ugovor zaključen mogu od prvo tuženog tražiti naknadu štete, jer je isti radio u okviru ništavo pravnog posla, ako u trenutku zaključenja ugovora nisu znali, niti su morali znati da prvotuženi nije imao ovlaštenje za zaključenje ugovora."
(Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, 65 0 P 049691 10 Gž od 27.6.2012. godine)
