KARAKTER ŠKOLOVANJA NA POSTDIPLOMSKIM STUDIJAMA
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
član 65 stav 2
Visoko obrazovanje se može sticati redovno, vanredno, učenjem na daljinu ili kombinovanjem ova tri načina studiranja u zavisnosti od toga kako to predviđa statut visokoškolske ustanove, pa i postdiplomske studije koje vode do akademskog zvanja magistra ili doktora mogu imati karakter redovnog školovanja ukoliko je student te studije pohađao kroz redovno školovanje.
Obrazloženje:
"Iz sadržaja citiranih odredaba člana 65. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju proizilazi da pravo na porodičnu penziju djetetu osiguranika pripada za vrijeme trajanja redovnog školovanja, a najkasnije do navršenih 25 godina života.
Navedenim, niti drugim odredbama tog Zakona, nije bliže određeno šta se smatra redovnim školovanjem, zbog čega sud smatra da odgovor na to pitanje treba tražiti u materijalnim propisima kojima je regulisano školovanje (obrazovanje) studenata.
Kada je u pitanju školovanje (obrazovanje) studenata, ova materija je u Bosni i Hercegovini regulisana (državnim) Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 59/07 i 59/09 - u daljem tekstu Okvirni zakon), dok je u Federaciji BiH ista materija regulisana kantonalnim zakonima.
U Tuzlanskom kantona, u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja, ova materije bila je regulisana Zakonom o visokom obrazovanju ("Službene novine Tuzlanskog kantona" broj 8/08, 11/09, 12/09, 13/12, 16/13, 7/14 i 8/14 - u daljem tekstu kantonalni Zakon), koji je stupio na snagu dana 5. 8. 2008. godine, i koji se primjenjivao do dana 30. 6. 2016. godine, kada je na snagu stupio novi Zakon o visokom obrazovanju ("Službene novine Tuzlanskog kantona" broj 7/16, 10/16, 5/17 i 15/17).
Iz sadržaja citiranih odredaba oba navedena Zakona vidljivo je da se visoko obrazovanje organizuje u tri ciklusa i da se sva tri ciklusa, uključujući i postdiplomski studij (koji vodi do akademskog zvanja magistra ili ekvivalenta), mogu pohađati redovno, vanredno ili učenjem na daljinu, ili kombinovanjem ova tri načina studiranja.
U konkretnom slučaju, tužilac je, uz žalbu, priložio kopiju diplome i potvrdu W. univerzitetu u B., iz koje proizilazi da je, na tom privatnom Univerzitetu, tužilac bio upisan na magistarski studij u okviru programa poslovne administracije od oktobra 2012. do maja 2014. godine, da je uspješno završio studije, da je diplomirao dana 20. 12. 2014. godine, i da je stekao zvanje magistra poslovne administracije.
Cijeneći dokaze priložene uz žalbu tuženi je, u obrazloženju osporenog akta, istakao da činjenice koje se navode u toj potvrdi nisu od uticaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari, tvrdeći da poslijediplomski studij nema karakter redovnog školovanja.
Međutim, sud smatra da tuženi za ovakav zaključak, odnosno tvrdnju da poslijediplomski studij nema karakter redovnog školovanja nema valjanog pravnog osnova ni u citiranim odredbama člana 65. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, ni u drugim odredbama tog, ili bilo kojeg drugog zakona.
Ovo stoga što ni citiranim odredbama člana 65. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, kao ni drugim odredbama tog Zakona, nije bliže definisano šta se smatra redovnim školovanjem, dok iz odredaba člana 9. Okvirnog zakona, i odredaba člana 111. kantonalnog Zakona, proizlazi da se visoko obrazovanje može sticati redovno, vanredno ili učenjem na daljinu, ili kombinovanjem ova tri načina studiranja (onako kako to predviđa statut visokoškolske ustanove), iz čega se dalje može zaključiti da se i drugi ciklus ili postdiplomski studij - koji vodi do akademskog zvanja magistra ili ekvivalenta (pa čak i treći ciklus, koji vodi do akademskog zvanja doktora ili ekvivalenta), mogu steći i redovnim školovanjem (obrazovanjem), što dalje znači da po oba navedena domaća Zakona, koji regulišu visoko obrazovanje/školovanje, i poslijediplomski studij može imati karakter redovnog školovanja (ukoliko je student taj studij pohađao kroz redovno obrazovanje/ školovanje).
Prema tome, sud smatra da odgovor na pitanje da li se neko lice, u pogledu visokog obrazovanja/školovanja, nalazilo na redovnom školovanju, zavisi od činjenica koje se tiču načina na koji je to lice pohađalo nastavu na određenoj visokoškolskoj ustanovi, tj. da li je tu nastavu pohađalo kroz redovno ili vanredno školovanje (odnosno učenjem na daljinu, ili kombinovanjem ova tri načina studiranja), a što je bliže regulisano statutom visokoškolske ustanove.
S obzirom da se, u konkretnom slučaju, iz dokaza koje je tužilac priložio uz žalbu, kao ni iz drugih dokaza iz predmetnih spisa, ne može pouzdano utvrditi da li je tužilac na... univerzitetu u B., tokom magistarskog studija bio u statusu redovnog ili vanrednog školovanja (ili, eventualno učenja na daljinu, ili kombinovanja ova tri načina studiranja), sud smatra da je činjenično stanje u predmetnom upravnom postupku ostalo nepotpuno i nepravilno utvrđeno u pogledu odlučnih činjenica koje se tiču odgovora na pitanje da li se tužilac, nakon 27. 7. 2012. godine (kada je završio školovanje na pomenutom Univerzitetu u Sarajevu) i dalje nalazio na redovnom školovanju, i, ako jeste, do kada je tačno to redovno školovanje trajalo."
(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, 03 0 U 015853 16 U od 11.10.2018. godine)
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
član 65 stav 2
Visoko obrazovanje se može sticati redovno, vanredno, učenjem na daljinu ili kombinovanjem ova tri načina studiranja u zavisnosti od toga kako to predviđa statut visokoškolske ustanove, pa i postdiplomske studije koje vode do akademskog zvanja magistra ili doktora mogu imati karakter redovnog školovanja ukoliko je student te studije pohađao kroz redovno školovanje.
Obrazloženje:
"Iz sadržaja citiranih odredaba člana 65. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju proizilazi da pravo na porodičnu penziju djetetu osiguranika pripada za vrijeme trajanja redovnog školovanja, a najkasnije do navršenih 25 godina života.
Navedenim, niti drugim odredbama tog Zakona, nije bliže određeno šta se smatra redovnim školovanjem, zbog čega sud smatra da odgovor na to pitanje treba tražiti u materijalnim propisima kojima je regulisano školovanje (obrazovanje) studenata.
Kada je u pitanju školovanje (obrazovanje) studenata, ova materija je u Bosni i Hercegovini regulisana (državnim) Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 59/07 i 59/09 - u daljem tekstu Okvirni zakon), dok je u Federaciji BiH ista materija regulisana kantonalnim zakonima.
U Tuzlanskom kantona, u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja, ova materije bila je regulisana Zakonom o visokom obrazovanju ("Službene novine Tuzlanskog kantona" broj 8/08, 11/09, 12/09, 13/12, 16/13, 7/14 i 8/14 - u daljem tekstu kantonalni Zakon), koji je stupio na snagu dana 5. 8. 2008. godine, i koji se primjenjivao do dana 30. 6. 2016. godine, kada je na snagu stupio novi Zakon o visokom obrazovanju ("Službene novine Tuzlanskog kantona" broj 7/16, 10/16, 5/17 i 15/17).
Iz sadržaja citiranih odredaba oba navedena Zakona vidljivo je da se visoko obrazovanje organizuje u tri ciklusa i da se sva tri ciklusa, uključujući i postdiplomski studij (koji vodi do akademskog zvanja magistra ili ekvivalenta), mogu pohađati redovno, vanredno ili učenjem na daljinu, ili kombinovanjem ova tri načina studiranja.
U konkretnom slučaju, tužilac je, uz žalbu, priložio kopiju diplome i potvrdu W. univerzitetu u B., iz koje proizilazi da je, na tom privatnom Univerzitetu, tužilac bio upisan na magistarski studij u okviru programa poslovne administracije od oktobra 2012. do maja 2014. godine, da je uspješno završio studije, da je diplomirao dana 20. 12. 2014. godine, i da je stekao zvanje magistra poslovne administracije.
Cijeneći dokaze priložene uz žalbu tuženi je, u obrazloženju osporenog akta, istakao da činjenice koje se navode u toj potvrdi nisu od uticaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari, tvrdeći da poslijediplomski studij nema karakter redovnog školovanja.
Međutim, sud smatra da tuženi za ovakav zaključak, odnosno tvrdnju da poslijediplomski studij nema karakter redovnog školovanja nema valjanog pravnog osnova ni u citiranim odredbama člana 65. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, ni u drugim odredbama tog, ili bilo kojeg drugog zakona.
Ovo stoga što ni citiranim odredbama člana 65. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, kao ni drugim odredbama tog Zakona, nije bliže definisano šta se smatra redovnim školovanjem, dok iz odredaba člana 9. Okvirnog zakona, i odredaba člana 111. kantonalnog Zakona, proizlazi da se visoko obrazovanje može sticati redovno, vanredno ili učenjem na daljinu, ili kombinovanjem ova tri načina studiranja (onako kako to predviđa statut visokoškolske ustanove), iz čega se dalje može zaključiti da se i drugi ciklus ili postdiplomski studij - koji vodi do akademskog zvanja magistra ili ekvivalenta (pa čak i treći ciklus, koji vodi do akademskog zvanja doktora ili ekvivalenta), mogu steći i redovnim školovanjem (obrazovanjem), što dalje znači da po oba navedena domaća Zakona, koji regulišu visoko obrazovanje/školovanje, i poslijediplomski studij može imati karakter redovnog školovanja (ukoliko je student taj studij pohađao kroz redovno obrazovanje/ školovanje).
Prema tome, sud smatra da odgovor na pitanje da li se neko lice, u pogledu visokog obrazovanja/školovanja, nalazilo na redovnom školovanju, zavisi od činjenica koje se tiču načina na koji je to lice pohađalo nastavu na određenoj visokoškolskoj ustanovi, tj. da li je tu nastavu pohađalo kroz redovno ili vanredno školovanje (odnosno učenjem na daljinu, ili kombinovanjem ova tri načina studiranja), a što je bliže regulisano statutom visokoškolske ustanove.
S obzirom da se, u konkretnom slučaju, iz dokaza koje je tužilac priložio uz žalbu, kao ni iz drugih dokaza iz predmetnih spisa, ne može pouzdano utvrditi da li je tužilac na... univerzitetu u B., tokom magistarskog studija bio u statusu redovnog ili vanrednog školovanja (ili, eventualno učenja na daljinu, ili kombinovanja ova tri načina studiranja), sud smatra da je činjenično stanje u predmetnom upravnom postupku ostalo nepotpuno i nepravilno utvrđeno u pogledu odlučnih činjenica koje se tiču odgovora na pitanje da li se tužilac, nakon 27. 7. 2012. godine (kada je završio školovanje na pomenutom Univerzitetu u Sarajevu) i dalje nalazio na redovnom školovanju, i, ako jeste, do kada je tačno to redovno školovanje trajalo."
(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, 03 0 U 015853 16 U od 11.10.2018. godine)
