NEDOZVOLjENOST REVIZIJE
Zakon o parničnom postupku
član 237 stav 2
Kada vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos propisan za dozvoljenost revizije, revizija se odbacuje.
Obrazloženje:
"Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 -u daljem tekstu: ZPP) propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM.
U konkretnoj situaciji, vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 17.619,21 KM. Naime, tužitelj je na ročištu održanom 22.3.2017. godine precizirao svoj tužbeni zahtjev tako da je na ime ugovorene kamate za period od 04.01.1987. do 26.9.1997. godine po osnovu ugovora o deviznoj štednji zahtijevao isplatu u iznosu od 20.487,96 KM, sa zakonskom zateznom kamatom. Pobijanom presudom od 24.11.2017. godine, kojom je djelimično preinačena prvostepena presuda Osnovnog suda u B.... od 06.04.2017. godine tužitelju je na ime ugovorene kamate dosuđen iznos od 2.868,75 KM, dok je u ostalom dijelu žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Ovo znači da pobijani dio pravosnažne presude iznosi 17.619,21 KM, što ne prelazi iznos dozvoljenosti revizije iz odredbe člana 237. stav 2. ZPP.
Ovakvu situaciju ne može izmijeniti ni činjenica ni što je tokom postupka tužitelj vrijednost spora označio sa 68.468,77 KM koju vrijednost je prvostepeni sud naveo u uvodu svoje presude. Naime, označena vrijednost spora u tužbi mjerodavna je samo ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos (član 321. stav 2. ZPP), što u konkretnoj situaciji nije slučaj.
U izjavljenoj reviziji tužitelj nije tražio odlučivanje po reviziji u smislu odredbe člana 237. stav 3. ZPP, zbog čega ni po tom osnovu nema mjesta meritornom odlučivanju o izjavljenoj reviziji.
Iz navedenih razloga, revizija tužitelja je odbačena temeljem odredbe člana 247. stav 1. ZPP, u vezi sa odredbom člana 237. stav 2. istog zakona."
(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 031452 18 Rev 3 od 12.4.2018. godine)
Zakon o parničnom postupku
član 237 stav 2
Kada vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos propisan za dozvoljenost revizije, revizija se odbacuje.
Obrazloženje:
"Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 -u daljem tekstu: ZPP) propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM.
U konkretnoj situaciji, vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 17.619,21 KM. Naime, tužitelj je na ročištu održanom 22.3.2017. godine precizirao svoj tužbeni zahtjev tako da je na ime ugovorene kamate za period od 04.01.1987. do 26.9.1997. godine po osnovu ugovora o deviznoj štednji zahtijevao isplatu u iznosu od 20.487,96 KM, sa zakonskom zateznom kamatom. Pobijanom presudom od 24.11.2017. godine, kojom je djelimično preinačena prvostepena presuda Osnovnog suda u B.... od 06.04.2017. godine tužitelju je na ime ugovorene kamate dosuđen iznos od 2.868,75 KM, dok je u ostalom dijelu žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Ovo znači da pobijani dio pravosnažne presude iznosi 17.619,21 KM, što ne prelazi iznos dozvoljenosti revizije iz odredbe člana 237. stav 2. ZPP.
Ovakvu situaciju ne može izmijeniti ni činjenica ni što je tokom postupka tužitelj vrijednost spora označio sa 68.468,77 KM koju vrijednost je prvostepeni sud naveo u uvodu svoje presude. Naime, označena vrijednost spora u tužbi mjerodavna je samo ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos (član 321. stav 2. ZPP), što u konkretnoj situaciji nije slučaj.
U izjavljenoj reviziji tužitelj nije tražio odlučivanje po reviziji u smislu odredbe člana 237. stav 3. ZPP, zbog čega ni po tom osnovu nema mjesta meritornom odlučivanju o izjavljenoj reviziji.
Iz navedenih razloga, revizija tužitelja je odbačena temeljem odredbe člana 247. stav 1. ZPP, u vezi sa odredbom člana 237. stav 2. istog zakona."
(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 031452 18 Rev 3 od 12.4.2018. godine)
