Član 249. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnom postupku
NE PRESTAVLJA NOVU ČINJENICU, ZBOG KOJE BI SE MOGLA DOZVOLITI OBNOVA UPRAVNOG POSTUPKA, SAZNANJE STRANKE DA JE U DRUGIM SLIČNIM SLUČAJEVIMA DRUGAČIJE ODLUČENO.
Iz obrazloženja:
Iz podnijetog prijedloga tužioca za obnovu postupka proizilazi da taj prijedlog zasniva na razlozima iz člana 249. st.1. tač.1. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" broj: 2/98 i 48/99) tj. iz razloga ako se sazna za nove činjenice, ili se naĊe ili stekne mogućnost da se upotrebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrebljenim dokazima, mogli dovesti do drugačijeg rješenja, da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrebljeni u ranijem postupku.
Kao nove činjenice, odnosno dokaze tužilac smatra pravno stanovište izneseno u presudi ovog suda koja je objavljena u dnevnoj štampi, a iz kojeg stanovišta je saznao da u vrijeme carinjenja robe po UCD br.25261 od 31.12.1997.g. tuženi nije mogao po zakonu naplatiti posebnu pristojbu u iznosu od 3.395,00 KM.
Po ocjeni ovoga suda pravno stanovište iznijeto u presudi suda u nekom drugom upravnom sporu, u konkretnom slučaju, nije nova činjenica ili novi dokaz na osnovu kojeg bi se dozvolila obnova okončanog upravnog postupka u smislu čl. 249. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima.
Iz navedenih razloga i po nalaženju ovog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 249. st.1. tač.1. Zakona o upravnom postupku za obnovu okončanog upravnog postupka, pa su organi uprave pravilno odbili prijedlog tužioca za obnovu upravnog postupka, zbog čega je tužbu kao neosnovanu valjalo odbiti temeljem člana 38. st. 2. Zakona o upravnim sporovima.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-4373/01 od 3.6.2004.g.)
NE PRESTAVLJA NOVU ČINJENICU, ZBOG KOJE BI SE MOGLA DOZVOLITI OBNOVA UPRAVNOG POSTUPKA, SAZNANJE STRANKE DA JE U DRUGIM SLIČNIM SLUČAJEVIMA DRUGAČIJE ODLUČENO.
Iz obrazloženja:
Iz podnijetog prijedloga tužioca za obnovu postupka proizilazi da taj prijedlog zasniva na razlozima iz člana 249. st.1. tač.1. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" broj: 2/98 i 48/99) tj. iz razloga ako se sazna za nove činjenice, ili se naĊe ili stekne mogućnost da se upotrebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrebljenim dokazima, mogli dovesti do drugačijeg rješenja, da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrebljeni u ranijem postupku.
Kao nove činjenice, odnosno dokaze tužilac smatra pravno stanovište izneseno u presudi ovog suda koja je objavljena u dnevnoj štampi, a iz kojeg stanovišta je saznao da u vrijeme carinjenja robe po UCD br.25261 od 31.12.1997.g. tuženi nije mogao po zakonu naplatiti posebnu pristojbu u iznosu od 3.395,00 KM.
Po ocjeni ovoga suda pravno stanovište iznijeto u presudi suda u nekom drugom upravnom sporu, u konkretnom slučaju, nije nova činjenica ili novi dokaz na osnovu kojeg bi se dozvolila obnova okončanog upravnog postupka u smislu čl. 249. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima.
Iz navedenih razloga i po nalaženju ovog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 249. st.1. tač.1. Zakona o upravnom postupku za obnovu okončanog upravnog postupka, pa su organi uprave pravilno odbili prijedlog tužioca za obnovu upravnog postupka, zbog čega je tužbu kao neosnovanu valjalo odbiti temeljem člana 38. st. 2. Zakona o upravnim sporovima.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-4373/01 od 3.6.2004.g.)
