ODLUČIVANJE PO TUŽBI RADI SMETANJA POSJEDA
Zakon o vanparničnom postupku
član 15
U slučaju kada je u tužbi postavljen i tokom cijelog postupka opstao konkretan i jasan tužbeni zahtjev za zaštitu od smetanja posjeda nekretnina, kako se o takvom zahtjevu raspravlja i odlučuje samo u posebnom parničnom postupku radi zaštite smetanja posjeda, sud nema mogućnost da mijenja stranačku dispoziciju već je dužan da odluči o takvom tužbenom zahtjevu.
Obrazloženje:
"Prvostepenim rješenjem je obustavljen parnični postupak te je određeno da će se nakon pravosnažnosti toga rješenja postupak nastaviti po pravilima vanparničnog postupka.
Protiv toga rješenja žalbe su izjavili tužitelj i tuženik. Obje žalbe rješenje pobijaju u cijelosti zbog svih zakonskih žalbenih razloga.
Žalbe su osnovane.
Ovaj sud ispitao je pobijanu odluku u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti te odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:
Iz pobijanog rješenja i stanja prvostepenog spisa slijedi da se u ovoj pravnoj stvari radi o tužbi radi smetanja posjeda odnosno traženje posjedovne zaštite, da je takav tužbeni zahtjev ostao isti od podnošenja tužbe pa sve do donošenja pobijanog rješenja.
Prema konkretnim okolnostima, po mišljenju žalbenog suda, nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 18. Zakona o parničnom postupku na koju se pozvao prvostepeni sud donoseći svoju odluku. Odredba toga člana se može primijeniti u slučaju ako se vodi parnica o takvom zahtjevu odnosno predmetu raspravljanja o kojem bi trebalo raspraviti i okončati postupak po pravilima vanparničnog postupka, dakle, kada je stranačka tema raspravljanja neka vanparnična stvar normirana Zakonom o vanparničnom postupku. Međutim, u konkretnom slučaju u tužbi i tokom cijelog postupka je postavljen i opstao konkretan i jasan tužbeni zahtjev za zaštitu od smetanja posjeda nekretnina a o takvom zahtjevu se raspravlja i odlučuje samo u posebnom parničnom postupku radi zaštite smetanja posjeda prema odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o stvarnim pravima. Dakle, sud nema mogućnost da mijenja stranačku dispoziciju koja se jasno odredila spram konkretnog zahtjeva za zaštitu od smetanja posjeda, pa je sud dužan odlučiti o takvom tužbenom zahtjevu.
Stoga su obje žalbe osnovano ukazale na takav nedostatke prvostepenog rješenja te se ukazuje da prvostepeni sud učinio povredu postupka iz čl. 18. Zakona o parničnom postupku na koju odredbu se pozvao pa je prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostepenom na ponovni postupak temeljem čl. 227. st. 1.1. 2. ZPP-a.
U ponovnom postupku prvostepeni sud će raspraviti i odlučiti o onom tužbenom zahtjevu kakav bude postojao u času neposredno prije zaključenja glavne rasprave."
(Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću, 20 0 P 034544 16 Gž od 15.5.2017. godine)
Zakon o vanparničnom postupku
član 15
U slučaju kada je u tužbi postavljen i tokom cijelog postupka opstao konkretan i jasan tužbeni zahtjev za zaštitu od smetanja posjeda nekretnina, kako se o takvom zahtjevu raspravlja i odlučuje samo u posebnom parničnom postupku radi zaštite smetanja posjeda, sud nema mogućnost da mijenja stranačku dispoziciju već je dužan da odluči o takvom tužbenom zahtjevu.
Obrazloženje:
"Prvostepenim rješenjem je obustavljen parnični postupak te je određeno da će se nakon pravosnažnosti toga rješenja postupak nastaviti po pravilima vanparničnog postupka.
Protiv toga rješenja žalbe su izjavili tužitelj i tuženik. Obje žalbe rješenje pobijaju u cijelosti zbog svih zakonskih žalbenih razloga.
Žalbe su osnovane.
Ovaj sud ispitao je pobijanu odluku u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti te odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:
Iz pobijanog rješenja i stanja prvostepenog spisa slijedi da se u ovoj pravnoj stvari radi o tužbi radi smetanja posjeda odnosno traženje posjedovne zaštite, da je takav tužbeni zahtjev ostao isti od podnošenja tužbe pa sve do donošenja pobijanog rješenja.
Prema konkretnim okolnostima, po mišljenju žalbenog suda, nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 18. Zakona o parničnom postupku na koju se pozvao prvostepeni sud donoseći svoju odluku. Odredba toga člana se može primijeniti u slučaju ako se vodi parnica o takvom zahtjevu odnosno predmetu raspravljanja o kojem bi trebalo raspraviti i okončati postupak po pravilima vanparničnog postupka, dakle, kada je stranačka tema raspravljanja neka vanparnična stvar normirana Zakonom o vanparničnom postupku. Međutim, u konkretnom slučaju u tužbi i tokom cijelog postupka je postavljen i opstao konkretan i jasan tužbeni zahtjev za zaštitu od smetanja posjeda nekretnina a o takvom zahtjevu se raspravlja i odlučuje samo u posebnom parničnom postupku radi zaštite smetanja posjeda prema odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o stvarnim pravima. Dakle, sud nema mogućnost da mijenja stranačku dispoziciju koja se jasno odredila spram konkretnog zahtjeva za zaštitu od smetanja posjeda, pa je sud dužan odlučiti o takvom tužbenom zahtjevu.
Stoga su obje žalbe osnovano ukazale na takav nedostatke prvostepenog rješenja te se ukazuje da prvostepeni sud učinio povredu postupka iz čl. 18. Zakona o parničnom postupku na koju odredbu se pozvao pa je prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostepenom na ponovni postupak temeljem čl. 227. st. 1.1. 2. ZPP-a.
U ponovnom postupku prvostepeni sud će raspraviti i odlučiti o onom tužbenom zahtjevu kakav bude postojao u času neposredno prije zaključenja glavne rasprave."
(Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću, 20 0 P 034544 16 Gž od 15.5.2017. godine)
