Član 56. stav 1. Zakona o deviznom poslovanju Član 42. stav 3. Zakona o prekršajima
ODLUČIVANJE O VRAĆANJU DEVIZNIH SREDSTAVA (I KAMATA NA TA SREDSTVA), PRIVREMENO ODUZETIH ZBOG DEVIZNOG PREKRŠAJA, U ISKLJUČIVOJ JE NADLEŽNOSTI TIJELA UPRAVE KOJE JE TA SREDSTVA ODUZELO, A NE SUDA.
Iz obrazloženja:
Nižestepeni sudovi su utvrdili da je predmet tužbenog zahtjeva kamata na oduzeta devizna sredstva koja su tužiteljima oduzeta, kao predmet prekršaja od ovlaštenih radnika tužene 08.11.1993. g. a u skladu sa Zakonom o deviznom poslovanju (“Sl.list RBiH”, br. 2/92). TakoĊe je utvrĊeno da je protiv tužitelja voĊen prekršajni postupak zbog prekšraja iz člana 131. stav 1. tačka 5. Zakona o deviznom poslovanju. Rješenjem Općinskog suda za prekršaje NS br. V-P- III-383/98 od 18.08.1998. g., prekršajni postupak protiv tužitelja je obustavljen zbog nastupjele zastare voĊenja prekršajnog postupka, a privremeno oduzeti predmeti prekršaja (u ovom slučaju devizna sredstva) u iznosu od 41.700 DEM vraćaju se vlasnicima – tužiteljima. Sud nije odlučivao o kamati na ta sredstva niti su takav zahtjev tužitelji postavili, a niti su izjavili žalbu na naprijed navedeno rješenje.
Odredbom člana 56. stav 1. Zakona o deviznom poslovanju, odreĊeno je da ministarstva i drugi organi državne uprave, mogu izreći zaštitnu mjeru, oduzimanje novca i drugih predmeta, koji su upotrebljeni ili bili namjenjeni za izvršenje prekršaja i to privremeno do odluke suda.
Zakonom o prekršajima (“Sl.novine Kantona Sarajevo”, br. 3/97) članom 42. stav 3. regulisano je da organ koji je donio rješenje o prekršaju odreĊuje da li će se oduzeti predmeti prodati, uništiti ili vratiti učiniocu prekršaja. To isto propisano je i članom 38. stav 3. Zakona o prekršajima kojima se povreĊuju federalni propisi.
Prema ovoj zakonskoj odredbi odlučivanje o vraćanju sredstava privremeno oduzetih od organa uprave zbog deviznog prekršaja u isključivoj je nadležnosti organa uprave (u ovom slučaju suda za prekršaje). Za odlučivanje o vraćanju privremeno oduzetih sredstava nisu nadležni sudovi koji rješavaju graĊansko pravne sporove po Zakonu o parničnom postupku. Takva nadležnost suda ne bi se mogla prihvatiti ni u slučaju traženja kamate na oduzeta i vraćena sredstva u upravnom postupku, obzirom da je kamata akcesorno povezana sa glavnom novčanom tražbinom za koju je ustanovljena nadležnost tijela uprave
(u ovom slučaju suda za prekršaje). Kada je za odlučivanje o glavnom dugu ustanovljena nadležnost tijela uprave, samo se u postupku pred tim tijelom može, eventualno, ostvariti i pravo na plaćanje i zatezne kamate na taj dug.
Prema odredbama člana 17. stav 1. Zakona o parničnom postupku, tokom cijelog postupka sud pazi po službenoj dužnosti, na svoju stvarnu nadležnost, a prema odredbama čl. 16. st. 2. kada sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego koji drugi domaći organ, oglasiće se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: Rev-279/01 od 2.12.2003. god.)
ODLUČIVANJE O VRAĆANJU DEVIZNIH SREDSTAVA (I KAMATA NA TA SREDSTVA), PRIVREMENO ODUZETIH ZBOG DEVIZNOG PREKRŠAJA, U ISKLJUČIVOJ JE NADLEŽNOSTI TIJELA UPRAVE KOJE JE TA SREDSTVA ODUZELO, A NE SUDA.
Iz obrazloženja:
Nižestepeni sudovi su utvrdili da je predmet tužbenog zahtjeva kamata na oduzeta devizna sredstva koja su tužiteljima oduzeta, kao predmet prekršaja od ovlaštenih radnika tužene 08.11.1993. g. a u skladu sa Zakonom o deviznom poslovanju (“Sl.list RBiH”, br. 2/92). TakoĊe je utvrĊeno da je protiv tužitelja voĊen prekršajni postupak zbog prekšraja iz člana 131. stav 1. tačka 5. Zakona o deviznom poslovanju. Rješenjem Općinskog suda za prekršaje NS br. V-P- III-383/98 od 18.08.1998. g., prekršajni postupak protiv tužitelja je obustavljen zbog nastupjele zastare voĊenja prekršajnog postupka, a privremeno oduzeti predmeti prekršaja (u ovom slučaju devizna sredstva) u iznosu od 41.700 DEM vraćaju se vlasnicima – tužiteljima. Sud nije odlučivao o kamati na ta sredstva niti su takav zahtjev tužitelji postavili, a niti su izjavili žalbu na naprijed navedeno rješenje.
Odredbom člana 56. stav 1. Zakona o deviznom poslovanju, odreĊeno je da ministarstva i drugi organi državne uprave, mogu izreći zaštitnu mjeru, oduzimanje novca i drugih predmeta, koji su upotrebljeni ili bili namjenjeni za izvršenje prekršaja i to privremeno do odluke suda.
Zakonom o prekršajima (“Sl.novine Kantona Sarajevo”, br. 3/97) članom 42. stav 3. regulisano je da organ koji je donio rješenje o prekršaju odreĊuje da li će se oduzeti predmeti prodati, uništiti ili vratiti učiniocu prekršaja. To isto propisano je i članom 38. stav 3. Zakona o prekršajima kojima se povreĊuju federalni propisi.
Prema ovoj zakonskoj odredbi odlučivanje o vraćanju sredstava privremeno oduzetih od organa uprave zbog deviznog prekršaja u isključivoj je nadležnosti organa uprave (u ovom slučaju suda za prekršaje). Za odlučivanje o vraćanju privremeno oduzetih sredstava nisu nadležni sudovi koji rješavaju graĊansko pravne sporove po Zakonu o parničnom postupku. Takva nadležnost suda ne bi se mogla prihvatiti ni u slučaju traženja kamate na oduzeta i vraćena sredstva u upravnom postupku, obzirom da je kamata akcesorno povezana sa glavnom novčanom tražbinom za koju je ustanovljena nadležnost tijela uprave
(u ovom slučaju suda za prekršaje). Kada je za odlučivanje o glavnom dugu ustanovljena nadležnost tijela uprave, samo se u postupku pred tim tijelom može, eventualno, ostvariti i pravo na plaćanje i zatezne kamate na taj dug.
Prema odredbama člana 17. stav 1. Zakona o parničnom postupku, tokom cijelog postupka sud pazi po službenoj dužnosti, na svoju stvarnu nadležnost, a prema odredbama čl. 16. st. 2. kada sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego koji drugi domaći organ, oglasiće se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: Rev-279/01 od 2.12.2003. god.)
