DOZVOLjENOST PODNOŠENjA ZAHTJEVA ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI
Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske
čl. 350 i 353
Nije dozvoljeno podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv pravosnažnih rješenja, već samo protiv pravosnažnih presuda.
Obrazloženje:
"Odredba člana 350. ZKP RS propisuje da se ovaj vanredni pravni lijek može podnijeti protiv pravosnažne presude samo u slučajevima povrede Krivičnog zakona i povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka g) ovog zakona (koja se manifestuje u povredi prava na odbranu), a uz ograničenja propisana u stavu 2. ovog člana. Tim ograničenjima je isključena mogućnost ulaganja ovog pravnog lijeka ako nije korišteno pravo pobijanja presude žalbom, kao redovnim pravnim lijekom, a kada su u pitanju označene povrede materijalnog i procesnog zakona, na ove osnove pobijanja presude se nije moguće pozivati u Zahtjevu ako nisu bile iznesene u žalbi (osim ako se radi o povredi učinjenoj u žalbenom postupku). Konačno, ograničenjem propisanim u stavu 3. istog člana, se isključuje mogućnost ulaganja ovog pravnog lijeka protiv presude Vrhovnog suda donesene u trećem stepenu.
Dakle, u smislu odredbe člana 350. stav 1. ZKP RS, zahtjev za zaštitu zakonitosti može se podnijeti samo protiv pravosnažnih presuda, a ne i protiv pravosnažnih rješenja, pa kako je u konkretnom slučaju, branilac podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv pravosnažnog rješenja Osnovnog suda u T., to zahtjev za zaštitu zakonitosti nije dozvoljen, pa je na osnovu člana 353. stav 1. ZKP RS, isti odbačen.
Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja."
(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, 95 0 K 043177 18 Kvlz od 4.2.2019. godine)
https://www.bih-pravo.org/
Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske
čl. 350 i 353
Nije dozvoljeno podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv pravosnažnih rješenja, već samo protiv pravosnažnih presuda.
Obrazloženje:
"Odredba člana 350. ZKP RS propisuje da se ovaj vanredni pravni lijek može podnijeti protiv pravosnažne presude samo u slučajevima povrede Krivičnog zakona i povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka g) ovog zakona (koja se manifestuje u povredi prava na odbranu), a uz ograničenja propisana u stavu 2. ovog člana. Tim ograničenjima je isključena mogućnost ulaganja ovog pravnog lijeka ako nije korišteno pravo pobijanja presude žalbom, kao redovnim pravnim lijekom, a kada su u pitanju označene povrede materijalnog i procesnog zakona, na ove osnove pobijanja presude se nije moguće pozivati u Zahtjevu ako nisu bile iznesene u žalbi (osim ako se radi o povredi učinjenoj u žalbenom postupku). Konačno, ograničenjem propisanim u stavu 3. istog člana, se isključuje mogućnost ulaganja ovog pravnog lijeka protiv presude Vrhovnog suda donesene u trećem stepenu.
Dakle, u smislu odredbe člana 350. stav 1. ZKP RS, zahtjev za zaštitu zakonitosti može se podnijeti samo protiv pravosnažnih presuda, a ne i protiv pravosnažnih rješenja, pa kako je u konkretnom slučaju, branilac podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv pravosnažnog rješenja Osnovnog suda u T., to zahtjev za zaštitu zakonitosti nije dozvoljen, pa je na osnovu člana 353. stav 1. ZKP RS, isti odbačen.
Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja."
(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, 95 0 K 043177 18 Kvlz od 4.2.2019. godine)
https://www.bih-pravo.org/
