STATUS STANA KOJI JE UPISAN SAMO NA IME JEDNOG BRAČNOG SUPRUŽNIKA
Zakon o privatizaciji državnih stanova
čl. 5, 9 i 10
Stan, na kome su lica koja su dok su bila u braku postala sunosioci stanarskog prava, prilikom otkupa predstavlja njihovu zajedničku imovinu čak i kada je u odgovarajućim evidencijama upisan samo na ime jednog bračnog supružnika.
Obrazloženje:
"Stanarsko pravo obuhvata sui generis vlasničke interese koji predstavljaju ekonomsku vrijednost, slijedom čega se ima smatrati da su oba bračna supružnika, dodjelom predmetnog stana na korištenje, useljenjem i dugogodišnjim stanovanjem stekla jednako imovinsko pravo na tom stanu i da on predstavlja njihov dom. Takav status imaju u skladu sa spomenutom odredbom člana 19. stav 2. ZSO koja propisuje: "Ako je ugovor o korištenju stana zaključio jedan od bračnih drugova koji živi u zajedničkom domaćinstvu, nosiocem stanarskog prava smatra se i drugi bračni drug". Ova odredba jasno ukazuje da oba bračna druga imaju pravo na stan i da se on može smatrati njihovom zajedničkom imovinom u smislu odredbe člana 270. stav 5. Porodičnog zakona ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 54/02 i 41/08 - u daljem tekstu: PZ).
Prema odredbi člana 272. stav 1. PZ, svakom od bračnih supružnika pripada po ½ zajedničke imovine, kakvo utvrđenje traži tužiteljica, s tim što svako od njih može zahtjevati da mu sud odredi veći dio od pripadajuće polovine, ako dokaže da je njegov doprinos u sticanju zajedničke imovine očigledno veći od doprinosa drugog bračnog supružnika (član 273. istog zakona).
Kako su na predmetnom društvenom (kasnije državnom) stanu parnične stranke, shodno naprijed izloženom, bili ravnopravni sunosioci stanarskog prava u konkretnom slučaju se ne postavlja ni pitanje njihovog doprinosa u sticanju istog, nego se ima smatrati da se radi o zajedničkoj imovini koja pripada svakom od supružnika sa po ½ dijela.
Pravo vlasništva na stanu u državnoj svojini stiče se otkupom koji regulišu odredbe Zakona o privatizaciji državnih stanova - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 72/07 i 59/08 - u daljem tekstu: ZPDS). Otkupiti se može stan u državnoj svojini na kojem postoji stanarsko pravo (član 9. stav 1. ZPDS). Pravo na otkup stana ima nosilac stanarskog prava, a ako stanarsko pravo imaju bračni drugovi, pravo na otkup stana imaju zajednički, a jedan može otkupiti samo uz saglasnost drugog (član 10. stav 1. i stav 2. istog zakona). Nosiocem stanarskog prava, u smislu odredbe člana 5. stav 1. ZPDS smatra se lice koje je to pravo steklo prema odredbama Zakona o stambenim odnosima.
Kod činjenice da su parnične stranke, shodno citiranim odredbama ZSO, bile sunosioci stanarskog prava na predmetnom stanu, imajući u vidu i naprijed citirane odredbe ZPDS, te odredbu člana 272. stav 1. PZ koja podrazumjeva da zajedničku imovinu bračnih supružnika (sa udjelima od po ½) predstavlja i imovina koja je u odgovarajućim evidencijama upisana samo na imenu jednog bračnog supružnika, proizlazi da okolnost - da je tuženi nakon razvoda braka otkupio predmetni stan i ishodio upis prava vlasništva u svoju korist - nije smetnja da se udovolji zahtjevu tužiteljice kao drugog bračnog supružnika. Ovo naročito kod činjenice da je tužiteljica, štiteći svoja prava na spornom stanu, još prije njegovog otkupa, u smislu odredbe člana 20. ZSO, pokrenula vanparnični postupak radi određivanja koji će od bračnih supružnika ostati nosilac stanarskog prava na istom.
Iz naprijed izloženog proizlazi da su nižestepeni sudovi u rješavanju ove pravne stvari na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primjenili materijalno pravo, slijedom čega je, na osnovu odredbe člana 250. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09 - u daljem tekstu: ZPP) odlučeno kao u izreci."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 050041 10 Rev od 23.11.2011. godine)
https://forum.ba/
Zakon o privatizaciji državnih stanova
čl. 5, 9 i 10
Stan, na kome su lica koja su dok su bila u braku postala sunosioci stanarskog prava, prilikom otkupa predstavlja njihovu zajedničku imovinu čak i kada je u odgovarajućim evidencijama upisan samo na ime jednog bračnog supružnika.
Obrazloženje:
"Stanarsko pravo obuhvata sui generis vlasničke interese koji predstavljaju ekonomsku vrijednost, slijedom čega se ima smatrati da su oba bračna supružnika, dodjelom predmetnog stana na korištenje, useljenjem i dugogodišnjim stanovanjem stekla jednako imovinsko pravo na tom stanu i da on predstavlja njihov dom. Takav status imaju u skladu sa spomenutom odredbom člana 19. stav 2. ZSO koja propisuje: "Ako je ugovor o korištenju stana zaključio jedan od bračnih drugova koji živi u zajedničkom domaćinstvu, nosiocem stanarskog prava smatra se i drugi bračni drug". Ova odredba jasno ukazuje da oba bračna druga imaju pravo na stan i da se on može smatrati njihovom zajedničkom imovinom u smislu odredbe člana 270. stav 5. Porodičnog zakona ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 54/02 i 41/08 - u daljem tekstu: PZ).
Prema odredbi člana 272. stav 1. PZ, svakom od bračnih supružnika pripada po ½ zajedničke imovine, kakvo utvrđenje traži tužiteljica, s tim što svako od njih može zahtjevati da mu sud odredi veći dio od pripadajuće polovine, ako dokaže da je njegov doprinos u sticanju zajedničke imovine očigledno veći od doprinosa drugog bračnog supružnika (član 273. istog zakona).
Kako su na predmetnom društvenom (kasnije državnom) stanu parnične stranke, shodno naprijed izloženom, bili ravnopravni sunosioci stanarskog prava u konkretnom slučaju se ne postavlja ni pitanje njihovog doprinosa u sticanju istog, nego se ima smatrati da se radi o zajedničkoj imovini koja pripada svakom od supružnika sa po ½ dijela.
Pravo vlasništva na stanu u državnoj svojini stiče se otkupom koji regulišu odredbe Zakona o privatizaciji državnih stanova - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 72/07 i 59/08 - u daljem tekstu: ZPDS). Otkupiti se može stan u državnoj svojini na kojem postoji stanarsko pravo (član 9. stav 1. ZPDS). Pravo na otkup stana ima nosilac stanarskog prava, a ako stanarsko pravo imaju bračni drugovi, pravo na otkup stana imaju zajednički, a jedan može otkupiti samo uz saglasnost drugog (član 10. stav 1. i stav 2. istog zakona). Nosiocem stanarskog prava, u smislu odredbe člana 5. stav 1. ZPDS smatra se lice koje je to pravo steklo prema odredbama Zakona o stambenim odnosima.
Kod činjenice da su parnične stranke, shodno citiranim odredbama ZSO, bile sunosioci stanarskog prava na predmetnom stanu, imajući u vidu i naprijed citirane odredbe ZPDS, te odredbu člana 272. stav 1. PZ koja podrazumjeva da zajedničku imovinu bračnih supružnika (sa udjelima od po ½) predstavlja i imovina koja je u odgovarajućim evidencijama upisana samo na imenu jednog bračnog supružnika, proizlazi da okolnost - da je tuženi nakon razvoda braka otkupio predmetni stan i ishodio upis prava vlasništva u svoju korist - nije smetnja da se udovolji zahtjevu tužiteljice kao drugog bračnog supružnika. Ovo naročito kod činjenice da je tužiteljica, štiteći svoja prava na spornom stanu, još prije njegovog otkupa, u smislu odredbe člana 20. ZSO, pokrenula vanparnični postupak radi određivanja koji će od bračnih supružnika ostati nosilac stanarskog prava na istom.
Iz naprijed izloženog proizlazi da su nižestepeni sudovi u rješavanju ove pravne stvari na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primjenili materijalno pravo, slijedom čega je, na osnovu odredbe člana 250. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09 - u daljem tekstu: ZPP) odlučeno kao u izreci."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 050041 10 Rev od 23.11.2011. godine)
https://forum.ba/
