DOKAZ O RIJEŠENIM IMOVINSKO-PRAVNIM ODNOSIMA I ISPUNjENOST USLOVA ZA IZDAVANjE GRAĐEVINSKE DOZVOLE
Zakon o uređenju prostora i građenju
čl. 128 i 129
Postojanje zajedničkog zida, odnosno objekta na parceli tužioca, koji bi bio ugrožen izgradnjom objekta zainteresovanog lica, ne predstavlja dokaz o neriješenim imovinsko-pravnim odnosima ako je zainteresovano lice kao dokaz o riješenim imovinsko-pravnim odnosima dostavilo zemljišno-knjižni izvadak sa upisanim pravom svojine na građevinskoj parceli i posjedovni list.
Obrazloženje:
"Iz obrazloženja prvostepenog rješenja kojem je zainteresovanom licu izdata građevinska dozvola za izgradnju poslovnog objekta na zemljištu označenom kao k.č. broj... k.o. B. L. (stari premjer), a što odgovara k.č. broj..., k. o. B. L. 7, (novi premjer), proizlazi da je kod tog organa proveden postupak uz učešće tužioca i zainteresovanog lica te da je održana usmena rasprava dana 19.9.2014. godine, na koju su pozvani i posjednici i vlasnici susjednih parcela J. V. i T. G. d.o.o. B. L..Tužilac se usprotivio izdavanju građevinske dozvole zainteresovanom licu jer da se izgradnja objekta planira neposredno uz postojeći objekat koji se nalazi na parceli označenoj kao k.č. br.... k. o. B. L. 7 (novi premjer), odnosno na 1 metar od istog čime bi se dovelo u pitanje postojeće stanje, a da je to u suprotnosti sa članom 37. Odluke o uređenju prostora G. B. L. ("Službeni glasnik Grad Banjaluka" broj 26/07 - prečišćen tekst). U tom smislu je zatražio uviđaj na licu mjesta, koji prijedlog organ nije prihvatio jer da se planirani objekat gradi isključivo po regulacionom planu i što su ovlaštena pravna lica izradila Urbanističko-tehničke uslove, projektnu dokumentaciju te izvršilo kontrolu tehničke dokumentacije. Prvostepeni organ tuženog je u obrazloženju prvostepenog rješenja ocijenio da primjedbe tužioca nisu osnovane jer da je sporni objekat važećim regulacionim planom predviđen za rušenje kako bi objekat koji se gradi mogao funkcionisati; da Odluka o uređenju prostora i građenju na koju se tužilac pozvao nije na snazi a da sada važeća Odluka o uređenju prostora i građenju ("Službeni glasnik Grada Banjaluka" broj 15/14), ne sadrži takvu odredbu; da urbanističko tehničkim uslovima broj... od maja 2013. godine, nije predviđeno rušenje spornog objekta radi realizacije planiranog objekta, je se isti nalazi na drugoj građevinskoj parceli, pa njegovo rušenje ne može uslovljavati izgradnju objekta na građevinskoj parceli investitora - zainteresovanog lica; da primjedbe koje su se odnosile na ugrožavanje pristupa svjetlosti objektu kao i stabilnosti objekta su takođe ocijenjene kao neosnovane, jer se radi o izgradnji objekta po regulacionom planu, koji se ne gradi na granici parcele, već se uvlači u građevinsku parcelu, tako da isti manje ugrožava sporni objekat, nego objekat koji se trenutno nalazi na građevinskoj parceli i koji se dijelom oslanja na sporni objekat.
Osporenim aktom su prihvaćeni razlozi obrazloženja rješenja prvostepenog organa dodajući da se predmetni objekat gradi na građevinskoj parceli označenoj kao k.č. br....; da se na susjednoj parceli označenoj kao k.č. br...., koja je u posjedu tužioca, nalazi objekat koji je regulacionim planom predviđen za rušenje, što ne znači da se izdavanje građevinske dozvole za objekat na građevinskoj parceli k.č. br...., može uslovljavati rušenjem objekta na susjednoj parceli.
Odredbom člana 128. stav 1. tačka.b), Zakona o uređenju prostora i građenju je propisano da uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, investitor prilaže dokaz o riješenim imovinsko-pravnim odnosima. Kao dokaz o riješenim imovinsko-pravnim odnosima nad zemljištem iz člana 128. stav 1 tačka. b), navedenog zakona se prema članu 129. stav 1. istog zakona dostavlja: a) izvod iz javne evidencije o nepokretnostima, b) ugovor ili odluka nadležnog organa pogodna kao osnov za sticanje prava vlasništva ili prava građenja u korist investitora i v), ugovor o zajedničkom građenju zaključen sa vlasnikom zemljišta ili nepokretnosti. Zainteresovano lice je kao dokaz o riješenim imovinsko-pravnim odnosima dostavilo zemljišno-knjižni izvadak broj... od 29.08.2014. godine sa upisanim pravom svojine na građevinskoj parceli i posjedovni list broj... od 26.08.2014. godine.
Iz navedenog proizlazi da nisu osnovani prigovori tužioca da su na građevinskoj parceli na kojoj je planirana izgradnja predmetnog poslovnog objekta neriješeni imovinsko_ pravni odnosi, jer on niti tvrdi niti dokazuje da zainteresovano lice nije dostavilo izvod iz javne evidencije o nepokretnostima kao dokaz da je on posjednik i vlasnik zemljišta na kojem gradi objekat. Postojanje zajedničkog zida, odnosno objekta na parceli tužioca, koji bi bio ugrožen izgradnjom objekta zainteresovanog lica, ne predstavlja dokaz o neriješenim imovinsko-pravnim odnosima, niti se izdavanje građevinske dozvole može uslovljavati rušenjem objekta na parceli tužioca, koji je po regulacionom planu predviđen za rušenje, jer takvo uslovljavanje ne proizlazi iz odredaba člana 128. stav 1. tačka b) i člana 129. stav 1. tačka a) Zakona o uređenju prostora i građenju. I u pogledu odstojanja između objekata i osvjetljenja prozora tuženi i prvostepeni organ su dali valjano obrazložene razloge u smislu da se objekat zainteresovanog lica gradi u skladu sa važećim regulacionim planom i izdatim Lokacijskim uslovima broj.... od 29.102013. godine i Urbanističko-tehničkim uslovima broj... od maja 2013. godine, koje tužilac argumentovano nije doveo u sumnju.
Pozivanje tužioca na odredbe Zakona o stvarnim pravima nema značaja a ni uticaja na pravilnost i zakonitost osporenog akta jer se u postupku izdavanja građevinske dozvole primjenjuje Zakon o uređenju prostora i građenju, a ne Zakon o stvarnim pravima za čiju primjenu nije nadležan tuženi već organ uprave nadležan za imovinsko- pravne odnose."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 11 0 U 015900 16 Uvp od 31.1.2018. godine)
Zakon o uređenju prostora i građenju
čl. 128 i 129
Postojanje zajedničkog zida, odnosno objekta na parceli tužioca, koji bi bio ugrožen izgradnjom objekta zainteresovanog lica, ne predstavlja dokaz o neriješenim imovinsko-pravnim odnosima ako je zainteresovano lice kao dokaz o riješenim imovinsko-pravnim odnosima dostavilo zemljišno-knjižni izvadak sa upisanim pravom svojine na građevinskoj parceli i posjedovni list.
Obrazloženje:
"Iz obrazloženja prvostepenog rješenja kojem je zainteresovanom licu izdata građevinska dozvola za izgradnju poslovnog objekta na zemljištu označenom kao k.č. broj... k.o. B. L. (stari premjer), a što odgovara k.č. broj..., k. o. B. L. 7, (novi premjer), proizlazi da je kod tog organa proveden postupak uz učešće tužioca i zainteresovanog lica te da je održana usmena rasprava dana 19.9.2014. godine, na koju su pozvani i posjednici i vlasnici susjednih parcela J. V. i T. G. d.o.o. B. L..Tužilac se usprotivio izdavanju građevinske dozvole zainteresovanom licu jer da se izgradnja objekta planira neposredno uz postojeći objekat koji se nalazi na parceli označenoj kao k.č. br.... k. o. B. L. 7 (novi premjer), odnosno na 1 metar od istog čime bi se dovelo u pitanje postojeće stanje, a da je to u suprotnosti sa članom 37. Odluke o uređenju prostora G. B. L. ("Službeni glasnik Grad Banjaluka" broj 26/07 - prečišćen tekst). U tom smislu je zatražio uviđaj na licu mjesta, koji prijedlog organ nije prihvatio jer da se planirani objekat gradi isključivo po regulacionom planu i što su ovlaštena pravna lica izradila Urbanističko-tehničke uslove, projektnu dokumentaciju te izvršilo kontrolu tehničke dokumentacije. Prvostepeni organ tuženog je u obrazloženju prvostepenog rješenja ocijenio da primjedbe tužioca nisu osnovane jer da je sporni objekat važećim regulacionim planom predviđen za rušenje kako bi objekat koji se gradi mogao funkcionisati; da Odluka o uređenju prostora i građenju na koju se tužilac pozvao nije na snazi a da sada važeća Odluka o uređenju prostora i građenju ("Službeni glasnik Grada Banjaluka" broj 15/14), ne sadrži takvu odredbu; da urbanističko tehničkim uslovima broj... od maja 2013. godine, nije predviđeno rušenje spornog objekta radi realizacije planiranog objekta, je se isti nalazi na drugoj građevinskoj parceli, pa njegovo rušenje ne može uslovljavati izgradnju objekta na građevinskoj parceli investitora - zainteresovanog lica; da primjedbe koje su se odnosile na ugrožavanje pristupa svjetlosti objektu kao i stabilnosti objekta su takođe ocijenjene kao neosnovane, jer se radi o izgradnji objekta po regulacionom planu, koji se ne gradi na granici parcele, već se uvlači u građevinsku parcelu, tako da isti manje ugrožava sporni objekat, nego objekat koji se trenutno nalazi na građevinskoj parceli i koji se dijelom oslanja na sporni objekat.
Osporenim aktom su prihvaćeni razlozi obrazloženja rješenja prvostepenog organa dodajući da se predmetni objekat gradi na građevinskoj parceli označenoj kao k.č. br....; da se na susjednoj parceli označenoj kao k.č. br...., koja je u posjedu tužioca, nalazi objekat koji je regulacionim planom predviđen za rušenje, što ne znači da se izdavanje građevinske dozvole za objekat na građevinskoj parceli k.č. br...., može uslovljavati rušenjem objekta na susjednoj parceli.
Odredbom člana 128. stav 1. tačka.b), Zakona o uređenju prostora i građenju je propisano da uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, investitor prilaže dokaz o riješenim imovinsko-pravnim odnosima. Kao dokaz o riješenim imovinsko-pravnim odnosima nad zemljištem iz člana 128. stav 1 tačka. b), navedenog zakona se prema članu 129. stav 1. istog zakona dostavlja: a) izvod iz javne evidencije o nepokretnostima, b) ugovor ili odluka nadležnog organa pogodna kao osnov za sticanje prava vlasništva ili prava građenja u korist investitora i v), ugovor o zajedničkom građenju zaključen sa vlasnikom zemljišta ili nepokretnosti. Zainteresovano lice je kao dokaz o riješenim imovinsko-pravnim odnosima dostavilo zemljišno-knjižni izvadak broj... od 29.08.2014. godine sa upisanim pravom svojine na građevinskoj parceli i posjedovni list broj... od 26.08.2014. godine.
Iz navedenog proizlazi da nisu osnovani prigovori tužioca da su na građevinskoj parceli na kojoj je planirana izgradnja predmetnog poslovnog objekta neriješeni imovinsko_ pravni odnosi, jer on niti tvrdi niti dokazuje da zainteresovano lice nije dostavilo izvod iz javne evidencije o nepokretnostima kao dokaz da je on posjednik i vlasnik zemljišta na kojem gradi objekat. Postojanje zajedničkog zida, odnosno objekta na parceli tužioca, koji bi bio ugrožen izgradnjom objekta zainteresovanog lica, ne predstavlja dokaz o neriješenim imovinsko-pravnim odnosima, niti se izdavanje građevinske dozvole može uslovljavati rušenjem objekta na parceli tužioca, koji je po regulacionom planu predviđen za rušenje, jer takvo uslovljavanje ne proizlazi iz odredaba člana 128. stav 1. tačka b) i člana 129. stav 1. tačka a) Zakona o uređenju prostora i građenju. I u pogledu odstojanja između objekata i osvjetljenja prozora tuženi i prvostepeni organ su dali valjano obrazložene razloge u smislu da se objekat zainteresovanog lica gradi u skladu sa važećim regulacionim planom i izdatim Lokacijskim uslovima broj.... od 29.102013. godine i Urbanističko-tehničkim uslovima broj... od maja 2013. godine, koje tužilac argumentovano nije doveo u sumnju.
Pozivanje tužioca na odredbe Zakona o stvarnim pravima nema značaja a ni uticaja na pravilnost i zakonitost osporenog akta jer se u postupku izdavanja građevinske dozvole primjenjuje Zakon o uređenju prostora i građenju, a ne Zakon o stvarnim pravima za čiju primjenu nije nadležan tuženi već organ uprave nadležan za imovinsko- pravne odnose."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 11 0 U 015900 16 Uvp od 31.1.2018. godine)
