Dopuštenost revizije
Zakon o izvršnom postupku isključio je mogućnost izjavljivanja revizije, pa u postupku provedenom primjenom odredbi citiranog Zakona, nema mjesta ocjeni ispunjavanja uslova za izjavljivanje revizije propisanih odredbama Zakona o parničnom postupku.
Iz obrazloženja:
Postupak određivanja privremene mjere radi obezbjeđenja nenovčanog potraživanja se provodi primjenom odredbi člana 247. do 256. Zakona o izvršnom postupku pred Sudom BiH. Stoga se i u pogledu ulaganja pravnih lijekova izjavljenih protiv rješenja Suda, saglasno odredbi člana 253. navedenog Zakona, imaju primijeniti odredbe Zakona o izvršnom postupku. Naime, protiv rješenja sudije pojedinca donesenih na osnovu odredbi Zakona o izvršnom postupku pred Sudom BiH mogu se izjaviti žalba i prigovor (ako je rješenje o izvršenju doneseno na osnovu vjerodostojne isprave), kako to propisuje odredba člana 11. navedenog Zakona.
U predmetnom slučaju, tužitelj je na rješenje drugostepenog vijeća Suda BiH izjavio reviziju – vanredni pravni lijek smatrajući da je revizija dopuštena u smislu odredbe člana 204. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH jer označena vrijednost spora u vrijeme podnošenja tužbe iznosi 31.050,00 KM, odnosno da je ispunjen uslov iz člana 204. stav 3. istog Zakona – radi pravne prakse.
Prema shvatanju revizionog vijeća, revident gubi iz vida da se radi o rješenju za određivanje privremene mjere obezbjeđenja nenovčanog potraživanja koji postupak se vodi prema odredbama Zakona o izvršnom postupku pred Sudom BiH.
Odredba člana 12. Zakona o izvršnom postupku pred Sudom BiH jasno propisuje da u izvršnom postupku i postupku obezbjeđenja, revizija i ponavljanje postupka nisu dopušteni, osim kada se ponavljanje postupka traži u slučaju iz člana 51. stav 6. navedenog Zakona.
Dakle, u konkretnom slučaju, obzirom da je izjavljivanje vanrednog pravnog lijeka isključeno navedenom zakonskom odredbom, to reviziono vijeće nije niti cijenilo dopuštenost revizije u smislu odredbe člana 204. stav 2. i 3. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH, pa su stoga navodi tužene o nedopuštenosti izjavljene revizije osnovani u cijelosti.
Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci rješenja primjenom odredbe člana 214. stav
1. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja broj: S1 3 P 032804 19 Rev od 13.11.2019. godine)
https://epravo.ba/
Zakon o izvršnom postupku isključio je mogućnost izjavljivanja revizije, pa u postupku provedenom primjenom odredbi citiranog Zakona, nema mjesta ocjeni ispunjavanja uslova za izjavljivanje revizije propisanih odredbama Zakona o parničnom postupku.
Iz obrazloženja:
Postupak određivanja privremene mjere radi obezbjeđenja nenovčanog potraživanja se provodi primjenom odredbi člana 247. do 256. Zakona o izvršnom postupku pred Sudom BiH. Stoga se i u pogledu ulaganja pravnih lijekova izjavljenih protiv rješenja Suda, saglasno odredbi člana 253. navedenog Zakona, imaju primijeniti odredbe Zakona o izvršnom postupku. Naime, protiv rješenja sudije pojedinca donesenih na osnovu odredbi Zakona o izvršnom postupku pred Sudom BiH mogu se izjaviti žalba i prigovor (ako je rješenje o izvršenju doneseno na osnovu vjerodostojne isprave), kako to propisuje odredba člana 11. navedenog Zakona.
U predmetnom slučaju, tužitelj je na rješenje drugostepenog vijeća Suda BiH izjavio reviziju – vanredni pravni lijek smatrajući da je revizija dopuštena u smislu odredbe člana 204. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH jer označena vrijednost spora u vrijeme podnošenja tužbe iznosi 31.050,00 KM, odnosno da je ispunjen uslov iz člana 204. stav 3. istog Zakona – radi pravne prakse.
Prema shvatanju revizionog vijeća, revident gubi iz vida da se radi o rješenju za određivanje privremene mjere obezbjeđenja nenovčanog potraživanja koji postupak se vodi prema odredbama Zakona o izvršnom postupku pred Sudom BiH.
Odredba člana 12. Zakona o izvršnom postupku pred Sudom BiH jasno propisuje da u izvršnom postupku i postupku obezbjeđenja, revizija i ponavljanje postupka nisu dopušteni, osim kada se ponavljanje postupka traži u slučaju iz člana 51. stav 6. navedenog Zakona.
Dakle, u konkretnom slučaju, obzirom da je izjavljivanje vanrednog pravnog lijeka isključeno navedenom zakonskom odredbom, to reviziono vijeće nije niti cijenilo dopuštenost revizije u smislu odredbe člana 204. stav 2. i 3. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH, pa su stoga navodi tužene o nedopuštenosti izjavljene revizije osnovani u cijelosti.
Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci rješenja primjenom odredbe člana 214. stav
1. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja broj: S1 3 P 032804 19 Rev od 13.11.2019. godine)
https://epravo.ba/
