PRAVNE POSLjEDICE RASKIDA UGOVORA ZBOG NEISPUNjENjA
Zakon o obligacionim odnosima
čl. 132 i 190
Kada dođe do raskida ugovora zbog neispunjenja, odnosno zbog nemogućnosti ispunjenja, svaka stranka ima pravo da joj se vrati ono što je dala, a strana koja vraća novac je dužna platiti zateznu kamatu od kada je isplatu primila.
Obrazloženje:
"U prvostepenom postupku je utvrđeno da su stranke zaključile ugovor broj... od 02.04.1991.godine o udruživanju sredstava za finansiranje izgradnje poslovnog prostora, broj 019 i 020 Š.. Iz provedenih dokaza je utvrđeno da su nakon zaključenja ugovora nastale promijenjene okolnosti iz kojih ispunjenje ugovora od strane tuženog više nije bilo moguće zbog ratnih dejstava. Tužitelj je postupio po ugovoru tako što je po potpisivanju ugovora izvršioo uplatu 10.04.1991.godine iznos od 582.617,00 dinara, dana 06.11.1991.godine iznos 190.000,00 dinara, dana 11.11.1991.godine iznos 335.000,00 dinara. Međutim kako je došlo do raskida ugovora zbog neispunjenja to je prvostepeni sud shodno uputama drugostepenog suda prema nalazu vještaka finansijske struke, a na osnovu odluke o sprovođenju uredbe o novcu u RBiH "Službeni list RBiH" broj 13/02.i stupanjem na snagu Zakona o centralnoj banci BiH ("Službeni list BiH" br.12/97 od 11.avgusta 1997.godine i uz primjenu relevantnih odredaba tog zakona izvršio konverziju... dinara u konvertibilne marke kao sada važeće sredstvo plaćanja u BiH nakon što su izvršene denominacije dinara.Tako da izvršene uplate predstavljaju denomirani iznos tj. vrijednost izvršeih uplata po zaključenom ugovoru o udruživanju sredstava za finansiranje izgradnje poslovnog prostora sa tuženikom poslije izvršenih denominacija dinara iznosi i to dana 10.04.1991.godine 0,058 KM dana 06.11.1991.godine 0,019 KM dana 11.11.1991.godine 0,034 što iznosi 0,111 KM. Prema odredbama čl.132. ZOO-a raskidom ugovora što je došlo u ovom konkretnom slučaju obje strane su oslobođene svojih obaveza izuzev obaveze na naknadu eventualne štete. Tačkom 2. istog člana je određeno da ako jedna strana je izvršila ugovor potpuno ili djelimično ima pravo da joj se vrati ono što je dala, a tačkom 5. istog člana je određeno da strana koja vraća novac je dužna platiti zateznu kamatu od kada je isplatu primila. Dakle uvidom u cjelokupan spis je utvrđeno da konačna cijena prostora nije ni utvrđena pa je dakle došlo do raskida ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja tako da svaka stranka ima pravo da joj se vrati ono što je dala.
Stoga je prvostepeni sud donio pravilno i zakonito presudu u smislu odredaba čl.132. ZOO-a a u vezi sa čl.394. Zakona o obligacionim odnosima jer u konkretnom slučaju radi se o primjeni materijalnog prava pa kako su materijalno-pravni propisi imperativnog karaktera njihova se primjena u postupku denominacije i konverzije obaveze koje glase u YU dinarima u sadašnju važeću valutu ne može ničim zaobići pa čak ni načelom ekvivalentnosti kako to u žalbi ponovo ističe tužitelj. Stoga je i po mišljenju ovog suda nije bilo razloga da se nalaz vještaka finansijske struke ne prihvai kao stručan i objektivno dat gdje je utvrđena vrijednost novčane obaveze prema nalazu vještaka pa je tuženi obavezan da tužitelju kod povrata sredstava isplati taj iznos sa kamatama i troškovima spora primjenom načela monetarnog nominalizma u smislu odredaba čl.394. ZOO-a i dosudio mu kamate od 23.11.1995.godine kada su se iste mogle dosuđivati prema Zakonu o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja ("Službene novine FBiH" br. 56/04) jer ova kamata se upravo dosuđuje u uslovima visoke inflacije koja je dovela do obezvrijeđivanja novčanog potraživanja, a time i do štete na strani tužitelja a u smislu odredaba čl.190. ZOO-a.
Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom odredaba iz člana 226. ZPP-a žalba kao neosnovana odbijena i provostepena presuda potvrđena."
(Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, 65 0 P 041794 09 Gž od 15.6.2011. godine)
Zakon o obligacionim odnosima
čl. 132 i 190
Kada dođe do raskida ugovora zbog neispunjenja, odnosno zbog nemogućnosti ispunjenja, svaka stranka ima pravo da joj se vrati ono što je dala, a strana koja vraća novac je dužna platiti zateznu kamatu od kada je isplatu primila.
Obrazloženje:
"U prvostepenom postupku je utvrđeno da su stranke zaključile ugovor broj... od 02.04.1991.godine o udruživanju sredstava za finansiranje izgradnje poslovnog prostora, broj 019 i 020 Š.. Iz provedenih dokaza je utvrđeno da su nakon zaključenja ugovora nastale promijenjene okolnosti iz kojih ispunjenje ugovora od strane tuženog više nije bilo moguće zbog ratnih dejstava. Tužitelj je postupio po ugovoru tako što je po potpisivanju ugovora izvršioo uplatu 10.04.1991.godine iznos od 582.617,00 dinara, dana 06.11.1991.godine iznos 190.000,00 dinara, dana 11.11.1991.godine iznos 335.000,00 dinara. Međutim kako je došlo do raskida ugovora zbog neispunjenja to je prvostepeni sud shodno uputama drugostepenog suda prema nalazu vještaka finansijske struke, a na osnovu odluke o sprovođenju uredbe o novcu u RBiH "Službeni list RBiH" broj 13/02.i stupanjem na snagu Zakona o centralnoj banci BiH ("Službeni list BiH" br.12/97 od 11.avgusta 1997.godine i uz primjenu relevantnih odredaba tog zakona izvršio konverziju... dinara u konvertibilne marke kao sada važeće sredstvo plaćanja u BiH nakon što su izvršene denominacije dinara.Tako da izvršene uplate predstavljaju denomirani iznos tj. vrijednost izvršeih uplata po zaključenom ugovoru o udruživanju sredstava za finansiranje izgradnje poslovnog prostora sa tuženikom poslije izvršenih denominacija dinara iznosi i to dana 10.04.1991.godine 0,058 KM dana 06.11.1991.godine 0,019 KM dana 11.11.1991.godine 0,034 što iznosi 0,111 KM. Prema odredbama čl.132. ZOO-a raskidom ugovora što je došlo u ovom konkretnom slučaju obje strane su oslobođene svojih obaveza izuzev obaveze na naknadu eventualne štete. Tačkom 2. istog člana je određeno da ako jedna strana je izvršila ugovor potpuno ili djelimično ima pravo da joj se vrati ono što je dala, a tačkom 5. istog člana je određeno da strana koja vraća novac je dužna platiti zateznu kamatu od kada je isplatu primila. Dakle uvidom u cjelokupan spis je utvrđeno da konačna cijena prostora nije ni utvrđena pa je dakle došlo do raskida ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja tako da svaka stranka ima pravo da joj se vrati ono što je dala.
Stoga je prvostepeni sud donio pravilno i zakonito presudu u smislu odredaba čl.132. ZOO-a a u vezi sa čl.394. Zakona o obligacionim odnosima jer u konkretnom slučaju radi se o primjeni materijalnog prava pa kako su materijalno-pravni propisi imperativnog karaktera njihova se primjena u postupku denominacije i konverzije obaveze koje glase u YU dinarima u sadašnju važeću valutu ne može ničim zaobići pa čak ni načelom ekvivalentnosti kako to u žalbi ponovo ističe tužitelj. Stoga je i po mišljenju ovog suda nije bilo razloga da se nalaz vještaka finansijske struke ne prihvai kao stručan i objektivno dat gdje je utvrđena vrijednost novčane obaveze prema nalazu vještaka pa je tuženi obavezan da tužitelju kod povrata sredstava isplati taj iznos sa kamatama i troškovima spora primjenom načela monetarnog nominalizma u smislu odredaba čl.394. ZOO-a i dosudio mu kamate od 23.11.1995.godine kada su se iste mogle dosuđivati prema Zakonu o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja ("Službene novine FBiH" br. 56/04) jer ova kamata se upravo dosuđuje u uslovima visoke inflacije koja je dovela do obezvrijeđivanja novčanog potraživanja, a time i do štete na strani tužitelja a u smislu odredaba čl.190. ZOO-a.
Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom odredaba iz člana 226. ZPP-a žalba kao neosnovana odbijena i provostepena presuda potvrđena."
(Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, 65 0 P 041794 09 Gž od 15.6.2011. godine)
