Odredba clana 114 Zakona o upravnom postupku BiH
Prema odredbi člana 114. Zakona o upravnom postupku, upravni postupak pokreće mjerodavni organ po službenoj dužnosti ili povodom zahtjeva stranke, što se odnosi i na mogućnost traženja obnove postupka.
U stvarima u kojima je po zakonu ili po prirodi stvari za pokretanje i vođenje upravnog postupka potreban zahtjev stranke, mjerodavni organ može ga pokrenuti i voditi samo po zahtjevu stranke.
Po službenoj dužnosti, organ uprave, u smislu odredbe člaan 239. stav 1. ZUPBiH, postupa samo u onim upravnim stvarima u kojima je po zakonu ovlašten da pokreće postupak po članu 115. ZUP-a i uz uslove navedene u tom članu ( kada to određuje zakon ili na zakonu zasnovan propis ili kada utvrdi ili sazna da, s obzirom na postojeće činjenično stanje, treba radi zaštite javnog interesa pokrenuti upravni postupak.
Iz obrazloženja:
Prema odredbi člana 114. Zakona o upravnom postupku („Službeni glasnik BiH“ broj 29/02), upravni postupak pokreće mjerodavni organ po službenoj dužnosti ili povodom zahtjeva stranke.Tuženi je, kako to porizilazi iz uvoda osporenog zaključka, po službenoj dužnosti,
pokrenula postupak obnove i dispozitivom ovog akta dozvolio obnovu postupka usklađivanja i registriranja reda vožnje koji je okončan donošenjem konačnog rješenja tuženog broj 02- 317/03 od 12.09.2003.godine i kojim je tužitelju, kao prevozniku, konačno odobren red vožnje međuentitetske autobuske linije Vijećnica Sarajevo-Srpsko Sarajevo, na način detaljno opisan u dispozitivu ovog rješenja. Prema obrazloženju osporenog akta proizilazi da se obnova postupka dozvoljava iz razloga što još uvjek nije izvršeno usklađivanje Pravilnika o načinu i postupku usklađivanja i registriranja redova vožnje međuentitetskih autobusnih linija („Službeni glasnik BiH“,broj 9/02) sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnom i međuentitetskom cestovnom prijevozu („Službeni glasni BiH“, broj 14/03), pa je , kako to smatra tuženi, u obnovljenom postupku potrebno red vožnje uskladiti sa članom 4. i članom 10. citiranog pravilnika.
Pokretanjem obnove postupka po službenoj dužnosti, u konkretnom slučaju, i donošenjem osporenog zaključka, tuženi je počinio povredu pravila postupka propisanih u Zakonu o upravnom postupku („Službeni glasnik BiH“ broj 29/02), koja bitno utiču na pravilnost osporenog akta. Ovo iz razloga što je odredbom člana 117. citiranog zakona propisano da u stvarima u kojima je po zakonu ili po prirodi stvari za pokretanje i vođenje upravnog postupka potreban zahtjev stranke, nadležni organ može pokrenuti i voditi postupak samo ako postoji takav zahtjev. To znači da se u ovakvim upravnim stvarima postupak ne može ni pokrenuti niti voditi bez zahtjeva ovlaštenog pravnog subjekta, dakle pokretanje i vođenje postupka uslovljeno je voljom stranke (u pitanju je dispoziciona maksima), pa je takav zahtjev strane „conditio sine qua non“ za pokretanje postupka. Stoga, u ovakvim upravnim stvarima gdje je zahtjev stranke za pokretanje postupka neophodan, i obnova postupka može se pokrenuti i dozvoliti samo ako je stranka podnijela zahtjev u tom pravcu. Po službenoj dužnosti, organ uprave, u smislu člana 239. stav 1. Zakon o upravnom postupku, može pokrenuti obnovu postupka samo u onim upravnim stvarima u kojima je po zakonu ovlašten da pokreće postupak. U smislu člana 115. Zakona u upravnom postupku mjerodavni organ je ovlašten da pokreće postupak po službenoj dužnosti samo kada to određuje zakon ili na zakonu zasnovan propis, ili kada utvrdi ili sazna da s obzirom na utvrđeno činjenično stanje treba radi zaštite javnog interesa pokrenuti upravni postupak.Iz ovog slijedi da se mogućnost pokretanja obnove upravnog postupka po službenoj dužnosti uvjek mora posmatrati u vezi sa članom 115. stav 1. Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine.
U konkretnom slučaju, konačnim rješenjem tuženog broj 02-317/03 od 12.09.2003.godine, na zahtjev tužitelja, kao prevoznika, odobren je red vožnje međuentitetske autobuske linije Vijećnica Sarajevo-Srpsko Sarajevo, a na osnovu odredbe člana 21. Zakona o međunarodnom i međuentitetskom drumskom saobraćaju („Službeni glasni BiH“ broj 1/02 i 14/03), kako to proizilazi iz uvoda i obrazloženja navedenog rješenja tuženog. To znači da je za odobravanje reda vožnje tužitelj podnio zahtjev i da je o njegovom zahtjevu odlučeno na osnovu člana 21. citiranog zakona. Ovom odredbom propisano je da se međuentitetski linijski prevoz putnika obavlja prema redu vožnje koji na zahtjev prevoznika odobrava mjerodavno ministarstvo. To nadalje znači da je zakonom propisano da se postupak za odobravanje reda vožnje za međuentitetski linijski prevoz pokreće i vodi isključivo na zahtjev prevoznika. Stoga je u smislu naprijed citiranih odredaba Zakona o upravnom postupku, u konkretnom slučaju, do pokretanja obnove postupka moglo doći samo po zahtjevu stranke pa se i obnova postupka može dozvoliti samo na osnovu zahtjeva stranke. Budući da je tuženi u konkretnom slučaju pokrenuo obnovu postupka po službenoj dužnosti i po službenoj dužnosti dozvolio obnovu postupka u kojem je doneseno navedeno konačno rješenje o odobravanju reda vožnje, to je osporeni akt nepravilan i nezakonit, jer tuženi prilikom donošenja isog nije pravilno primjenio odredbe Zakona o upravnom postupku. Osim toga, upravni akt koji donese organ
uprave bez prethodnog zahtjeva stranke, u situaciji kada je takav zahtjev u pogledu pokretanja postuka bio neophodan, smatra se ništavim u smislu odredbe člana 256. tačka 4. Zakona o upravnom postupku ukoliko stranka nije naknadno izričito ili prećutno pristala na taj akt.
(Presuda vijeća za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine, broj: U-71/03 od 30.01.2003.g.)
Prema odredbi člana 114. Zakona o upravnom postupku, upravni postupak pokreće mjerodavni organ po službenoj dužnosti ili povodom zahtjeva stranke, što se odnosi i na mogućnost traženja obnove postupka.
U stvarima u kojima je po zakonu ili po prirodi stvari za pokretanje i vođenje upravnog postupka potreban zahtjev stranke, mjerodavni organ može ga pokrenuti i voditi samo po zahtjevu stranke.
Po službenoj dužnosti, organ uprave, u smislu odredbe člaan 239. stav 1. ZUPBiH, postupa samo u onim upravnim stvarima u kojima je po zakonu ovlašten da pokreće postupak po članu 115. ZUP-a i uz uslove navedene u tom članu ( kada to određuje zakon ili na zakonu zasnovan propis ili kada utvrdi ili sazna da, s obzirom na postojeće činjenično stanje, treba radi zaštite javnog interesa pokrenuti upravni postupak.
Iz obrazloženja:
Prema odredbi člana 114. Zakona o upravnom postupku („Službeni glasnik BiH“ broj 29/02), upravni postupak pokreće mjerodavni organ po službenoj dužnosti ili povodom zahtjeva stranke.Tuženi je, kako to porizilazi iz uvoda osporenog zaključka, po službenoj dužnosti,
pokrenula postupak obnove i dispozitivom ovog akta dozvolio obnovu postupka usklađivanja i registriranja reda vožnje koji je okončan donošenjem konačnog rješenja tuženog broj 02- 317/03 od 12.09.2003.godine i kojim je tužitelju, kao prevozniku, konačno odobren red vožnje međuentitetske autobuske linije Vijećnica Sarajevo-Srpsko Sarajevo, na način detaljno opisan u dispozitivu ovog rješenja. Prema obrazloženju osporenog akta proizilazi da se obnova postupka dozvoljava iz razloga što još uvjek nije izvršeno usklađivanje Pravilnika o načinu i postupku usklađivanja i registriranja redova vožnje međuentitetskih autobusnih linija („Službeni glasnik BiH“,broj 9/02) sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnom i međuentitetskom cestovnom prijevozu („Službeni glasni BiH“, broj 14/03), pa je , kako to smatra tuženi, u obnovljenom postupku potrebno red vožnje uskladiti sa članom 4. i članom 10. citiranog pravilnika.
Pokretanjem obnove postupka po službenoj dužnosti, u konkretnom slučaju, i donošenjem osporenog zaključka, tuženi je počinio povredu pravila postupka propisanih u Zakonu o upravnom postupku („Službeni glasnik BiH“ broj 29/02), koja bitno utiču na pravilnost osporenog akta. Ovo iz razloga što je odredbom člana 117. citiranog zakona propisano da u stvarima u kojima je po zakonu ili po prirodi stvari za pokretanje i vođenje upravnog postupka potreban zahtjev stranke, nadležni organ može pokrenuti i voditi postupak samo ako postoji takav zahtjev. To znači da se u ovakvim upravnim stvarima postupak ne može ni pokrenuti niti voditi bez zahtjeva ovlaštenog pravnog subjekta, dakle pokretanje i vođenje postupka uslovljeno je voljom stranke (u pitanju je dispoziciona maksima), pa je takav zahtjev strane „conditio sine qua non“ za pokretanje postupka. Stoga, u ovakvim upravnim stvarima gdje je zahtjev stranke za pokretanje postupka neophodan, i obnova postupka može se pokrenuti i dozvoliti samo ako je stranka podnijela zahtjev u tom pravcu. Po službenoj dužnosti, organ uprave, u smislu člana 239. stav 1. Zakon o upravnom postupku, može pokrenuti obnovu postupka samo u onim upravnim stvarima u kojima je po zakonu ovlašten da pokreće postupak. U smislu člana 115. Zakona u upravnom postupku mjerodavni organ je ovlašten da pokreće postupak po službenoj dužnosti samo kada to određuje zakon ili na zakonu zasnovan propis, ili kada utvrdi ili sazna da s obzirom na utvrđeno činjenično stanje treba radi zaštite javnog interesa pokrenuti upravni postupak.Iz ovog slijedi da se mogućnost pokretanja obnove upravnog postupka po službenoj dužnosti uvjek mora posmatrati u vezi sa članom 115. stav 1. Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine.
U konkretnom slučaju, konačnim rješenjem tuženog broj 02-317/03 od 12.09.2003.godine, na zahtjev tužitelja, kao prevoznika, odobren je red vožnje međuentitetske autobuske linije Vijećnica Sarajevo-Srpsko Sarajevo, a na osnovu odredbe člana 21. Zakona o međunarodnom i međuentitetskom drumskom saobraćaju („Službeni glasni BiH“ broj 1/02 i 14/03), kako to proizilazi iz uvoda i obrazloženja navedenog rješenja tuženog. To znači da je za odobravanje reda vožnje tužitelj podnio zahtjev i da je o njegovom zahtjevu odlučeno na osnovu člana 21. citiranog zakona. Ovom odredbom propisano je da se međuentitetski linijski prevoz putnika obavlja prema redu vožnje koji na zahtjev prevoznika odobrava mjerodavno ministarstvo. To nadalje znači da je zakonom propisano da se postupak za odobravanje reda vožnje za međuentitetski linijski prevoz pokreće i vodi isključivo na zahtjev prevoznika. Stoga je u smislu naprijed citiranih odredaba Zakona o upravnom postupku, u konkretnom slučaju, do pokretanja obnove postupka moglo doći samo po zahtjevu stranke pa se i obnova postupka može dozvoliti samo na osnovu zahtjeva stranke. Budući da je tuženi u konkretnom slučaju pokrenuo obnovu postupka po službenoj dužnosti i po službenoj dužnosti dozvolio obnovu postupka u kojem je doneseno navedeno konačno rješenje o odobravanju reda vožnje, to je osporeni akt nepravilan i nezakonit, jer tuženi prilikom donošenja isog nije pravilno primjenio odredbe Zakona o upravnom postupku. Osim toga, upravni akt koji donese organ
uprave bez prethodnog zahtjeva stranke, u situaciji kada je takav zahtjev u pogledu pokretanja postuka bio neophodan, smatra se ništavim u smislu odredbe člana 256. tačka 4. Zakona o upravnom postupku ukoliko stranka nije naknadno izričito ili prećutno pristala na taj akt.
(Presuda vijeća za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine, broj: U-71/03 od 30.01.2003.g.)
