Presuđena stvar
Nema uslova za primjenu instituta res judicata u slučaju kada je pravosnažno okončan spor u kome je poništena odluka poslodavca po tužbi jednog zaposlenika, niti su ostvarene zakonske pretpostavke za odbacivanje tužbe drugog zaposlenika usmjerene na poništenje iste odluke, jer ne postoji identitet parničnih stranaka.
Iz obrazloženja:
Iz predmeta spisa proizilazi da su konkretni spor i parnica koja je pravosnažno okončana pod brojem S 1 P 028623 18 P proizašli iz istog životnog događaja i da su zasnovani na istom osnovu. Nadalje, proizilazi da je pravosnažno okončani spor pokrenuo Š. S. i da u ovom sporu nije učestvovala tužiteljica kao stranka, pa time nije ostvaren prvi uslov za postojanje presuđene stvari, a to je identitet stranaka. Stoga okončanje ovog spora nema uticaja na tužiteljicu bez obzira što je i njena tužba usmjerena protiv istog tuženog i što se tužbeni zahtjevi djelimično podudaraju. Ovo iz razloga jer se pravosnažnost presude ne odnosi na treća lica ukoliko nisu univerzalni ili singularni nasljednici parničnih stranaka na koje je prešlo pravo ili obaveza ili presude.
Iz predmeta proizlazi da ne postoji ni identitet tužbenih zahtjeva. Naime, i tužiteljica i Š. S. osporavali su istu odluku o imenovanju na mjesto urednika Dokumentarnog savremenog programa, ali su osporavali i odluku o odbijanju žalbe. Prvostepeni sud je kod utvrđivanja identiteta tužbenih zahtjeva propustio cijeniti da se drugi dio tužbenog zahtjeva odnosi na različite drugostepene odluke i da se ne radi o istom zahtjevu.
Kod utvrđenja da je osporavana odluka o imenovanju poništena pravosnažnom odlukom i da je naloženo ponovo provođenje postupka izbora, prvostepeni sud je cijenio postojanje pravnog interesa tužiteljice za vođenje parnice. Postojanje pravnog interesa cijeni se samo kod tužbi za utvrđenje kako je to propisano članom
21. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH. Tužba za zaštitu prava iz radnog odnosa je preobražajnog karaktera, dakle radi se o konstitutivnoj tužbi za čije podnošenje nije uslov postojanje pravnog interesa, niti se njena dozvoljenost cijeni iz tih razloga.
Budući da propuste prvostepenog suda drugostepeno vijeće ne može otkloniti, to je primjenom člana 194. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH žalba uvažena, pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.
U ponovnom postupku prvostepeni sud će zakazati glavnu raspravu, provesti usvojene dokaze i donijeti meritornu odluku, imajući u vidu da je nakon podnošenja konkretne tužbe prestala važnost odluke o imenovanju čije se poništenje traži, te cijeneći razloge za osporavanje zakonitosti odluke o žalbi čije poništenje tužiteljica također zahtijeva.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja broj: S1 3 P 028650 19 Gž od 03.09.2019. godine)
https://www.bih-pravo.org
Nema uslova za primjenu instituta res judicata u slučaju kada je pravosnažno okončan spor u kome je poništena odluka poslodavca po tužbi jednog zaposlenika, niti su ostvarene zakonske pretpostavke za odbacivanje tužbe drugog zaposlenika usmjerene na poništenje iste odluke, jer ne postoji identitet parničnih stranaka.
Iz obrazloženja:
Iz predmeta spisa proizilazi da su konkretni spor i parnica koja je pravosnažno okončana pod brojem S 1 P 028623 18 P proizašli iz istog životnog događaja i da su zasnovani na istom osnovu. Nadalje, proizilazi da je pravosnažno okončani spor pokrenuo Š. S. i da u ovom sporu nije učestvovala tužiteljica kao stranka, pa time nije ostvaren prvi uslov za postojanje presuđene stvari, a to je identitet stranaka. Stoga okončanje ovog spora nema uticaja na tužiteljicu bez obzira što je i njena tužba usmjerena protiv istog tuženog i što se tužbeni zahtjevi djelimično podudaraju. Ovo iz razloga jer se pravosnažnost presude ne odnosi na treća lica ukoliko nisu univerzalni ili singularni nasljednici parničnih stranaka na koje je prešlo pravo ili obaveza ili presude.
Iz predmeta proizlazi da ne postoji ni identitet tužbenih zahtjeva. Naime, i tužiteljica i Š. S. osporavali su istu odluku o imenovanju na mjesto urednika Dokumentarnog savremenog programa, ali su osporavali i odluku o odbijanju žalbe. Prvostepeni sud je kod utvrđivanja identiteta tužbenih zahtjeva propustio cijeniti da se drugi dio tužbenog zahtjeva odnosi na različite drugostepene odluke i da se ne radi o istom zahtjevu.
Kod utvrđenja da je osporavana odluka o imenovanju poništena pravosnažnom odlukom i da je naloženo ponovo provođenje postupka izbora, prvostepeni sud je cijenio postojanje pravnog interesa tužiteljice za vođenje parnice. Postojanje pravnog interesa cijeni se samo kod tužbi za utvrđenje kako je to propisano članom
21. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH. Tužba za zaštitu prava iz radnog odnosa je preobražajnog karaktera, dakle radi se o konstitutivnoj tužbi za čije podnošenje nije uslov postojanje pravnog interesa, niti se njena dozvoljenost cijeni iz tih razloga.
Budući da propuste prvostepenog suda drugostepeno vijeće ne može otkloniti, to je primjenom člana 194. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH žalba uvažena, pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.
U ponovnom postupku prvostepeni sud će zakazati glavnu raspravu, provesti usvojene dokaze i donijeti meritornu odluku, imajući u vidu da je nakon podnošenja konkretne tužbe prestala važnost odluke o imenovanju čije se poništenje traži, te cijeneći razloge za osporavanje zakonitosti odluke o žalbi čije poništenje tužiteljica također zahtijeva.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja broj: S1 3 P 028650 19 Gž od 03.09.2019. godine)
https://www.bih-pravo.org
