DATUM OD KOG SE RAČUNAJU ZAKONSKE ZATEZNE KAMATE
Zakon o obligacionim odnosima
član 277
Kada sud utvrdi obavezu tuženog na izmirenje duga, on je dužan da dug plati sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana preciziranja tužbenog zahtjeva jer se tuženi od tog datuma nalazi u docnji sa izmirenjem spornog duga, a ne od dana podnošenja tužbe.
Obrazloženje:
"Iz stanja spisa proizilazi da je u prvostepenom postupku utvrđeno da su parnične stranke 13.04.2001.godine zaključile ugovor o naknadi za dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište na korištenje za izgradnju stambeno-poslovnog objekta u naselju V. u S., da su 13.04.2001.godine zaključile sporazum o raskidu ugovora kojim su se saglasile da izvrše prebijanje međusobnih potraživaja po prethodno zaključenim ugovorima, da je izvršeno prebijanje međusobnih potraživanja te utvrđeno da tuženi kao investitor duguje tužitelju iznos od 816.089,60 KM, da se tuženi prema sporazumu obavezao da umjesto plaćanja navedenog iznosa prenese tužitelju u vlasništvo pet stanova ukupne površine od 315 m2 po cijeni od 2.000,00 KM po 1 m2, što ukupno iznosi 630.000,00 KM, a ostatak duga u iznosu od 186.089,60 KM plati u deset jednakih rata od po 18.608,96 KM kroz deset narednih godina, od kojih prva dospijeva 30.04.2002.godine, svaka naredna na isti dan naredne godine, da je prigovor zastare potraživanja za iznos od 630.000,00 KM osnovan obzirom da među parničnim strankama nije sporno da je tuženi obavezu prenosa u vlasništvo pet stanova preuzeo sporazumom o raskidu ugovora od 13.04.2001.godine koja nije ispunjena a da je tužba podnesena 15.08.2003.godine, znači po proteku roka propisanog u članu 374 Zakona o obligacionim odnosima. Prema utvrđenju prvostepenog suda dug tuženog u iznosu od 111.653,76 KM se odnosi na račune tužitelja broj 140/02 od 18.04.2002.godine, 121/03 od 04.04.2003.godine, 102/04 od 07.04.2004.godine, 91/05 od 08.04.2005.godine, 87/06 od 05.04.2006.godine i 79/07 od 05.04.2007.godine, izdate na osnovu navedenog sporazuma i da isti dospijevaju na dan 30.04. tekuće godine i glase na iznos od 18.608,96 KM, nakon čega je primjenom odredbe člana 17 i 277 stav 1. Zakona o obgliacioim odnosima odlučeno kao u izreci prvostepene presude
Nisu osnovani žalbeni prigovori da je pobijana presuda donesena na osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer prema stanju spisa u prvostepenom postupku je na pouzdan način utvrđen dug tuženog u iznosu od 111.653,76 KM, da se tuženi na izmirenje spornog duga obavezao ugovorom o naknadi za dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište od 13.04.2001.godine i sporazumom o raskidu ugovora od 12.04.2001.godine, da navedeni dug nije plaćen do zaključenje glavne rasprave i da je tužitelj tužbeni zahtjev precizirao 16.04.2008.godine, što znači da su utvrđene odlučne činjenice za rješenje ove pravne stvari.
Nisu osnovani ni žalbeni prigovori da je pobijana presude donesena na osnovu pogrešne primjene materijalnog prava. Iz stanja spisa proizilazi da je prvostepeni sud nakon što je utvrdio obavezu tuženog na izmirenje spornog duga pravilnom primjenom odredbe člana 17 Zakona o obligacionim odnosima obavezao tuženog, kao učesnika u obligacionom odnosu, da sporni dug i izmiri.
Pravilan je i zaključak prvostepenog suda da je tuženi, u smislu odredbe člana 277 navedenog zakona, dužan sporni dug platiti sa zakonskim zateznim kamatama počev od 16.04.2008.godine, dana preciziranja tužbenog zahtjeva jer se tuženi od tog datuma nalazi u docnji sa izmirenjem spornog duga. S toga su odbijeni kao neosnovani žalbeni prigovori tužitelja da mu pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu od 15.08.2003.godine, dana podnošenja tužbe. I po ocjeni ovog suda tužitelju ne pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe obzirom da tužbom koja je podnesena 15.08.2003.godine nisu obuhvaćeni svi iznosi sadržani u preciziranom tužbenom zahtjevu od 16.04.2008.godine."
(Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, 65 0 Ps 014091 09 Pž od 24.4.2012. godine)
Zakon o obligacionim odnosima
član 277
Kada sud utvrdi obavezu tuženog na izmirenje duga, on je dužan da dug plati sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana preciziranja tužbenog zahtjeva jer se tuženi od tog datuma nalazi u docnji sa izmirenjem spornog duga, a ne od dana podnošenja tužbe.
Obrazloženje:
"Iz stanja spisa proizilazi da je u prvostepenom postupku utvrđeno da su parnične stranke 13.04.2001.godine zaključile ugovor o naknadi za dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište na korištenje za izgradnju stambeno-poslovnog objekta u naselju V. u S., da su 13.04.2001.godine zaključile sporazum o raskidu ugovora kojim su se saglasile da izvrše prebijanje međusobnih potraživaja po prethodno zaključenim ugovorima, da je izvršeno prebijanje međusobnih potraživanja te utvrđeno da tuženi kao investitor duguje tužitelju iznos od 816.089,60 KM, da se tuženi prema sporazumu obavezao da umjesto plaćanja navedenog iznosa prenese tužitelju u vlasništvo pet stanova ukupne površine od 315 m2 po cijeni od 2.000,00 KM po 1 m2, što ukupno iznosi 630.000,00 KM, a ostatak duga u iznosu od 186.089,60 KM plati u deset jednakih rata od po 18.608,96 KM kroz deset narednih godina, od kojih prva dospijeva 30.04.2002.godine, svaka naredna na isti dan naredne godine, da je prigovor zastare potraživanja za iznos od 630.000,00 KM osnovan obzirom da među parničnim strankama nije sporno da je tuženi obavezu prenosa u vlasništvo pet stanova preuzeo sporazumom o raskidu ugovora od 13.04.2001.godine koja nije ispunjena a da je tužba podnesena 15.08.2003.godine, znači po proteku roka propisanog u članu 374 Zakona o obligacionim odnosima. Prema utvrđenju prvostepenog suda dug tuženog u iznosu od 111.653,76 KM se odnosi na račune tužitelja broj 140/02 od 18.04.2002.godine, 121/03 od 04.04.2003.godine, 102/04 od 07.04.2004.godine, 91/05 od 08.04.2005.godine, 87/06 od 05.04.2006.godine i 79/07 od 05.04.2007.godine, izdate na osnovu navedenog sporazuma i da isti dospijevaju na dan 30.04. tekuće godine i glase na iznos od 18.608,96 KM, nakon čega je primjenom odredbe člana 17 i 277 stav 1. Zakona o obgliacioim odnosima odlučeno kao u izreci prvostepene presude
Nisu osnovani žalbeni prigovori da je pobijana presuda donesena na osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer prema stanju spisa u prvostepenom postupku je na pouzdan način utvrđen dug tuženog u iznosu od 111.653,76 KM, da se tuženi na izmirenje spornog duga obavezao ugovorom o naknadi za dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište od 13.04.2001.godine i sporazumom o raskidu ugovora od 12.04.2001.godine, da navedeni dug nije plaćen do zaključenje glavne rasprave i da je tužitelj tužbeni zahtjev precizirao 16.04.2008.godine, što znači da su utvrđene odlučne činjenice za rješenje ove pravne stvari.
Nisu osnovani ni žalbeni prigovori da je pobijana presude donesena na osnovu pogrešne primjene materijalnog prava. Iz stanja spisa proizilazi da je prvostepeni sud nakon što je utvrdio obavezu tuženog na izmirenje spornog duga pravilnom primjenom odredbe člana 17 Zakona o obligacionim odnosima obavezao tuženog, kao učesnika u obligacionom odnosu, da sporni dug i izmiri.
Pravilan je i zaključak prvostepenog suda da je tuženi, u smislu odredbe člana 277 navedenog zakona, dužan sporni dug platiti sa zakonskim zateznim kamatama počev od 16.04.2008.godine, dana preciziranja tužbenog zahtjeva jer se tuženi od tog datuma nalazi u docnji sa izmirenjem spornog duga. S toga su odbijeni kao neosnovani žalbeni prigovori tužitelja da mu pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu od 15.08.2003.godine, dana podnošenja tužbe. I po ocjeni ovog suda tužitelju ne pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe obzirom da tužbom koja je podnesena 15.08.2003.godine nisu obuhvaćeni svi iznosi sadržani u preciziranom tužbenom zahtjevu od 16.04.2008.godine."
(Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, 65 0 Ps 014091 09 Pž od 24.4.2012. godine)