BANKARSKA GARANCIJA KAO SREDSTVO OBEZBJEĐENjA UGOVORENO U KORIST POVJERIOCA IZ PRAVNOG POSLA
Zakon o obligacionim odnosima
čl. 262 i 1083
Nema nesavjesnog postupanja povjerioca ako ne aktivira bankarsku garanciju po proteku roka za blagovremeno ispunjenje novčane obaveze dužnika, jer dužnik bez obzira na datu bankarsku garanciju ima obavezu da blagovremeno izvrši plaćanje, a pravo je povjerioca da odluči da li će se koristiti ugovorenim sredstvom obezbjeđenja novčane tražbine kada dužnik padne u docnju, ili ne.
Obrazloženje:
"Prema ugovorima i računima na osnovu kojih je vještak ekonomske struke S. P. u nalazu od 7.7.2015. godine i dopuni nalaza od 29.9.2015. godine izvršio analizu visine duga, vremena dospijeća i plaćanja (period docnje) i obračunao zatezne kamate za svaki račun zasebno, proizilazi da je ukupni glavni dug za isporučenu električnu energiju iznosio 2.416.275,80 KM, od čega je iznos od 423.341,76 KM bio obezbjeđen bankarskom garancijom po ugovorima broj:... od 24.1.2014. godine i broj:... od 24.1.2014. godine, dok to nije slučaj s iznosom od 1.992.934,10 KM (42 ugovora o kupoprodaji električne energije na dnevnom nivou).
Tuženi u reviziji ne osporava nalaz vještaka u bilo kom dijelu, pa tako ni u odnosu na utvrđeni iznos zateznih kamata koje sada, zbog docnje u plaćanju glavnog duga, predstavljaju glavno potraživanje.
Odredbom člana 5.3. ugovora o kupoprodaji električne energije, tuženi se kao kupac obavezao da po potpisu ugovora dostavi tužitelju (prodavcu) original neopozive bankarske garancije na iznos od 144.076,80 Eura, što odgovara protivvrijednosti isporuke električne energije, kojom garantuje plaćanje prodavcu "na prvi zahtjev bez prava na primjedbu i uslovljavanje". Validnost garancije je ugovorena do 15.4.2014. godine, a među strankama nije sporno da je garancija produžavana do 31.5.2014. godine.
Odredbom člana 5.4. ugovoreno je da ako kupac ne plati energiju najkasnije 15-og dana narednog mjeseca u odnosu na mjesec izvršene isporuke (to je ugovoreni rok plaćanja po tački 5.1.), da će prodavac aktivirati bankarsku garanciju za uredno plaćanje i "putem iste naplatiti svoje potraživanje za isporučenu električnu energiju i za naknadu štete obračunate po ovom ugovoru uz pravo da jednostrano raskine ugovor". Odredbu člana 5.4. ugovora, po ocjeni ovog suda, treba se tumačiti kako glasi (član 99. stav 1. ZOO) jer je jasna i nema potrebe da se tumači kao sporna odredba (stav 2.).
Član 9. ugovora se odnosi na jednostrani raskid i pravne posljedice istog (tačka 9.4. b. određuje šta predstavlja štetu za prodavca koja pada na teret kupca).
Prema odredbi člana 1083. stav 1. ZOO, bankarskom garancijom se obavezuje banka prema primaocu garancije (korisniku) da će mu za slučaj da mu treće lice ne isplati obavezu o dospjelosti namiriti obavezu ako budu ispunjeni uslovi navedeni u garanciji. Ova odredba se odnosi na tzv. akcesornu ili jemstvenu garanciju.
Ako bankarska garancija sadrži klauzulu "bez prigovora", "na prvi poziv" ili sadrži riječi koje imaju isto značenje (kao što je u konkretnom), banka ne može da ističe prema korisniku prigovore koje nalogodavac kao dužnik može da ističe prema korisniku po osiguranoj obavezi (član 1087. stav 1. ZOO). Ova garancija je apstraktna (samostalna) u odnosu na pravni posao sklopljen između nalogodavca i korisnika i predstavlja instrument osiguranja najvećeg stepena, pošto banka nema pravo preispitivati pravnu osnovanost zahtjeva za isplatu.
(...)
Nema nesavjesnog postupanja tužitelja u činjenici da nije, po proteku roka za blagovremeno ispunjenje dužnikove novčane obaveze, aktivirao bankarsku garanciju jer je ona sredstvo obezbjeđenja ugovorena u njegovu korist (njegovo pravo, a ne obaveza).
Dužnik, bez obzira na datu bankarsku garanciju, ima prvenstvenu obavezu da blagovremeno izvrši plaćanje (član 262. stav 1. ZOO), a pravo je povjerioca da odluči da li će se koristiti ugovorenim sredstvom obezbjeđenja novčane tražbine, ako dužnik padne u docnju, ili ne."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 62 0 Ps 010454 17 Rev od 16.11.2017. godine)
Zakon o obligacionim odnosima
čl. 262 i 1083
Nema nesavjesnog postupanja povjerioca ako ne aktivira bankarsku garanciju po proteku roka za blagovremeno ispunjenje novčane obaveze dužnika, jer dužnik bez obzira na datu bankarsku garanciju ima obavezu da blagovremeno izvrši plaćanje, a pravo je povjerioca da odluči da li će se koristiti ugovorenim sredstvom obezbjeđenja novčane tražbine kada dužnik padne u docnju, ili ne.
Obrazloženje:
"Prema ugovorima i računima na osnovu kojih je vještak ekonomske struke S. P. u nalazu od 7.7.2015. godine i dopuni nalaza od 29.9.2015. godine izvršio analizu visine duga, vremena dospijeća i plaćanja (period docnje) i obračunao zatezne kamate za svaki račun zasebno, proizilazi da je ukupni glavni dug za isporučenu električnu energiju iznosio 2.416.275,80 KM, od čega je iznos od 423.341,76 KM bio obezbjeđen bankarskom garancijom po ugovorima broj:... od 24.1.2014. godine i broj:... od 24.1.2014. godine, dok to nije slučaj s iznosom od 1.992.934,10 KM (42 ugovora o kupoprodaji električne energije na dnevnom nivou).
Tuženi u reviziji ne osporava nalaz vještaka u bilo kom dijelu, pa tako ni u odnosu na utvrđeni iznos zateznih kamata koje sada, zbog docnje u plaćanju glavnog duga, predstavljaju glavno potraživanje.
Odredbom člana 5.3. ugovora o kupoprodaji električne energije, tuženi se kao kupac obavezao da po potpisu ugovora dostavi tužitelju (prodavcu) original neopozive bankarske garancije na iznos od 144.076,80 Eura, što odgovara protivvrijednosti isporuke električne energije, kojom garantuje plaćanje prodavcu "na prvi zahtjev bez prava na primjedbu i uslovljavanje". Validnost garancije je ugovorena do 15.4.2014. godine, a među strankama nije sporno da je garancija produžavana do 31.5.2014. godine.
Odredbom člana 5.4. ugovoreno je da ako kupac ne plati energiju najkasnije 15-og dana narednog mjeseca u odnosu na mjesec izvršene isporuke (to je ugovoreni rok plaćanja po tački 5.1.), da će prodavac aktivirati bankarsku garanciju za uredno plaćanje i "putem iste naplatiti svoje potraživanje za isporučenu električnu energiju i za naknadu štete obračunate po ovom ugovoru uz pravo da jednostrano raskine ugovor". Odredbu člana 5.4. ugovora, po ocjeni ovog suda, treba se tumačiti kako glasi (član 99. stav 1. ZOO) jer je jasna i nema potrebe da se tumači kao sporna odredba (stav 2.).
Član 9. ugovora se odnosi na jednostrani raskid i pravne posljedice istog (tačka 9.4. b. određuje šta predstavlja štetu za prodavca koja pada na teret kupca).
Prema odredbi člana 1083. stav 1. ZOO, bankarskom garancijom se obavezuje banka prema primaocu garancije (korisniku) da će mu za slučaj da mu treće lice ne isplati obavezu o dospjelosti namiriti obavezu ako budu ispunjeni uslovi navedeni u garanciji. Ova odredba se odnosi na tzv. akcesornu ili jemstvenu garanciju.
Ako bankarska garancija sadrži klauzulu "bez prigovora", "na prvi poziv" ili sadrži riječi koje imaju isto značenje (kao što je u konkretnom), banka ne može da ističe prema korisniku prigovore koje nalogodavac kao dužnik može da ističe prema korisniku po osiguranoj obavezi (član 1087. stav 1. ZOO). Ova garancija je apstraktna (samostalna) u odnosu na pravni posao sklopljen između nalogodavca i korisnika i predstavlja instrument osiguranja najvećeg stepena, pošto banka nema pravo preispitivati pravnu osnovanost zahtjeva za isplatu.
(...)
Nema nesavjesnog postupanja tužitelja u činjenici da nije, po proteku roka za blagovremeno ispunjenje dužnikove novčane obaveze, aktivirao bankarsku garanciju jer je ona sredstvo obezbjeđenja ugovorena u njegovu korist (njegovo pravo, a ne obaveza).
Dužnik, bez obzira na datu bankarsku garanciju, ima prvenstvenu obavezu da blagovremeno izvrši plaćanje (član 262. stav 1. ZOO), a pravo je povjerioca da odluči da li će se koristiti ugovorenim sredstvom obezbjeđenja novčane tražbine, ako dužnik padne u docnju, ili ne."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 62 0 Ps 010454 17 Rev od 16.11.2017. godine)
