Broj: 04-07-6-265-3/2019
Datum: 13.02.2019. godine
Na osnovu člana 17. stav 5. i člana 60. stav 6. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH”, br.: 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08), a u vezi sa članom 103. i članom 104. tačka b) Poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br.: 55/13, 96/13, 46/14, 61/14, 78/14, 27/15, 46/15, 93/16, 48/17, 88/17, 41/18 i 64/18), Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, odlučujući o žalbi tuženog MĐ, predsjednika ……….., izjavljenoj lično, na odluku Drugostepene disciplinske komisije za sudije, broj: 04-07-6-265-1/2019 od 20.12.2018. godine, na sjednici održanoj, dana 13.02.2019. godine, donijelo je slijedeću:
O D L U K U
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženog MĐ, predsjednika ……….. i potvrđuje odluka Drugostepene disciplinske komisije za sudije, broj: 04-07-6-265-1/2019 od 20.12.2018. godine.
II. Odluka Vijeća je konačna.
O b r a z l o ž e nj e
Ured disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine podnio je dana 20.04.2018. godine disciplinsku tužbu, broj: UDT-316/18 protiv tuženog MĐ, ……………... U tužbi je navedeno da je tuženi dana 25.11.2016. godine, obavljajući dužnost predsjednika ………., donio rješenje broj 076 0 Su 16 001096 kojim je radni odnos izvršnog radnika JD zasnovan na određeno vrijeme prerastao u radni odnos na neodređeno vrijeme i pored toga što je članom 50. stav 5. Zakona o državnim službenicima RS („Službeni glasnik RS“, br.: 118/08, 117/11 i 37/12), koji se u skladu sa članom 76. Zakona o sudovima RS („Službeni glasnik RS“, br.: 37/12 i 44/15), primjenjuje na radnike suda, propisano da radni odnos na određeno vrijeme ne može da preraste u radni odnos na neodređeno vrijeme, te sa imenovanim istog dana zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme bez obavljanja probnog rada što je u suprotnosti sa članom 77. Zakona o sudovima RS kojim je propisano da se radnici suda primaju u radni odnos nakon provedenog javnog konkursa uz obavezni probni rad od tri mjeseca, nakon čega je Upravna inspekcija Ministarstva uprave i lokalne samouprave RS rješenjem broj 10.2.1.2-050-147/18 od 23.03.2018. godine, naložila tuženom da okloni nepravilnosti utvrđene zapisnikom o izvršenom inspekcijskom nadzoru, te da u roku od 5 dana ukine rješenje o zasnivanju radnog odnosa i raskine ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa JD. Tuženi je dakle, kao predsjednik suda koji rukovodi radom suda i sudske uprave, postupajući suprotno zakonom propisanim dužnostima da upravo predsjednik suda vrši nadzor i kontrolu rada i preduzima mjere u cilju otklanjanja propusta i nepravilnosti, donošenjem navedenih odluka prekršio temeljni zakon kojim se uređuje rad suda, te prekršio principe zapošljavanja radnika suda i procedure, odnosno pravila postupka jasno propisana Zakonom o sudovima RS i Zakonom o državnim službenicima RS, čime je počinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 9. Zakona VSTV-u BiH: „donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka“. Pored navedenog disciplinskog prekršaja, tuženi se nije pridržavao standarda etičkog ponašanja sudija u Bosni i Hercegovini utvrđenih Kodeksom sudijske etike i to: 3. Jednakost 3.2. sudija obavlja svoju funkciju tako da osigura jednak tretman učesnika u postupku 5. Stručnost i odgovornost prema poslu Sudija održava visok nivo profesionalne sposobnosti i obavlja svoju funkciju stručno, savjesno, marljivo i efikasno.
Prvostepena disciplinska komisija za sudije je nakon provedenog disciplinskog postupka, donijela odluku, broj: 04-07-6-1549-11/2018 od 19.09.2018. godine kojom je utvrdila da je tuženi MĐ, predsjednik…………., odgovoran je što je dana 25.11.2016. godine, obavljajući dužnost predsjednika…………, donio rješenje broj 076 0 Su 16 001096 kojim je radni odnos izvršnog radnika JD zasnovan na određeno vrijeme prerastao u radni odnos na neodređeno vrijeme i pored toga što je članom 50. stav 5. Zakona o državnim službenicima RS („Službeni glasnik RS“, br.: 118/08, 117/11 i 37/12), koji se u skladu sa članu 76. Zakona o sudovima RS („Službeni glasnik RS“, br.: 37/12 i 44/15), primjenjuje na radnike suda, propisano da radni odnos na određeno vrijeme ne može da preraste u radni odnos na neodređeno vrijeme, te sa imenovanim istog dana zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme bez obavljanja probnog rada što je u suprotnosti sa članom 77. Zakona o sudovima RS kojim je propisano da se radnici suda primaju u radni odnos nakon provedenog javnog konkursa uz obavezni probni rad od tri mjeseca, nakon čega je Upravna inspekcija Ministarstva uprave i lokalne samouprave RS rješenjem broj 10.2.1.2-050-147/18 od 23.03.2018. godine, naložila tuženom da okloni nepravilnosti utvrđene zapisnikom o izvršenom inspekcijskom nadzoru, te da u roku od 5 dana ukine rješenje o zasnivanju radnog odnosa i raskine ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa JD. Dakle, tuženi je kao predsjednik suda koji rukovodi radom suda i sudske uprave, postupajući suprotno zakonom propisanim dužnostima da upravo predsjednik suda vrši nadzor i kontrolu rada i preduzima mjere u cilju otklanjanja propusta i nepravilnosti, donošenjem navedenih odluka prekršio temeljni zakon kojim se uređuje rad suda, te prekršio principe zapošljavanja radnika suda i procedure, odnosno pravila postupka jasno propisana Zakonom o sudovima RS i Zakonom o državnim službenicima RS, čime je počinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 9. Zakona o VSTV-u BiH: „donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka“. Pored navedenog disciplinskog prekršaja, tuženi je ujedno prekršio i odredbe Kodeksa sudijske etike kojim je u relevantnim dijelovima propisano: 3. Jednakost 3.2. Sudija obavlja svoju funkciju tako da osigura jednak tretman učesnika u postupku 5. Stručnost i odgovornost prema poslu Sudija održava visok nivo profesionalne sposobnosti i obavlja svoju funkciju stručno, savjesno, marljivo i efikasno, pa je tuženom u skladu sa članovima 58. stav 1. i 59. Zakona o VSTV-u BiH i u skladu sa Smjernicama za određivanje disciplinskih mjera u disciplinskim postupcima koje je VSTV BiH usvojio 8.7.2016. godine, izrečena disciplinska mjera iz člana 58. stav 1. tačka (b) Zakona o VSTV-u BiH Javna opomena.
Na navedenu odluku Prvostepene disciplinske komisije žalbu je blagovremeno izjavio tuženi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene normi materijalnog prava, povrede pravila postupka koje su od uticaja na donošenje zakonite i pravilne odluke kao i zbog odluke o izrečenoj disciplinskoj mjeri sa prijedlogom da Drugostepena disciplinska komisija žalbu uvaži i pobijanu odluku preinači na način da tuženog oslobodi disciplinske odgovornosti za navedeni disciplinski prekršaj. Tuženi je podnio i dopunu žalbe u kojoj je posebno naglasio olakšavajuće okolnosti koje su u spornom periodu postojale na njegovoj strani.
Ured disciplinskog tužioca je podnio odgovor na žalbu i dopunu žalbe tuženog u kojem je istakao da su svi žalbeni navodi neutemeljeni, pa je predložio Drugostepenoj disciplinskoj komisiji da žalbu tuženog odbije kao neosnovanu i potvrdi odluku Prvostepene disciplinske komisije.
Postupajući po podnesnoj žalbi tuženog, Drugostepena disciplinska komisija je dana 20.12.2018. godine, donijela odluku, broj: 04-07-6-265-1/2019 kojom je odbila kao neosnovanu žalbu tuženog MĐ, predsjednika ………. i potvrdila odluku Prvostepene disciplinske komisije, broj: 04-07-6-1549-11/2018 od 19.09.2018. godine.
Na odluku Drugostepene disciplinske komisije tuženi je blagovremeno izjavio žalbu Vijeću kao cjelini, zbog odluke o izrečenoj disciplinskoj mjeri, sa prijedlogom da Vijeće nakon uvida u kompletan spis disciplinskog predmeta žalbu uvaži i odluku Drugostepene disciplinske komisije preinači u pogledu izrečene disciplinske mjere na način da mu se umjesto disciplinske mjere Javne opomene izrekne blaža disciplinska mjera. Tuženi je u žalbi zamolio da članovi Vijeća uzmu u obzir neuobičajan splet vandrednih okolnosti koje su zadesile …………..u spornom periodu, te nesporno vandredno zalaganje tuženog kao predsjednika suda da se te okolnosti prebrode, bez štete za građane kao korisnike usluga suda na čijem je čelu tuženi, pri čemu je tuženi ponovo naglasio da je uložio sve svoje raspoložive snage radeći u spornom periodu i preko granica fizičke izdržljivosti a što dokazuju rezultati o postignutoj godišnjoj normi, kada je i doneseno sporno rješenje koje mu je disciplinskom tužbom stavljeno na teret. Tuženi je u žalbi dalje naveo da ukoliko se pažljivo pročita hronoligija dešavanja koja je detaljno iznesena u žalbi i dopuni žalbe na odluku Prvostepene disciplinske komisije, kao i iz priloženih dokaza u disciplinskom spisu vidljivo je da se u konkretnom slučaju radi o jednom savjesnom i poštenom pristupu kod obavljanja pravosudne funkcije bez postojanja i privida bilo kakve loše namjere te da se zaista radi samo o pogrešnom tumačenju pravnog propisa u teškoj situaciji izazvanoj spletom istovremenih vandrednih okolnosti, radi čega je predložio kao u uvodu žalbe. U prilogu žalbe Vijeću tuženi je dostavio i žalbu na odluku Prvostepene disciplinske komisije i dopunu iste.
Primjerak blagovremene, dopuštene i potpune žalbe tuženog sa dostavljenim prilozima je dostavljen tužiocu koji nije podnio odgovor na žalbu tuženog.
Razmatrajući žalbu tuženog izjavljenu na odluku Drugostepene disciplinske komisije, Vijeće kao cjelina je nakon uvida u disciplinski spis predmeta, broj: 04-07-6-265/2019 (stari broj predmeta: 04-07-6-1549/2018), kao i sveobuhvatne rasprave, odlučilo kao u izreci iz slijedećih razloga:
Odredbama člana 60. stav (6) Zakona o VSTV-u BiH, regulisano je da se protiv odluke Drugostepene disciplinske komisije o izricanju disciplinske mjere može uložiti žalba Vijeću kao cjelini. Ako Vijeće ne potvrdi mjeru razrješenja, Vijeće može izreći drugu mjeru predviđenu ovim zakonom.”
Odredbama člana 103. stav (2) Poslovnika VSTV-a BiH, propisano je da se odluka Drugostepene disciplinske komisije može pobijati samo zbog izrečene disciplinske mjere, dok je u stavu (5) istog člana propisano da je Odluka Vijeća konačna.
Imajući u vidu odredbe člana 103. Poslovnika VSTV-a BiH, Vijeće kao cjelina je predmetnu odluku ispitivalo samo u dijelu koji se odnosi na izrečenu disciplinsku mjeru, pa je u cijelosti prihvatilo razloge koje je navela Drugostepena disciplinska komisija u svojoj odluci, smatrajući da je izrečena disciplinska mjera, Javna opomena, adekvatna i primjerena prirodi i težini počinjenog disciplinskog prekršaja, njegovim posljedicama, okolnostima izvršenja disciplinskog prekršaja i utvrđenom stepenu disciplinske odgovornosti tuženog, te da će se istom ostvariti svrha i ciljevi disciplinskog sankcionisanja nosilaca pravosudnih funkcija od strane disciplinskih organa Vijeća, o čemu je u odluci Drugostepene disciplinske komisije dato mjerodavno obrazloženje koje je Vijeće u cijelosti prihvatilo.
Vijeće kao cjelina konstatuje da su disciplinske komisije pravilno utvrdile sve okolnosti iz člana 59. Zakona o VSTV-u BiH, a u vezi sa kriterijima koji su utvrđeni Smjernicama za određivanje disciplinskih mjera u disciplinskim postupcima, a koje okolnosti su od značaja za određivanje vrste i visine disciplinske mjere, te njihovim pravilnim vrednovanjem dale im odgovarajući značaj, iz kojih se razloga žalbene tvrdnje o neproporcionalnosti disciplinske mjere ne mogu prihvatiti kao osnovane. Suprotno, žalbenim navodima po ocjeni Vijeća disciplinske komisije Vijeća su pravilno utvrdile, kako olakšavajuće, tako i otežavajuće okolnosti na strani tuženog i izrekle mu odgovarajuću disciplinsku mjeru Javnu opomenu za počinjeni disciplinski prekršaj.
U pogledu priložene žalbe i dopune žalbe na odluku Prvostepene disciplinske komisije, u kojima je tuženi detaljno naveo okolnosti pod kojima je donio sporno rješenje, Vijeće kao cjelina konstatuje da je imajući u vidu odredbe člana 103. Poslovnika VSTV-a BiH, Vijeće odlučivalo o žalbi tuženog na odluku Drugostepene disciplinske komisije te da je predmetnu odluku ispitivalo samo u dijelu koji se odnosi na izrečenu disciplinsku mjeru, a da su predmetni akti (žalba i dopuna žalbe na odluku Prvostepene disciplinske komisije) bili predmet razmatranja Drugostepene disciplinske komisije koja je u svojoj odluci dala detaljno i potpuno obrazloženje žalbenih razloga, koje obrazloženje ovo Vijeće u cijelosti prihvata.
Iz naprijed navedenog, a na osnovu člana 17. stav 5., a u vezi člana 60. stav 6. Zakona o VSTV-u BiH i člana 104. stav 1. tačka b) Poslovnika VSTV-a BiH, Vijeće kao cjelina nalazi da je neosnovana žalba tuženog, radi čega je ista odbijena i slijedom toga potvrđena je pobijana odluka Drugostepene disciplinske komisije.
U skladu sa članom 103. stav 5. Poslovnika VSTV-a BiH, ova odluka Vijeća je konačna.
Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH
MP Milan Tegeltija
Izvor: Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine
Datum: 13.02.2019. godine
Na osnovu člana 17. stav 5. i člana 60. stav 6. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH”, br.: 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08), a u vezi sa članom 103. i članom 104. tačka b) Poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br.: 55/13, 96/13, 46/14, 61/14, 78/14, 27/15, 46/15, 93/16, 48/17, 88/17, 41/18 i 64/18), Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, odlučujući o žalbi tuženog MĐ, predsjednika ……….., izjavljenoj lično, na odluku Drugostepene disciplinske komisije za sudije, broj: 04-07-6-265-1/2019 od 20.12.2018. godine, na sjednici održanoj, dana 13.02.2019. godine, donijelo je slijedeću:
O D L U K U
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženog MĐ, predsjednika ……….. i potvrđuje odluka Drugostepene disciplinske komisije za sudije, broj: 04-07-6-265-1/2019 od 20.12.2018. godine.
II. Odluka Vijeća je konačna.
O b r a z l o ž e nj e
Ured disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine podnio je dana 20.04.2018. godine disciplinsku tužbu, broj: UDT-316/18 protiv tuženog MĐ, ……………... U tužbi je navedeno da je tuženi dana 25.11.2016. godine, obavljajući dužnost predsjednika ………., donio rješenje broj 076 0 Su 16 001096 kojim je radni odnos izvršnog radnika JD zasnovan na određeno vrijeme prerastao u radni odnos na neodređeno vrijeme i pored toga što je članom 50. stav 5. Zakona o državnim službenicima RS („Službeni glasnik RS“, br.: 118/08, 117/11 i 37/12), koji se u skladu sa članom 76. Zakona o sudovima RS („Službeni glasnik RS“, br.: 37/12 i 44/15), primjenjuje na radnike suda, propisano da radni odnos na određeno vrijeme ne može da preraste u radni odnos na neodređeno vrijeme, te sa imenovanim istog dana zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme bez obavljanja probnog rada što je u suprotnosti sa članom 77. Zakona o sudovima RS kojim je propisano da se radnici suda primaju u radni odnos nakon provedenog javnog konkursa uz obavezni probni rad od tri mjeseca, nakon čega je Upravna inspekcija Ministarstva uprave i lokalne samouprave RS rješenjem broj 10.2.1.2-050-147/18 od 23.03.2018. godine, naložila tuženom da okloni nepravilnosti utvrđene zapisnikom o izvršenom inspekcijskom nadzoru, te da u roku od 5 dana ukine rješenje o zasnivanju radnog odnosa i raskine ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa JD. Tuženi je dakle, kao predsjednik suda koji rukovodi radom suda i sudske uprave, postupajući suprotno zakonom propisanim dužnostima da upravo predsjednik suda vrši nadzor i kontrolu rada i preduzima mjere u cilju otklanjanja propusta i nepravilnosti, donošenjem navedenih odluka prekršio temeljni zakon kojim se uređuje rad suda, te prekršio principe zapošljavanja radnika suda i procedure, odnosno pravila postupka jasno propisana Zakonom o sudovima RS i Zakonom o državnim službenicima RS, čime je počinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 9. Zakona VSTV-u BiH: „donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka“. Pored navedenog disciplinskog prekršaja, tuženi se nije pridržavao standarda etičkog ponašanja sudija u Bosni i Hercegovini utvrđenih Kodeksom sudijske etike i to: 3. Jednakost 3.2. sudija obavlja svoju funkciju tako da osigura jednak tretman učesnika u postupku 5. Stručnost i odgovornost prema poslu Sudija održava visok nivo profesionalne sposobnosti i obavlja svoju funkciju stručno, savjesno, marljivo i efikasno.
Prvostepena disciplinska komisija za sudije je nakon provedenog disciplinskog postupka, donijela odluku, broj: 04-07-6-1549-11/2018 od 19.09.2018. godine kojom je utvrdila da je tuženi MĐ, predsjednik…………., odgovoran je što je dana 25.11.2016. godine, obavljajući dužnost predsjednika…………, donio rješenje broj 076 0 Su 16 001096 kojim je radni odnos izvršnog radnika JD zasnovan na određeno vrijeme prerastao u radni odnos na neodređeno vrijeme i pored toga što je članom 50. stav 5. Zakona o državnim službenicima RS („Službeni glasnik RS“, br.: 118/08, 117/11 i 37/12), koji se u skladu sa članu 76. Zakona o sudovima RS („Službeni glasnik RS“, br.: 37/12 i 44/15), primjenjuje na radnike suda, propisano da radni odnos na određeno vrijeme ne može da preraste u radni odnos na neodređeno vrijeme, te sa imenovanim istog dana zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme bez obavljanja probnog rada što je u suprotnosti sa članom 77. Zakona o sudovima RS kojim je propisano da se radnici suda primaju u radni odnos nakon provedenog javnog konkursa uz obavezni probni rad od tri mjeseca, nakon čega je Upravna inspekcija Ministarstva uprave i lokalne samouprave RS rješenjem broj 10.2.1.2-050-147/18 od 23.03.2018. godine, naložila tuženom da okloni nepravilnosti utvrđene zapisnikom o izvršenom inspekcijskom nadzoru, te da u roku od 5 dana ukine rješenje o zasnivanju radnog odnosa i raskine ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa JD. Dakle, tuženi je kao predsjednik suda koji rukovodi radom suda i sudske uprave, postupajući suprotno zakonom propisanim dužnostima da upravo predsjednik suda vrši nadzor i kontrolu rada i preduzima mjere u cilju otklanjanja propusta i nepravilnosti, donošenjem navedenih odluka prekršio temeljni zakon kojim se uređuje rad suda, te prekršio principe zapošljavanja radnika suda i procedure, odnosno pravila postupka jasno propisana Zakonom o sudovima RS i Zakonom o državnim službenicima RS, čime je počinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 9. Zakona o VSTV-u BiH: „donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka“. Pored navedenog disciplinskog prekršaja, tuženi je ujedno prekršio i odredbe Kodeksa sudijske etike kojim je u relevantnim dijelovima propisano: 3. Jednakost 3.2. Sudija obavlja svoju funkciju tako da osigura jednak tretman učesnika u postupku 5. Stručnost i odgovornost prema poslu Sudija održava visok nivo profesionalne sposobnosti i obavlja svoju funkciju stručno, savjesno, marljivo i efikasno, pa je tuženom u skladu sa članovima 58. stav 1. i 59. Zakona o VSTV-u BiH i u skladu sa Smjernicama za određivanje disciplinskih mjera u disciplinskim postupcima koje je VSTV BiH usvojio 8.7.2016. godine, izrečena disciplinska mjera iz člana 58. stav 1. tačka (b) Zakona o VSTV-u BiH Javna opomena.
Na navedenu odluku Prvostepene disciplinske komisije žalbu je blagovremeno izjavio tuženi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene normi materijalnog prava, povrede pravila postupka koje su od uticaja na donošenje zakonite i pravilne odluke kao i zbog odluke o izrečenoj disciplinskoj mjeri sa prijedlogom da Drugostepena disciplinska komisija žalbu uvaži i pobijanu odluku preinači na način da tuženog oslobodi disciplinske odgovornosti za navedeni disciplinski prekršaj. Tuženi je podnio i dopunu žalbe u kojoj je posebno naglasio olakšavajuće okolnosti koje su u spornom periodu postojale na njegovoj strani.
Ured disciplinskog tužioca je podnio odgovor na žalbu i dopunu žalbe tuženog u kojem je istakao da su svi žalbeni navodi neutemeljeni, pa je predložio Drugostepenoj disciplinskoj komisiji da žalbu tuženog odbije kao neosnovanu i potvrdi odluku Prvostepene disciplinske komisije.
Postupajući po podnesnoj žalbi tuženog, Drugostepena disciplinska komisija je dana 20.12.2018. godine, donijela odluku, broj: 04-07-6-265-1/2019 kojom je odbila kao neosnovanu žalbu tuženog MĐ, predsjednika ………. i potvrdila odluku Prvostepene disciplinske komisije, broj: 04-07-6-1549-11/2018 od 19.09.2018. godine.
Na odluku Drugostepene disciplinske komisije tuženi je blagovremeno izjavio žalbu Vijeću kao cjelini, zbog odluke o izrečenoj disciplinskoj mjeri, sa prijedlogom da Vijeće nakon uvida u kompletan spis disciplinskog predmeta žalbu uvaži i odluku Drugostepene disciplinske komisije preinači u pogledu izrečene disciplinske mjere na način da mu se umjesto disciplinske mjere Javne opomene izrekne blaža disciplinska mjera. Tuženi je u žalbi zamolio da članovi Vijeća uzmu u obzir neuobičajan splet vandrednih okolnosti koje su zadesile …………..u spornom periodu, te nesporno vandredno zalaganje tuženog kao predsjednika suda da se te okolnosti prebrode, bez štete za građane kao korisnike usluga suda na čijem je čelu tuženi, pri čemu je tuženi ponovo naglasio da je uložio sve svoje raspoložive snage radeći u spornom periodu i preko granica fizičke izdržljivosti a što dokazuju rezultati o postignutoj godišnjoj normi, kada je i doneseno sporno rješenje koje mu je disciplinskom tužbom stavljeno na teret. Tuženi je u žalbi dalje naveo da ukoliko se pažljivo pročita hronoligija dešavanja koja je detaljno iznesena u žalbi i dopuni žalbe na odluku Prvostepene disciplinske komisije, kao i iz priloženih dokaza u disciplinskom spisu vidljivo je da se u konkretnom slučaju radi o jednom savjesnom i poštenom pristupu kod obavljanja pravosudne funkcije bez postojanja i privida bilo kakve loše namjere te da se zaista radi samo o pogrešnom tumačenju pravnog propisa u teškoj situaciji izazvanoj spletom istovremenih vandrednih okolnosti, radi čega je predložio kao u uvodu žalbe. U prilogu žalbe Vijeću tuženi je dostavio i žalbu na odluku Prvostepene disciplinske komisije i dopunu iste.
Primjerak blagovremene, dopuštene i potpune žalbe tuženog sa dostavljenim prilozima je dostavljen tužiocu koji nije podnio odgovor na žalbu tuženog.
Razmatrajući žalbu tuženog izjavljenu na odluku Drugostepene disciplinske komisije, Vijeće kao cjelina je nakon uvida u disciplinski spis predmeta, broj: 04-07-6-265/2019 (stari broj predmeta: 04-07-6-1549/2018), kao i sveobuhvatne rasprave, odlučilo kao u izreci iz slijedećih razloga:
Odredbama člana 60. stav (6) Zakona o VSTV-u BiH, regulisano je da se protiv odluke Drugostepene disciplinske komisije o izricanju disciplinske mjere može uložiti žalba Vijeću kao cjelini. Ako Vijeće ne potvrdi mjeru razrješenja, Vijeće može izreći drugu mjeru predviđenu ovim zakonom.”
Odredbama člana 103. stav (2) Poslovnika VSTV-a BiH, propisano je da se odluka Drugostepene disciplinske komisije može pobijati samo zbog izrečene disciplinske mjere, dok je u stavu (5) istog člana propisano da je Odluka Vijeća konačna.
Imajući u vidu odredbe člana 103. Poslovnika VSTV-a BiH, Vijeće kao cjelina je predmetnu odluku ispitivalo samo u dijelu koji se odnosi na izrečenu disciplinsku mjeru, pa je u cijelosti prihvatilo razloge koje je navela Drugostepena disciplinska komisija u svojoj odluci, smatrajući da je izrečena disciplinska mjera, Javna opomena, adekvatna i primjerena prirodi i težini počinjenog disciplinskog prekršaja, njegovim posljedicama, okolnostima izvršenja disciplinskog prekršaja i utvrđenom stepenu disciplinske odgovornosti tuženog, te da će se istom ostvariti svrha i ciljevi disciplinskog sankcionisanja nosilaca pravosudnih funkcija od strane disciplinskih organa Vijeća, o čemu je u odluci Drugostepene disciplinske komisije dato mjerodavno obrazloženje koje je Vijeće u cijelosti prihvatilo.
Vijeće kao cjelina konstatuje da su disciplinske komisije pravilno utvrdile sve okolnosti iz člana 59. Zakona o VSTV-u BiH, a u vezi sa kriterijima koji su utvrđeni Smjernicama za određivanje disciplinskih mjera u disciplinskim postupcima, a koje okolnosti su od značaja za određivanje vrste i visine disciplinske mjere, te njihovim pravilnim vrednovanjem dale im odgovarajući značaj, iz kojih se razloga žalbene tvrdnje o neproporcionalnosti disciplinske mjere ne mogu prihvatiti kao osnovane. Suprotno, žalbenim navodima po ocjeni Vijeća disciplinske komisije Vijeća su pravilno utvrdile, kako olakšavajuće, tako i otežavajuće okolnosti na strani tuženog i izrekle mu odgovarajuću disciplinsku mjeru Javnu opomenu za počinjeni disciplinski prekršaj.
U pogledu priložene žalbe i dopune žalbe na odluku Prvostepene disciplinske komisije, u kojima je tuženi detaljno naveo okolnosti pod kojima je donio sporno rješenje, Vijeće kao cjelina konstatuje da je imajući u vidu odredbe člana 103. Poslovnika VSTV-a BiH, Vijeće odlučivalo o žalbi tuženog na odluku Drugostepene disciplinske komisije te da je predmetnu odluku ispitivalo samo u dijelu koji se odnosi na izrečenu disciplinsku mjeru, a da su predmetni akti (žalba i dopuna žalbe na odluku Prvostepene disciplinske komisije) bili predmet razmatranja Drugostepene disciplinske komisije koja je u svojoj odluci dala detaljno i potpuno obrazloženje žalbenih razloga, koje obrazloženje ovo Vijeće u cijelosti prihvata.
Iz naprijed navedenog, a na osnovu člana 17. stav 5., a u vezi člana 60. stav 6. Zakona o VSTV-u BiH i člana 104. stav 1. tačka b) Poslovnika VSTV-a BiH, Vijeće kao cjelina nalazi da je neosnovana žalba tuženog, radi čega je ista odbijena i slijedom toga potvrđena je pobijana odluka Drugostepene disciplinske komisije.
U skladu sa članom 103. stav 5. Poslovnika VSTV-a BiH, ova odluka Vijeća je konačna.
Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH
MP Milan Tegeltija
Izvor: Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine
