OSNOV ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU NASTALU OD OPASNE STVARI
Zakon o obligacionim odnosima
čl. 154, 173 i 174
Ukoliko nije bilo izvršeno obilježavanje terena znakovima opasnosti od neeksplodiranih mina pa dođe do stradanja povratnika od mina, Federacija BiH se smatra imaocem opasne stvari, što predstavlja osnov odgovornosti za nastalu štetu.
Obrazloženje:
"Prvostepeni sud je utvrdio da je dana 18.10.2004. godine na udaljenosti od 2 km od sela S., na mjestu poznatom kao S. gomila došlo do eksplozije u kojoj su smrtno strali mldb. A. N.2 i I. S., od eksplozivne naprave koju su pronašli na tom lokalitetu. Iz utvrđenja prvostepenog suda proizilazi da među parničnim strankama nije sporno da je nastradali A.N.2 i sin prvo i drugo tužitelja i brat treće i četvrto tužitelja, a što je objektivizirano materijalnim dokazima Uvjerenju o zajedničkom kućanstvu, izvodom iz Matične knjige rođenih na ime H.N., M.N.2 i A.N. 2 te izvodom iz Matične knjige umrlih na ime A.N.2, da nje sporno da se radilo o trombonskoj mini M 60 PI sa upaljačemUTM 70 PI koja je namjenjena za neutralizacijuživih ciljeva i koja se ispaljuje sa trombonskog nastavka na puškama tipa M 48, kao ni činjenica da područje Podveležja na mapama M.-a evidentirano kao minirana zona, a što je vidljivo i na priloženim mapama M.-a. Iz iskaza saslušanih svjedoka kojima je poklonio vjeru iz jasnih razloga danih u obrazloženju, prvostepeni sud zaključuje da je u toku 1997. godine i 1998. godine izvršen organizirani povratak na područje P. te da se u tom periodu vratila i porodica tužitelja, a da nije bilo izvršeno obilježavanje terena znakovima opasnosti od neeksplodiranih mina iako je i ranije bilo slučajeva stradanja povratnika od mina, te da je tek nakon predmetnog događaja teren obilježen sa znacima upozorenja od mina. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud pozivom na odredbe člana 178. Zakona o obrani FBiH, koji Zakon je bio na snazi u vrijeme povratka stanovništva u P. i nastanka štetnog događaja, te pozivom na odredbe člana 4. i člana 86. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća zaključuje da da se drugotužena Federacija BiH smatra imaocem opasne stvari, a što predstavlja osnov odgovornosti za nastalu štetu, samim tim i njenu pasivnu legitimaciju u ovom sporu, pa je temeljem odrebi člana 154., 173, i 174. ZOO-a sud utvrdio odgovornost drugotužene po principu objektivne odgovornosti, dok je tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženog G. M. odbio zbog nedostatka pasivne legitimacije na njegovoj strani, uz obrazloženje da ovaj tuženi nije vlasnik opasne stvari koja je prouzrokovala ovu štetu, pa samim tim nije ni odgovoran za istu.
Po ocjeni ovog suda prvostepeni sud je pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice u ovom sporu, te iz utvrđenog činjeničnog stanja pravilno utvrdio odgovornost drugotužene Federacije BiH kao imaoca opasne stvari –mine, koja je je bila uzrokom nastanka štetnog događaja, odnosno prouzrokovala predmetnu štetu, jer mina predstavlja opasnu stvar u smislu člana 173. ZOO-a, pa propust imaoca te stvari da ukloni izvor opasnosti nastanka štete koja potiče od te stvari čini istog objektivno odgovornim za naknadu štete."
(Presuda Županijskog suda u Mostaru, 58 0 P 000657 10 Gž od 28.9.2011. godine)
Zakon o obligacionim odnosima
čl. 154, 173 i 174
Ukoliko nije bilo izvršeno obilježavanje terena znakovima opasnosti od neeksplodiranih mina pa dođe do stradanja povratnika od mina, Federacija BiH se smatra imaocem opasne stvari, što predstavlja osnov odgovornosti za nastalu štetu.
Obrazloženje:
"Prvostepeni sud je utvrdio da je dana 18.10.2004. godine na udaljenosti od 2 km od sela S., na mjestu poznatom kao S. gomila došlo do eksplozije u kojoj su smrtno strali mldb. A. N.2 i I. S., od eksplozivne naprave koju su pronašli na tom lokalitetu. Iz utvrđenja prvostepenog suda proizilazi da među parničnim strankama nije sporno da je nastradali A.N.2 i sin prvo i drugo tužitelja i brat treće i četvrto tužitelja, a što je objektivizirano materijalnim dokazima Uvjerenju o zajedničkom kućanstvu, izvodom iz Matične knjige rođenih na ime H.N., M.N.2 i A.N. 2 te izvodom iz Matične knjige umrlih na ime A.N.2, da nje sporno da se radilo o trombonskoj mini M 60 PI sa upaljačemUTM 70 PI koja je namjenjena za neutralizacijuživih ciljeva i koja se ispaljuje sa trombonskog nastavka na puškama tipa M 48, kao ni činjenica da područje Podveležja na mapama M.-a evidentirano kao minirana zona, a što je vidljivo i na priloženim mapama M.-a. Iz iskaza saslušanih svjedoka kojima je poklonio vjeru iz jasnih razloga danih u obrazloženju, prvostepeni sud zaključuje da je u toku 1997. godine i 1998. godine izvršen organizirani povratak na područje P. te da se u tom periodu vratila i porodica tužitelja, a da nije bilo izvršeno obilježavanje terena znakovima opasnosti od neeksplodiranih mina iako je i ranije bilo slučajeva stradanja povratnika od mina, te da je tek nakon predmetnog događaja teren obilježen sa znacima upozorenja od mina. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud pozivom na odredbe člana 178. Zakona o obrani FBiH, koji Zakon je bio na snazi u vrijeme povratka stanovništva u P. i nastanka štetnog događaja, te pozivom na odredbe člana 4. i člana 86. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća zaključuje da da se drugotužena Federacija BiH smatra imaocem opasne stvari, a što predstavlja osnov odgovornosti za nastalu štetu, samim tim i njenu pasivnu legitimaciju u ovom sporu, pa je temeljem odrebi člana 154., 173, i 174. ZOO-a sud utvrdio odgovornost drugotužene po principu objektivne odgovornosti, dok je tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženog G. M. odbio zbog nedostatka pasivne legitimacije na njegovoj strani, uz obrazloženje da ovaj tuženi nije vlasnik opasne stvari koja je prouzrokovala ovu štetu, pa samim tim nije ni odgovoran za istu.
Po ocjeni ovog suda prvostepeni sud je pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice u ovom sporu, te iz utvrđenog činjeničnog stanja pravilno utvrdio odgovornost drugotužene Federacije BiH kao imaoca opasne stvari –mine, koja je je bila uzrokom nastanka štetnog događaja, odnosno prouzrokovala predmetnu štetu, jer mina predstavlja opasnu stvar u smislu člana 173. ZOO-a, pa propust imaoca te stvari da ukloni izvor opasnosti nastanka štete koja potiče od te stvari čini istog objektivno odgovornim za naknadu štete."
(Presuda Županijskog suda u Mostaru, 58 0 P 000657 10 Gž od 28.9.2011. godine)
