Bocu v. Romania (br. 58240/14), 30.6.2020.1
Povreda člana 8. EK
Aplikant je Octaviean Bocu, rumunjski državljanin.
Slučaj se odnosi na nedostatak revizije konačne presude kojom je utvrđeno da je aplikant B.A.M.-ov otac iako je aplikant osigurao znanstveni dokaz da nije njegov biološki otac.
Majka B.A.M-a, koji je rođen 18. septembra 1971. godine, je 2. februara 1972. godine pokrenula sudski postupak za utvrđivanje očinstva. Presudom od 6. novembra 1972. godine aplikant je proglašen ocem djeteta. Ta presuda temeljila se na izjavama svjedoka i forenzičkom nalazu krvi. Ova je presuda potvrđena pravosnažnom presudom 23. marta 1973. godine. Aplikant je 2012. godine pokrenuo sudski postupak za poništavanje očinstva. Tražio je da sud naloži DNK analizu. Sud je odbio njegov zahtjev. Aplikant je uložio žalbu. Presudom od 3. decembra 2012. Okružni sud je odbio žalbu i presudio da je tužbu za poništenje očinstva mogao podnijeti samo suprug žene koja je rodila dijete unutar braka. Aplikant je 2013. godine izvan sudskog postupka dobio suglasnost B.A.M.-a, koji je bio punoljetan da se izvan suda urade forenzička ispitivanja njih obojice kako bi se utvrdilo da li je aplikant biološki otac B.A.M.-a ili ne. Nakon genetskog ispitivanja, utvrđeno je da aplikant nije B.A.M-ov biološki otac. Aplikant je 4. juna 2013. godine podnio zahtjev Okružnom sudu za reviziju presude od 23. marta 1973. godine. Sud je zahtjev za reviziju proglasio nedopuštenim jer nisu ispunjeni uslovi prihvatljivosti propisani članom 322. bivšeg Zakona o parničnom postupku.
Pozivajući se na član 8. (pravo na privatni i obiteljski život), aplikant prigovara da nije mogao dobiti sudsko priznanje činjenice da on nije otac B.A.M.-a, uprkos činjenici da je procjena vještaka provedena uz saglasnost B.A.M.-a.
Povreda člana 8. EK
Aplikant je Octaviean Bocu, rumunjski državljanin.
Slučaj se odnosi na nedostatak revizije konačne presude kojom je utvrđeno da je aplikant B.A.M.-ov otac iako je aplikant osigurao znanstveni dokaz da nije njegov biološki otac.
Majka B.A.M-a, koji je rođen 18. septembra 1971. godine, je 2. februara 1972. godine pokrenula sudski postupak za utvrđivanje očinstva. Presudom od 6. novembra 1972. godine aplikant je proglašen ocem djeteta. Ta presuda temeljila se na izjavama svjedoka i forenzičkom nalazu krvi. Ova je presuda potvrđena pravosnažnom presudom 23. marta 1973. godine. Aplikant je 2012. godine pokrenuo sudski postupak za poništavanje očinstva. Tražio je da sud naloži DNK analizu. Sud je odbio njegov zahtjev. Aplikant je uložio žalbu. Presudom od 3. decembra 2012. Okružni sud je odbio žalbu i presudio da je tužbu za poništenje očinstva mogao podnijeti samo suprug žene koja je rodila dijete unutar braka. Aplikant je 2013. godine izvan sudskog postupka dobio suglasnost B.A.M.-a, koji je bio punoljetan da se izvan suda urade forenzička ispitivanja njih obojice kako bi se utvrdilo da li je aplikant biološki otac B.A.M.-a ili ne. Nakon genetskog ispitivanja, utvrđeno je da aplikant nije B.A.M-ov biološki otac. Aplikant je 4. juna 2013. godine podnio zahtjev Okružnom sudu za reviziju presude od 23. marta 1973. godine. Sud je zahtjev za reviziju proglasio nedopuštenim jer nisu ispunjeni uslovi prihvatljivosti propisani članom 322. bivšeg Zakona o parničnom postupku.
Pozivajući se na član 8. (pravo na privatni i obiteljski život), aplikant prigovara da nije mogao dobiti sudsko priznanje činjenice da on nije otac B.A.M.-a, uprkos činjenici da je procjena vještaka provedena uz saglasnost B.A.M.-a.
