STAMBENO PRAVO
Član 20. Zakona o stambenim odnosima
Član 46. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
Član 8. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda Član 1. Protokola 1.
RJEŠENJEM O ODREĐIVANJU PREDLAGATELJICE ZA NOSIOCA STANARSKOG PRAVA PO ČLANU 20. ZAKONA O STAMBENIM ODNOSIMA PROTIVNIKU NIJE USKRAČENO PRAVO NA DOM I MIRNO UŽIVANJE VLASNIŠTVA, JER JE ON ISTIM RJEŠENJEM PRESTAO BITI NOSILAC STANARSKOG PRAVA POD UVJETIMA PREDVIĐENIM ZAKONOM.
Iz obrazloženja:
Prema odredbi člana 20. Zakona o stambenim odnosima (ZSO) sud u vanparničnom postupku odlučuje ko će od ranijih bračnih drugova, koji su zajednički nosioci stanarskog prava, nakon razvoda braka ostati nosilac stanarskog prava, ako se oni o tome ne sporazumiju.
Očito je da se stranke u ovom predmetu o tome nisu mogle sporazumjeti, iako se ovaj postupak vodi već od 20.06.1997. godine. Nižestepeni sudovi su utvrdili da stranke nisu uspjele sporni stan ni zamijeniti za dva manja, niti se dogovoriti da stan podijele, kako bi na taj način obje rješile svoj stambeni problem. U takvoj situaciji sudu je jedino preostalo, da o tome ko će ostati u stanu, odluči sam na osnovu kriterija propisanih u članu 20. ZSO, tj. stambenih potreba oba bračna druga, razloga zbog kojih je brak razveden i svih drugih socijalnih okolnosti (zajednička djeca stranaka ne žive sa njima).
S obzirom da je i predlagateljica po članu 19. stav 2. ZSO nosilac stanarskog prava na spornom stanu, nebitno je što je taj stan dobio na korištenje njen protivnik, pogotovo što iz dokaza koje je proveo prvostepeni sud slijedi da bi i predlagateljica od svoje radne organizacije u isto vrijeme dobila stan da stan nije dobio protivnik (bila je prva na rang listi, ali se odrekla tog prava).
Tačna je reviziona tvrdnja da je sada stanarsko prava ukinuto. Naime, prema odredbi člana 46. stav 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Sl. novine FBiH", broj 27/97 do 15/02) svi ugovori o korištenju stana prestali su važiti sa 6.12.2000. godine. MeĊutim, postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je ranije, a član 20. ZSO još uvijek je na snazi. Odlukom Ustavnog suda BiH broj U–55/02 od 26.9.2003. godine utvrĊeno je da je taj član u saglasnosti sa članom II/3. f ) i k) Ustava BiH i članom 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kao i članom
1. Protokola broj 1. uz pomenutu Konvenciju. Zato se ne mogu prihvatiti revizione primjedbe protivnika predlagateljice da su osporenom odlukom povrijeĊena njegova ljudska prava.
(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev–19/03 od 4.3.2004. god.)
Član 20. Zakona o stambenim odnosima
Član 46. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
Član 8. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda Član 1. Protokola 1.
RJEŠENJEM O ODREĐIVANJU PREDLAGATELJICE ZA NOSIOCA STANARSKOG PRAVA PO ČLANU 20. ZAKONA O STAMBENIM ODNOSIMA PROTIVNIKU NIJE USKRAČENO PRAVO NA DOM I MIRNO UŽIVANJE VLASNIŠTVA, JER JE ON ISTIM RJEŠENJEM PRESTAO BITI NOSILAC STANARSKOG PRAVA POD UVJETIMA PREDVIĐENIM ZAKONOM.
Iz obrazloženja:
Prema odredbi člana 20. Zakona o stambenim odnosima (ZSO) sud u vanparničnom postupku odlučuje ko će od ranijih bračnih drugova, koji su zajednički nosioci stanarskog prava, nakon razvoda braka ostati nosilac stanarskog prava, ako se oni o tome ne sporazumiju.
Očito je da se stranke u ovom predmetu o tome nisu mogle sporazumjeti, iako se ovaj postupak vodi već od 20.06.1997. godine. Nižestepeni sudovi su utvrdili da stranke nisu uspjele sporni stan ni zamijeniti za dva manja, niti se dogovoriti da stan podijele, kako bi na taj način obje rješile svoj stambeni problem. U takvoj situaciji sudu je jedino preostalo, da o tome ko će ostati u stanu, odluči sam na osnovu kriterija propisanih u članu 20. ZSO, tj. stambenih potreba oba bračna druga, razloga zbog kojih je brak razveden i svih drugih socijalnih okolnosti (zajednička djeca stranaka ne žive sa njima).
S obzirom da je i predlagateljica po članu 19. stav 2. ZSO nosilac stanarskog prava na spornom stanu, nebitno je što je taj stan dobio na korištenje njen protivnik, pogotovo što iz dokaza koje je proveo prvostepeni sud slijedi da bi i predlagateljica od svoje radne organizacije u isto vrijeme dobila stan da stan nije dobio protivnik (bila je prva na rang listi, ali se odrekla tog prava).
Tačna je reviziona tvrdnja da je sada stanarsko prava ukinuto. Naime, prema odredbi člana 46. stav 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Sl. novine FBiH", broj 27/97 do 15/02) svi ugovori o korištenju stana prestali su važiti sa 6.12.2000. godine. MeĊutim, postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je ranije, a član 20. ZSO još uvijek je na snazi. Odlukom Ustavnog suda BiH broj U–55/02 od 26.9.2003. godine utvrĊeno je da je taj član u saglasnosti sa članom II/3. f ) i k) Ustava BiH i članom 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kao i članom
1. Protokola broj 1. uz pomenutu Konvenciju. Zato se ne mogu prihvatiti revizione primjedbe protivnika predlagateljice da su osporenom odlukom povrijeĊena njegova ljudska prava.
(Rješenje Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev–19/03 od 4.3.2004. god.)
