NAZIV SUDA VRHOVNI SUD FBIH
BROJ PREDMETA 68 0 Ps 031548 18 Rev
SENTENCA U situaciji kada jemac da pismenu izjavu kao jemac platac (solidarno jemstvo) za obavezu glavnog dužnika odgovara povjeriocu kao glavni dužnik. U toj situaciji povjerilac može zahtijevati ispunjenje obaveze bilo od glavnog dužnika, bilo od jemca ili od obojice istovremeno.
PRAVNA OBLAST Građanska oblast
PRAVNI INSTITUTI Isplata duga po osnovu kredita
PRIMJENJENI PROPIS
naziv propisa, broj člana i broj(evi) službenog glasila u kojem je propis objavljen Član 414., 998., 1002. stav 2. i 1004. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima - „Službeni list SFRJ“, broj: 29/78, 57/89, „Službeni list R BiH“, broj: 2/92, 13/93 i 13/94 i „Službene novine F BiH“ broj: 29/03
PRETHODNE ODLUKE
broj(evi) predmeta i naziv suda koji je donio odluku Općinski sud u Livnu br. 68 0 Ps 031548 14 Ps
Kantonalni sud u Livnu br. 68 0 Ps 031548 15 Pž
ODLUKA USTAVNOG SUDA BiH _
OBRAZAC ZA INDEKSACIJU SUDSKIH ODLUKA
Pripremio/la: Tifa Potogija
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 68 0 Ps 031548 18 Rev
Sarajevo, 19.03.2019. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija Amre Hadžimustafić, kao predsjednice vijeća, Tife Potogija i Slavice Čindrak, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.V. d.d. ..., koju zastupa punomoćnik F.Č., advokat iz S..., protiv tuženog K. d.o.o. ..., kojeg zastupa punomoćnik I.D., advokat iz B..., radi utvrđenja osnovanosti osporenog potraživanja, v.sp. 605.388,12 KM, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj: 68 0 Ps 031548 15 Pž od 13.09.2018. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 19.03.2019. godine, donio je:
P R E S U D U
Revizija se uvažava, drugostepena presuda preinačava, tako što se žalba tuženog kao neosnovana odbija i prvostepena presuda potvrđuje.
Obavezuje se tuženi naknaditi tužitelju troškove revizijskog postupka u iznosu od 1.563,70 KM, a odbija se zahtjev tuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju tužitelja.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom Općinskog suda u Livnu broj: 68 0 Ps 031548 14 Ps od 26.11.2014. godine, (st.1.) utvrđeno je da su osnovana potraživanja tužitelja prema tuženom u iznosu od 605.388,12 KM, a koja su zasnovana na Izjavi od 04.11.2009. godine i Izjavi od 26.09.2011. godine, datim za osiguranje povrata sredstava po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 1199765 od 04.11.2009. godine i Dodatka 1. Ugovoru o dugoročnom kreditu reg. Broj 1199765 od 26.09.2011. godine, te ova potraživanja spadaju u opći isplatni red. (st.2.) Naloženo je stečajnom upravitelju da u roku od 30 dana od dana donošenja presude, uvrsti potraživanja tužitelja u iznosu od 605.388,12 KM u opći isplatni red uvećano za troškove postupka u iznosu od 2.168.26 KM.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Livnu broj: 68 0 Ps 031548 15 Pž od 13.09.2018. godine, (st. I) žalba tuženog je uvažena, prvostepena presuda u stavu prvom i drugom preinačena tako što je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen. (st. II) Obavezan je tužitelj naknaditi tuženom troškove parničnog postupka u iznosu od 3.340,00 KM. (st. III) Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 351,00 KM.
Blagovremeno izjavljenom revizijom tužitelj pobija drugostepenu presudu zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se revizija uvaži, pobijana presuda preinači tako što će se žalba tuženog odbiti kao neosnovana i potvrditi prvostepena presuda ili drugostepena presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovo suđenje, sa zahtjevom za naknadu troškova revizijskog postupka.
Tuženi je podnio odgovor na reviziju.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe člana 241 Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovu odredbe člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ovaj sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:
Revizija je osnovana.
Prigovor povrede odredaba parničnog postupka učinjenih pred drugostepenim sudom na koje revizija paušalno ukazuje ne navodeći u čemu se te povrede sastoje nije bio predmet ocjene u ovom postupku imajući u vidu odredbu člana 241 ZPP-a, kojom je propisano da se revizijom pobijana presuda ispituje samo u granicama navoda u reviziji. Sud pazi po službenoj dužnosti samo na povrede koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanja, a tih povreda nije bilo.
Iz utvrđenja nižestepenih sudova proizilazi da je tužitelj (dalje: davalac kredita) zaključio Ugovor o kreditu i Dodatak Ugovora o kreditu, brojevi i datumi navedeni u izreci prevostepene presude sa K... ( u daljem tekstu korisnik kredita), da je davalac kredita isplatio korisniku kredita kredit u iznosu kako je navedeno u Ugovoru o kreditu, da je tuženi dao pismene izjave o jemstvu dana 04.11.2009. i 26.09.2011. godine, kojima je jamčio banci sa svom svojom imovinom da će dužnik (primalac kredita) sa dospijećem izmiriti sve svoje obaveze prema Ugovoru iz tačke 1. izjave, neopozivo i bezuslovno se obavezao da će kao jemac-isplatitelj na prvi poziv banke isplatiti važeću i dospjelu obavezu dužnika prema Ugovoru iz tačke 1. ove izjave, kao i ostala sporedna potraživanja, da je upoznat sa sadržajem Ugovora, kao i Dodatka Ugovora o kreditu, da korisnik kredita nije u ugovorenom roku vratio kredit banci, da je nad tuženim otvoren stečajni postupak, da je tužitelj prijavio potraživanje po osnovu neplaćenog kredita u stečajnom postupku, da je stečajni upravnik osporio u cijelosti prijavljeno potraživanje i uputio tužitelja da u parničnom postupku dokazuje osnovanosti prijavljenog potraživanja, da je tužitelj potraživanja iz naprijed navedenog Ugovora prema tuženom prijavio po osnovu pismenog jemstva tuženog od 04.11.2009. i 26.09.2011. godine, datog za povrat sredstava po Ugovoru o dugoročnom kreditu i Dodatka 1. Ugovora o dugoročnom kreditu, na čemu je zasnovao i tužbeni zahtjev.
Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud je primjenom odredbe člana 997., 998. i 999. Zakona o obligacionim odnosima (dalje: ZOO) ocijenio da se tužbeni zahtjev zasniva na pismenoj izjavi jemca-platca i da je tuženi u potpunosti preuzeo obavezu dužnika davanjem naprijed pismenih izjava.
Drugostepeni sud je odlučujući o žalbi tuženog preinačio prvostepenu presudu i odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom, ocjenjujući da je prvostepeni sud pogrešno primijenio odredbe ZOO, te da je trebao primijeniti Zakon o mjenici jer se radi o mjeničnoj tužbi, a tužitelj u toku postupka nije dokazao da je dao mjeničnu izjavu niti je dostavio sudu mjenice na potpis.
Po ocjeni ovog suda pogrešan je zaključak drugostepenog suda da se u konkretnom slučaju radi o mjeničnoj tužbi i da je tužbeni zahtjev trebalo raspraviti po Zakonu o mjenici, jer iz prijave potraživanja u stečajnom postupku i same tužbe jasno proizilazi da tužitelj tužbom zahtjeva utvrđenje obaveze tuženog kao jemca zasnivane na pismenim izjavama jemca o obezbjeđenju Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i korisnika kredita, na što revizija osnovano ukazuje..
Članom 998. ZOO propisano je da „ugovor o jemstvu obavezuje jemca samo ako je izjavu o jemčenju učinio pismeno.“
Odredbom člana 1002. stav 2. ZOO propisano je da jemac odgovara za ispunjenje cijele obaveze za koju je jemčio ako njegova odgovornost nije ograničena na neki njen dio ili na drugi način podvrgnuta lakšim uslovima, dok je odredbom člana 1004. stav 3. istog zakona propisano da ako se jemac obavezao kao jemac-platac odgovara povjeriocu kao glavni dužnik za cijelu obvezu i povjerilac može zahtijevati njeno ispunjenje, bilo od glavnog dužnika, bilo od jemca ili od obojice istovremeno (solidarno jemstvo).
Izjavu o jemčenju tuženi je učinio pismeno u skladu sa odredbom člana 998. ZOO, pa ga data izjava obavezuje. Pismena forma izjave o jemčenju predstavlja bitan ili konstitutivni sastojak ugovora o jemstvu, pa kako je u predmetnom slučaju taj uslov ispunjen jemstvo tuženog je punovažno. Da bi jemstvo tuženog bilo punovažno potrebno je da je istovremeno punovažna i obaveza koju je preuzeo glavni dužnik. Pri tome nije nužno da glavni dug postoji u času zaključenja ugovora o jemstvu jer se jemstvo može dati i za buduću i za uslovnu obavezu ako su one određene. S obzirom da je prema utvrđenju nižestepenih sudova tuženi jemčio za buduću obavezu korisnika kredita bez ikakvih ograničenja (član 1002. stav 2. ZOO), pravilan je zaključak prvostepenog suda kada je utvrdio da je potraživanje tužitelja prema tuženom osnovano primjenom odredaba ZOO.
Solidarna odgovornost tuženog (jemac-platac) proizilazi iz njegove obaveze u pismenoj izjavi da odgovara povjeriocu kao glavni dužnik za cijelu obavezu (član 1004. stav 3. u vezi sa članom 414. ZOO), a na što tužitelj u reviziji osnovano ukazuje.
Kako nije bilo povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a kako je drugostepeni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo to je na osnovu člana 250. stav 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
Odluka o troškovima postupka tužitelja donesena je u smislu člana 397. stav (2) u vezi s članom 386. ZPP jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, a isti su obračunati u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata koja je bila na snazi u vrijeme preduzimanja parničnih radnji.
Zahtjev tuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju je odbijen, jer ta parnična radnja, po ocjeni ovog suda, nije bila potrebna za vođenje parnice (član 397. stav (1) ZPP u vezi sa članom 387. stav (1) istog zakona).
Predsjednica vijeća
Amra Hadžimustafić,s.r
BROJ PREDMETA 68 0 Ps 031548 18 Rev
SENTENCA U situaciji kada jemac da pismenu izjavu kao jemac platac (solidarno jemstvo) za obavezu glavnog dužnika odgovara povjeriocu kao glavni dužnik. U toj situaciji povjerilac može zahtijevati ispunjenje obaveze bilo od glavnog dužnika, bilo od jemca ili od obojice istovremeno.
PRAVNA OBLAST Građanska oblast
PRAVNI INSTITUTI Isplata duga po osnovu kredita
PRIMJENJENI PROPIS
naziv propisa, broj člana i broj(evi) službenog glasila u kojem je propis objavljen Član 414., 998., 1002. stav 2. i 1004. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima - „Službeni list SFRJ“, broj: 29/78, 57/89, „Službeni list R BiH“, broj: 2/92, 13/93 i 13/94 i „Službene novine F BiH“ broj: 29/03
PRETHODNE ODLUKE
broj(evi) predmeta i naziv suda koji je donio odluku Općinski sud u Livnu br. 68 0 Ps 031548 14 Ps
Kantonalni sud u Livnu br. 68 0 Ps 031548 15 Pž
ODLUKA USTAVNOG SUDA BiH _
OBRAZAC ZA INDEKSACIJU SUDSKIH ODLUKA
Pripremio/la: Tifa Potogija
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 68 0 Ps 031548 18 Rev
Sarajevo, 19.03.2019. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija Amre Hadžimustafić, kao predsjednice vijeća, Tife Potogija i Slavice Čindrak, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.V. d.d. ..., koju zastupa punomoćnik F.Č., advokat iz S..., protiv tuženog K. d.o.o. ..., kojeg zastupa punomoćnik I.D., advokat iz B..., radi utvrđenja osnovanosti osporenog potraživanja, v.sp. 605.388,12 KM, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj: 68 0 Ps 031548 15 Pž od 13.09.2018. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 19.03.2019. godine, donio je:
P R E S U D U
Revizija se uvažava, drugostepena presuda preinačava, tako što se žalba tuženog kao neosnovana odbija i prvostepena presuda potvrđuje.
Obavezuje se tuženi naknaditi tužitelju troškove revizijskog postupka u iznosu od 1.563,70 KM, a odbija se zahtjev tuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju tužitelja.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom Općinskog suda u Livnu broj: 68 0 Ps 031548 14 Ps od 26.11.2014. godine, (st.1.) utvrđeno je da su osnovana potraživanja tužitelja prema tuženom u iznosu od 605.388,12 KM, a koja su zasnovana na Izjavi od 04.11.2009. godine i Izjavi od 26.09.2011. godine, datim za osiguranje povrata sredstava po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 1199765 od 04.11.2009. godine i Dodatka 1. Ugovoru o dugoročnom kreditu reg. Broj 1199765 od 26.09.2011. godine, te ova potraživanja spadaju u opći isplatni red. (st.2.) Naloženo je stečajnom upravitelju da u roku od 30 dana od dana donošenja presude, uvrsti potraživanja tužitelja u iznosu od 605.388,12 KM u opći isplatni red uvećano za troškove postupka u iznosu od 2.168.26 KM.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Livnu broj: 68 0 Ps 031548 15 Pž od 13.09.2018. godine, (st. I) žalba tuženog je uvažena, prvostepena presuda u stavu prvom i drugom preinačena tako što je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen. (st. II) Obavezan je tužitelj naknaditi tuženom troškove parničnog postupka u iznosu od 3.340,00 KM. (st. III) Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 351,00 KM.
Blagovremeno izjavljenom revizijom tužitelj pobija drugostepenu presudu zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se revizija uvaži, pobijana presuda preinači tako što će se žalba tuženog odbiti kao neosnovana i potvrditi prvostepena presuda ili drugostepena presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovo suđenje, sa zahtjevom za naknadu troškova revizijskog postupka.
Tuženi je podnio odgovor na reviziju.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe člana 241 Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovu odredbe člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ovaj sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:
Revizija je osnovana.
Prigovor povrede odredaba parničnog postupka učinjenih pred drugostepenim sudom na koje revizija paušalno ukazuje ne navodeći u čemu se te povrede sastoje nije bio predmet ocjene u ovom postupku imajući u vidu odredbu člana 241 ZPP-a, kojom je propisano da se revizijom pobijana presuda ispituje samo u granicama navoda u reviziji. Sud pazi po službenoj dužnosti samo na povrede koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanja, a tih povreda nije bilo.
Iz utvrđenja nižestepenih sudova proizilazi da je tužitelj (dalje: davalac kredita) zaključio Ugovor o kreditu i Dodatak Ugovora o kreditu, brojevi i datumi navedeni u izreci prevostepene presude sa K... ( u daljem tekstu korisnik kredita), da je davalac kredita isplatio korisniku kredita kredit u iznosu kako je navedeno u Ugovoru o kreditu, da je tuženi dao pismene izjave o jemstvu dana 04.11.2009. i 26.09.2011. godine, kojima je jamčio banci sa svom svojom imovinom da će dužnik (primalac kredita) sa dospijećem izmiriti sve svoje obaveze prema Ugovoru iz tačke 1. izjave, neopozivo i bezuslovno se obavezao da će kao jemac-isplatitelj na prvi poziv banke isplatiti važeću i dospjelu obavezu dužnika prema Ugovoru iz tačke 1. ove izjave, kao i ostala sporedna potraživanja, da je upoznat sa sadržajem Ugovora, kao i Dodatka Ugovora o kreditu, da korisnik kredita nije u ugovorenom roku vratio kredit banci, da je nad tuženim otvoren stečajni postupak, da je tužitelj prijavio potraživanje po osnovu neplaćenog kredita u stečajnom postupku, da je stečajni upravnik osporio u cijelosti prijavljeno potraživanje i uputio tužitelja da u parničnom postupku dokazuje osnovanosti prijavljenog potraživanja, da je tužitelj potraživanja iz naprijed navedenog Ugovora prema tuženom prijavio po osnovu pismenog jemstva tuženog od 04.11.2009. i 26.09.2011. godine, datog za povrat sredstava po Ugovoru o dugoročnom kreditu i Dodatka 1. Ugovora o dugoročnom kreditu, na čemu je zasnovao i tužbeni zahtjev.
Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud je primjenom odredbe člana 997., 998. i 999. Zakona o obligacionim odnosima (dalje: ZOO) ocijenio da se tužbeni zahtjev zasniva na pismenoj izjavi jemca-platca i da je tuženi u potpunosti preuzeo obavezu dužnika davanjem naprijed pismenih izjava.
Drugostepeni sud je odlučujući o žalbi tuženog preinačio prvostepenu presudu i odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom, ocjenjujući da je prvostepeni sud pogrešno primijenio odredbe ZOO, te da je trebao primijeniti Zakon o mjenici jer se radi o mjeničnoj tužbi, a tužitelj u toku postupka nije dokazao da je dao mjeničnu izjavu niti je dostavio sudu mjenice na potpis.
Po ocjeni ovog suda pogrešan je zaključak drugostepenog suda da se u konkretnom slučaju radi o mjeničnoj tužbi i da je tužbeni zahtjev trebalo raspraviti po Zakonu o mjenici, jer iz prijave potraživanja u stečajnom postupku i same tužbe jasno proizilazi da tužitelj tužbom zahtjeva utvrđenje obaveze tuženog kao jemca zasnivane na pismenim izjavama jemca o obezbjeđenju Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i korisnika kredita, na što revizija osnovano ukazuje..
Članom 998. ZOO propisano je da „ugovor o jemstvu obavezuje jemca samo ako je izjavu o jemčenju učinio pismeno.“
Odredbom člana 1002. stav 2. ZOO propisano je da jemac odgovara za ispunjenje cijele obaveze za koju je jemčio ako njegova odgovornost nije ograničena na neki njen dio ili na drugi način podvrgnuta lakšim uslovima, dok je odredbom člana 1004. stav 3. istog zakona propisano da ako se jemac obavezao kao jemac-platac odgovara povjeriocu kao glavni dužnik za cijelu obvezu i povjerilac može zahtijevati njeno ispunjenje, bilo od glavnog dužnika, bilo od jemca ili od obojice istovremeno (solidarno jemstvo).
Izjavu o jemčenju tuženi je učinio pismeno u skladu sa odredbom člana 998. ZOO, pa ga data izjava obavezuje. Pismena forma izjave o jemčenju predstavlja bitan ili konstitutivni sastojak ugovora o jemstvu, pa kako je u predmetnom slučaju taj uslov ispunjen jemstvo tuženog je punovažno. Da bi jemstvo tuženog bilo punovažno potrebno je da je istovremeno punovažna i obaveza koju je preuzeo glavni dužnik. Pri tome nije nužno da glavni dug postoji u času zaključenja ugovora o jemstvu jer se jemstvo može dati i za buduću i za uslovnu obavezu ako su one određene. S obzirom da je prema utvrđenju nižestepenih sudova tuženi jemčio za buduću obavezu korisnika kredita bez ikakvih ograničenja (član 1002. stav 2. ZOO), pravilan je zaključak prvostepenog suda kada je utvrdio da je potraživanje tužitelja prema tuženom osnovano primjenom odredaba ZOO.
Solidarna odgovornost tuženog (jemac-platac) proizilazi iz njegove obaveze u pismenoj izjavi da odgovara povjeriocu kao glavni dužnik za cijelu obavezu (član 1004. stav 3. u vezi sa članom 414. ZOO), a na što tužitelj u reviziji osnovano ukazuje.
Kako nije bilo povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a kako je drugostepeni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo to je na osnovu člana 250. stav 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
Odluka o troškovima postupka tužitelja donesena je u smislu člana 397. stav (2) u vezi s članom 386. ZPP jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, a isti su obračunati u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata koja je bila na snazi u vrijeme preduzimanja parničnih radnji.
Zahtjev tuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju je odbijen, jer ta parnična radnja, po ocjeni ovog suda, nije bila potrebna za vođenje parnice (član 397. stav (1) ZPP u vezi sa članom 387. stav (1) istog zakona).
Predsjednica vijeća
Amra Hadžimustafić,s.r
