MOGUĆNOST PONIŠTENjA RJEŠENjA O EKSPROPRIJACIJI NEPOKRETNOSTI
Zakon o eksproprijaciji
član 36 stav 1
Pravosnažno rješenje o eksproprijaciji se može poništiti ako korisnik eksproprijacije u roku od tri godine od njegove pravosnažnosti nije izvršio znatnije radove koji se cijene prema prirodi objekta za čiju izgradnju je eksproprijacija izvršena.
Obrazloženje:
"Pravilno je pobijanom presudom odbijena tužba izjavljena protiv osporenog akta tužene od 21.07.2015. godine, uz iznošenje valjanih razloga od strane nižestepenog suda koje tužilac nije doveo u sumnju navodima zahtjeva u kojem je vjerovatno omaškom naveo da je rješenje o eksproprijaciji nepokretnosti broj … od 23.05.2009. godine pravosnažno sa danom 31.07.2012. godine, jer iz spisa proizilazi da je ono svojstvo pravosnažnosti steklo sa danom donošenja 23.05.2009. godine obzirom da su se stranke odrekle prava na izjavljivanje žalbe na isto, što u konačnom i nije bitno sa aspekta ocjene osnovanosti zahtjeva.
Suštinski, za razliku od tužioca, nižestepeni sud pravilno tumači odredbu člana 36. stav 1. Zakona koja propisuje da će se na zahtjev ranijeg vlasnika eksproprisane nepokretnosti pravosnažno rješenje o eksproprijaciji poništiti ako korisnik eksproprijacije u roku od tri godine od pravosnažnosti tog rješenja nije izvršio, prema prirodi objekta, znatnije radove na tom objektu. Upravo ovo zakonsko određenje "znatniji radovi prema prirodi objekta" je ključno za razrješenje predmetne upravne stvari, a istim su se pravilno rukovodili organi uprave, a potom i sud. U tom pravcu je decidno obrazloženo da se u konkretnom slučaju radi o velikom izuzetno značajnom infrastrukturnom objektu auto-putu B.-D. čija izgradnja se odvija u etapama i po dionicama, a prethodi joj pribavljanje odgovarajuće prostorno-planske dokumentacije, urbanističke saglasnosti, odnosno lokacijskih uslova, ekoloških dozvola i drugih dokumenata vezanih za zaštitu životne sredine, koja dokumentacija je sva pribavljena i pobrojana u prvostepenom rješenju od 16.03.2015. godine. Dalje je obrazloženo da je u momentu odlučivanja prvostepenog organa u toku postupak za izdavanje odobrenja za građenje, da zbog prirode objekta nije moguće odmah i istovremeno graditi svih 72 km trase auto-puta, te da su trenutno u toku pripremni i drugi radovi koji se u određenom obimu izvode duž cijele trase auto-puta. Sva ova utvrđenja organa uprave osnovano je podržao nižestepeni sud, jer se sva zasnivaju na nalazu i mišljenju vještaka J. V. od 24.11.2014. godine koja se suprotno stavu tužioca decidno izjasnila i o tome koji su to pripremni radovi u toku navodeći da su u pitanju radovi asfaltiranja, iskolčenja terena, geodetskog snimanja, istražni geološki radovi, radovi na krčenju šiblja, skidanju sloja humusa, čišćenju vodotoka i slično, zbog čega nije osnovan navod tužioca da nije utvrđeno koji su to znatniji radovi na ovom objektu izvršeni u okviru roka od tri godine, a koji radovi su u toku.
Prigovori tužioca na ličnost vještaka J.V. koja je vještak arhitektonskograđevinske struke nisu osnovani, odnosno pravilno su odbijeni na raspravi održanoj 06.03.2015. godine kada je odlučeno da se zbog ekonomičnosti postupka koristi njen nalaz i mišljenje iz drugog predmeta deeksproprijacije broj … vezan za nepokretnosti sa iste lokacije, sa napomenom da je na ovoj istoj raspravi tužiocu omogućeno da se izjasni kako o ličnosti vještaka, tako i o predmetu i obimu vještačenja, pa nema povrede odredbe člana 173. ZOUP na čemu on neosnovano insistira u zahtjevu.
Zbog navedenog je neosnovan zaključak tužioca da je prvi dokument o radovima na ovom objektu ugovor, odnosno ugovorni sporazum od 24.08.2012.godine sa pismom prihvatanja od 07.08.2012. godine, jer to nije tačno, kako je već obrazloženo, niti u prilog takvom zaključku može biti novinski članak iz lista "...” od 12. i 13. marta 2016. godine na koji se u zahtjevu poziva. Konačno, u prilog ovom zaključku tužioca ne može biti ni priložena fotokopija strane 10. i 11. nalaza i mišljenja Centra za vještačenje i procjenjivanje Z. d.o.o. B. bez datuma, poslovnog broja i drugih podataka o tome na čiji zahtjev je rađen, u kojem predmetu i za koju mikrolokaciju, na što pravilno ukazuje zainteresovano lice u odgovoru osnovano zaključujući da takav dokaz u ovoj upravnoj stvari nema nikakav pravni značaj."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 11 0 U 017198 16 Uvp od 11.1.2019. godine)
Zakon o eksproprijaciji
član 36 stav 1
Pravosnažno rješenje o eksproprijaciji se može poništiti ako korisnik eksproprijacije u roku od tri godine od njegove pravosnažnosti nije izvršio znatnije radove koji se cijene prema prirodi objekta za čiju izgradnju je eksproprijacija izvršena.
Obrazloženje:
"Pravilno je pobijanom presudom odbijena tužba izjavljena protiv osporenog akta tužene od 21.07.2015. godine, uz iznošenje valjanih razloga od strane nižestepenog suda koje tužilac nije doveo u sumnju navodima zahtjeva u kojem je vjerovatno omaškom naveo da je rješenje o eksproprijaciji nepokretnosti broj … od 23.05.2009. godine pravosnažno sa danom 31.07.2012. godine, jer iz spisa proizilazi da je ono svojstvo pravosnažnosti steklo sa danom donošenja 23.05.2009. godine obzirom da su se stranke odrekle prava na izjavljivanje žalbe na isto, što u konačnom i nije bitno sa aspekta ocjene osnovanosti zahtjeva.
Suštinski, za razliku od tužioca, nižestepeni sud pravilno tumači odredbu člana 36. stav 1. Zakona koja propisuje da će se na zahtjev ranijeg vlasnika eksproprisane nepokretnosti pravosnažno rješenje o eksproprijaciji poništiti ako korisnik eksproprijacije u roku od tri godine od pravosnažnosti tog rješenja nije izvršio, prema prirodi objekta, znatnije radove na tom objektu. Upravo ovo zakonsko određenje "znatniji radovi prema prirodi objekta" je ključno za razrješenje predmetne upravne stvari, a istim su se pravilno rukovodili organi uprave, a potom i sud. U tom pravcu je decidno obrazloženo da se u konkretnom slučaju radi o velikom izuzetno značajnom infrastrukturnom objektu auto-putu B.-D. čija izgradnja se odvija u etapama i po dionicama, a prethodi joj pribavljanje odgovarajuće prostorno-planske dokumentacije, urbanističke saglasnosti, odnosno lokacijskih uslova, ekoloških dozvola i drugih dokumenata vezanih za zaštitu životne sredine, koja dokumentacija je sva pribavljena i pobrojana u prvostepenom rješenju od 16.03.2015. godine. Dalje je obrazloženo da je u momentu odlučivanja prvostepenog organa u toku postupak za izdavanje odobrenja za građenje, da zbog prirode objekta nije moguće odmah i istovremeno graditi svih 72 km trase auto-puta, te da su trenutno u toku pripremni i drugi radovi koji se u određenom obimu izvode duž cijele trase auto-puta. Sva ova utvrđenja organa uprave osnovano je podržao nižestepeni sud, jer se sva zasnivaju na nalazu i mišljenju vještaka J. V. od 24.11.2014. godine koja se suprotno stavu tužioca decidno izjasnila i o tome koji su to pripremni radovi u toku navodeći da su u pitanju radovi asfaltiranja, iskolčenja terena, geodetskog snimanja, istražni geološki radovi, radovi na krčenju šiblja, skidanju sloja humusa, čišćenju vodotoka i slično, zbog čega nije osnovan navod tužioca da nije utvrđeno koji su to znatniji radovi na ovom objektu izvršeni u okviru roka od tri godine, a koji radovi su u toku.
Prigovori tužioca na ličnost vještaka J.V. koja je vještak arhitektonskograđevinske struke nisu osnovani, odnosno pravilno su odbijeni na raspravi održanoj 06.03.2015. godine kada je odlučeno da se zbog ekonomičnosti postupka koristi njen nalaz i mišljenje iz drugog predmeta deeksproprijacije broj … vezan za nepokretnosti sa iste lokacije, sa napomenom da je na ovoj istoj raspravi tužiocu omogućeno da se izjasni kako o ličnosti vještaka, tako i o predmetu i obimu vještačenja, pa nema povrede odredbe člana 173. ZOUP na čemu on neosnovano insistira u zahtjevu.
Zbog navedenog je neosnovan zaključak tužioca da je prvi dokument o radovima na ovom objektu ugovor, odnosno ugovorni sporazum od 24.08.2012.godine sa pismom prihvatanja od 07.08.2012. godine, jer to nije tačno, kako je već obrazloženo, niti u prilog takvom zaključku može biti novinski članak iz lista "...” od 12. i 13. marta 2016. godine na koji se u zahtjevu poziva. Konačno, u prilog ovom zaključku tužioca ne može biti ni priložena fotokopija strane 10. i 11. nalaza i mišljenja Centra za vještačenje i procjenjivanje Z. d.o.o. B. bez datuma, poslovnog broja i drugih podataka o tome na čiji zahtjev je rađen, u kojem predmetu i za koju mikrolokaciju, na što pravilno ukazuje zainteresovano lice u odgovoru osnovano zaključujući da takav dokaz u ovoj upravnoj stvari nema nikakav pravni značaj."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 11 0 U 017198 16 Uvp od 11.1.2019. godine)
